Sunday, October 31, 2010

BANJALUKA 2010 - UTISCI (6) KRAJ

15. oktobra 2010, Radio Banjaluka je posljednji dan emitovala program sa stare lokacije, iz Titove, preko puta Tvornice duvana. Rezije, studija, predajnici, sva ta oprema i veze bili su dobar dio moj  zivota preko 12 godina. Pozvali su me na skromnu proslavu koja je uprilicena tim povodom. U Banjaluku dolazim svake godine od 1996, ali sam po prvi put otisao u Radio Banjaluku za koju me vezu predivne uspomene iz predratnog perioda ali i neke veoma ruzne, ratne, koje ne zelim da budim. 


Stara garda Radio Banjaluke, s lijeva: Slavko Podgorelec, Milan Hajdukovic, Jadranka Mudrenovic, Radovan Marceta i Milka Tosic
Susreo sam tu i Dragana Kupresanina, Jarinog kuma

Kao u dobra stara vremena, proslava se zavrsila u kafani Krajisnik, kod Ruze. S lijeva Bosko Budisa, Jadranka Mudrenovic, Milan Hajdukovic, Marceta Radovan, Slavko Podgorelec, Milorad Buco Kenjalovic i Dusko Oljaca. Svi se jos dobro drze. Ponekima nedostaje poneki organ koji je odstranjen jer vise nije htio funkcionisati kako treba, ali sve u svemu, drzimo se. Ne vise onako uspravno kao nekada, ali jos smo tu.

U posjeti Ljubinki, sestri moga pokojnog gimnazijskog druga Draska Grbica

"Redakcijski kolegij" Parkica, Boco, ja i Mario. Nakon setnje i trazenja karnisa (opet), strika i kantice za zalijevanje cvijeca sjeli smo u San Remo na po jos jedno picence.

Biba Kenjalovic, Ognjen Grgic, Snezana i Milenko Bojicic

Mom drugu i prijatelju, jos iz gimnazijskih dana,  Milenku Bojicicu - Mikcu, nije tesko da skoro svaki put dodje iz Ljubljane da se, bar nakratko sretnemo. Ovog puta, povezao sam ga sa Bucinom Bibom, da pokusaju poslovnu saradnju na potezu Banjaluka, Ljubljana, Kina....



Ove dvije gradjevine nikad mi se nisu svidjale, Pedagoska akademija i Komitet ( gdje je nekada bilo smjesteno i Djecije Pozoriste). Cetvrtaste kao kocke, vise su mi licile na malo vece trafo stanice, ali volio sam ih jer dio su moje proslosti duboko urezane u memoriju. Drago mi je sto su se sacuvale. Cak su i prilicno ukusno renovirane, posebno Pedagoska, u kojoj je sada smjestena ANURS. Nije anus, vec Akademija nauke i umjetnosti Republike Srpske, ako nekog interesuje.
Sebe radi da zabiljezim da sam jos susreo, slucajno ili namjerno, Jadranku Zlajinu (Vranjkovic), Nermu Ivinu (Mazar), komsinicu Seku Simic, Azru Adzic, Svjetlanu Djordjevic, Nesu Jocica, Jasnu Milasinovic, Grisku Obradovica, Emira Katanu, Djuju Brkic... Vjerovatno jos ponekoga ali nisam mogao sve zapamtiti... Ovi susreti nisu ovjekovjeceni okom kamere iz raznih razloga, ili mi kamera nije bila pri ruci, ili "Nisam oprala kosu", ili "Necu da mi se slike objavljuju na  internetu" ili... Postujem!

Sve ove slike i susreti za dvije i po nedjelje boravka u Banjaluci, sa glavnim ciljem da provedem sto vise vremena sa mamom, da se stan okreci i popravi sve sto se pokvarilo od prosle godine, potrvrdjuju da u Banjaluci jos uvijek ima mnogo banjalucana, dragih mi ljudi. Svakom ovom susretu se radujem. Za mnoge druge, sa kojima bih se isto tako rado druzio, ovog puta nije bilo vremena. Nadam se da ce slijedece godine biti vise vremena.
Jos samo nesto prije nego zavrsim  i prije nego vas sviju utusim svojim utiscima. Svaki ovakav susret budi sjecanja i izaziva emocije. Nakon nekoliko susreta u jednom danu, na kraj tog dana osjecam se emotivno ispraznjen i umoran. I jos nesto. Desava mi se da mi se price pomijesaju, pa kad se kasnije sjetim nekog detalja, desi mi se da ne mogu svrstati kojoj prici pripada. Sta mogu, vjerovatno nam se to svima desava, a ja to i priznajem. Nadam se da se moji prijatelji nece ljutiti, jer oni znaju da iskrenost, pa i kad mi ne ide u prilog, ide uz mene.
Samo jos ovo, pa zavrsavam. Pretprosle godine odem kod Nikica, i uz Veru i Njaku, s nama sjedi i Bojan, njihov mladji sin, tada 22 godine. Sjedi i slusa nasu pricu. Kao i da uziva. Malo, malo pa uskace i pomaze kad mi zapnemo i ne mozemo se sjetiti sta smo poceli pricati. Salje ga Vera da nesto kupi, a on nikako da krene. Kaze sta ce ova dvojica ako ja odem!? Ko ce ih podsjecati gdje su stali i sta su zapoceli pricati!?
Ovim bih i zavrsio.
Ako mi kasnije, jos nesto padne na pamet, a ne bude pretesko, mozda jos nesto dodam...

Saturday, October 30, 2010

BANJALUKA 2010 - UTISCI (5)

Prijatan susret kod Trivica. Dr. Medzid Novkinic, Buco i Biba Kenjalovic, Medzidova supruga Lela i Brana Trivic

Brana Trivic, njen sestra Maja Dundic, sin Sasa i muz Ranko Trivic. Pokojni Majin muz je Predrag Duncic, moj rodjak. Njihova kcerka Vanja upravo je diplomirala arhitekturu u Gracu. Sasa, moj 'ratni drug', danas uspjesan biznismen. Ranko Trivic pozdravio svog imenjaka Ranka Dumnica sa kojim je nekada radio.

U znak sjecanja na Bucine roditelje, Buco i Biba proslavljaju Sv. Miholjdan. Nema popa, nema svijece, ali ima hrane i pica.  S lijeva Biba, Bucin stric, Bibin brat Sakib, Buco, profesorica muzickog u Gimnaziji  Ilijana, moji svastika i badza Dobrila i Stile, Bucina strina


Kod teta Sofije Majkic. Nedavno je imala zdravstvenih problema ali sada je vec bolje

Kod Nikica, sa Njakom. Vera nece pred kameru. Kaze, radije ce da slika.

Za vrijeme mog boravka, Biljanina mama Andja je zbog  zdravstvenih problema koji su izgledali prilicno ozbiljni zavrsila u bolnici. Na srecu, brzo se oporavila i nakon nedjelje provedene u bolnici vec je kod kuce. Dolazak zeta je ubrzao oporavak sto slika nepobitno potvrdjuje.

Moj drug u svom kabinetu. Koristi racunar. Kucanje mu ne ide najbolje pa je iskoristio moj dolazak da mu otkucam neki sluzbenmi dopis. Nije bio zadovoljan. Kaze, Djuja s Radija to radila mnogo bolje od tebe. Kaze i da cita blog. Mozda se uskoro i javi s nekim komentarom. Poznavajuci njega, moram smisliti neku debelu provokaciju da to izazovem. Vidjecemo....

Friday, October 29, 2010

MASA SE JAVILA!!!

Konacno stigle Masine slike uz njene slatke komentare. Koliko se slike i tekst slazu - nisam siguran. Masa salje slike Perua i Kolumbije a nama stizu njeni komentari o Boliviji. Pokusao sam to sve sloziti, ali nisam siguran koliko uspjesno. Neke od najzanimljivijih slika nisam mogao kopirati jer ih je postavila na stranicu koja ne dozvoljava kopiranja. I pored svega ovoga, siguran sam da cete uzivati i u Masinoj prici i slikama.
************************
Kaze Masa: "Prvi put". (Vezane noge i rep!)
Evo da se malo javim!

Evo nasla sam opet mao vremena pa saljem slike. Ove ovde su iz Perua. Brodicem smo otisli do Ballestas Islands, i kao sto vidis million raznoraznih ptica i drugih zivotnja. Mogla bi ti ja pisati vise, ali sto kad postoji internet, i wekpedia.


Ballestas Islands, Peru

Iz Pisco- Peru. Pisco je i  peruansko pice, poznato kao nasa rakija

Pisco - Peru, pustinja
Naravno, ja sam dobro. Sve je ok. Upravo sam u Boliviji, u La Pazu. Fino me iznenadio ovaj grad...Mislila sam da je Bolivija najgora drzava od svih ovih, ali gradic je skroz sladak. K'o Evropa, iako je 3600 metara nadmorske visine...
Mi smo zakljucili da se u Boliviji nije desila evolucija. Evo ovakva je: Neki dan nas troje sjeli, u jedini restoran koji priprema dorucke....Sve troje smo narucili jaja....Proslo 25 minuta, i donesu jaja za jedno, i pita nas dvije, jel jos uvijek uvijek hocete jaja....Mi, da naravno...I onda mali ode da kupi....sta mislis koliko jaja.??...Cetiri... dva meni i dva Amandi....I dok smo mi sjedili i cekali uslo ih jos osam ljudi u restoran...Ovaj restoran inace za dorucak pravi samo jaja....Sto znaci....kad su dobili nasu narucbu, napravili su dva jedina jaja koj a su imali, i tek onda su skontali...pa trebace nam jos.....I onda kupili samo cetri. A restoran pun!!!.

E to ti je Bolivija, maltene besplatna ali ako nemas zivaca ili sto godina za cekanje bolje da ne probas....
Masa i Amanda
Evo sad sam stigla u Chile...i skroz druga stvar....Od sada ce bit malo drugacije, Chile i Argentina su vise kao Evropa, a zato i malo skuplje...ali dosta bolje....
Pleasacice u Cartageni - Columbia



Valley de Cocorra, Columbia sa najvisim palmama na svijetu
Ove slike su malo stare ali pokusavam da sve posaljem po redu tako da ima malo Columbije i malo Ecuadora, a i na neke slike sam napisala komentare kao prefesionalac....i da znam da spelling nije bas nesto, ali kao i vi i ja se nekad zurim!!!! Eto to je sve za sada. Nadam se da ste svi dobro.

Puno pozdrava od Mase

Thursday, October 28, 2010

BANJALUKA 2010 - UTISCI (4)

Vratio sam se iz Banjaluke sa utiskom da sam rijetko izlazio i da mnoge drage mi ljude nisam uspio sresti jer su mi krecenje i popravke maminog stana bili najvazniji. Oboje je tacno, ali birajuci slike, uocavam da sam ipak sreo dosta ljudi koji cine moju Banjaluku.

Ljubo Brada, Boco, Zlatko Bender, Predsjednik Drustva prijatelja Austrijanaca Banjaluka, Zeljo Saric, Skipper &Yacht Master

Slucajni susret sa Radom Zabic

Kod teta Dragice Drazic, Borine mame, koja se u svojoj 87. godini sluzi kompjuterom, komunicira skypom, emailom, vedra duha....

Buco i dvojica Brani, dr. Despot i Bozic uz mezu i travaricu bistre izborne rezultate

Crnici, Davor i Tijana. Nekada davno Davor mi je bio trener u K K R. Licina

Kratki susret sa Jocom Bojovicem. Joco je hodajuca banjalucka legenda. Meni posebno drag jer je poznavao mog oca Veljku, za koga kaze da je bio najmladji trgovacki pomocnik u Bati. Kad je cuo gdje zivim, obavezao me da pozdravim Dedu, bivseg prvaka Kanade u karateu, koga je on nekada trenirao.

Prijatelji: Mario i Joco

Wednesday, October 27, 2010

IZBORNA PREVARA

Posreci mi se ovog mjeseca da dva puta ucestvujem na izborima.
Prvi put, pocetkom mjeseca u Banjaluci izbori u BiH, a onda drugi put, krajem mjeseca u Kanadi gdje se birala vlast na gradskim nivoima.

Poznato je da je u BiH najuzbudljivija i najneizvjesnija bila izborna trka izmedju moga druga Prape (Nebojse Radmanovica) i moga druga Mladje (Mladena Ivanica). Ja se nisam mnogo uzbudjivao, jer obojica su mi drugovi i ja sam na dobitku ma koji od njih da pobijedi.
 
  
Moji drugovi
U toj trci moj drug Prapa pobijedi moga druga Mladju veoma tijesno. Za misju cunu, rekli bismo mi nekada. Ali, pri tome je jedna desetina listica, sto je ekvivalentno bar magarcevoj cuni, bila je navazeca. Prema odluci Centralne izborne komisije, dimenzija nije bitna. Tako je moj drug pobijedio mog druga.

Odmah nakon izbora pojavi se teorija da je posebna agencija iz Beograda ( a odakle bi drugo) „odradila“ izbore po uzoru na 'bugarski voz' i da je moj drug Mladjo pokraden.
Jos u Banjaluci su mi objasnjavali kako taj 'bugarski voz' radi, ali ja jos uvijek nisam shvatio. Odustao od daljeg mozganja. Ali kako to da je moguce da jedna desetina listica bude nevazeca!? To je vec nesto sto i mogu shvatiti. Zato sto nema provjeravanja vazenja listica prije njegovog ubacivanja u glasacku kutiju, pa nas glasacki narod moze grijesiti koliko hoce! Namjerno ili nenamjrno!

A onda krajem oktobra na izborima u Kanadi  ja provjerim nasu bosansku teoriju zavjere o pokradenim izborima.  Slucajno napravim gresku na listicu. Glasam za dvojicu, umjesto jednog kandidata sa liste. Predam listic na provjeru koja traje cetiri sekunde.
Naime, veoma jednostavne masine, vjerovatno ne i skupe, provjeravaju svaki glasacki listic prije nego sto se preda komisiji. Masina za provjeru pisnu kad joj dadose moj glasacki listic. Svi se okrenuse i pogledase me. Uljudno mi kazu, da mi je glasacki listic nevazeci. Je li?! Dadose mi drugi, ja ga ispunim kako bog zapovijeda. Nova provjera. Ovog puta masina ne pisnu i odobri  moje glasanje. I tako, jedna mala masinica, jeftini skenercic, ne dozvoljava da necija slucajna ili namjerna greska odredi pobjednika na izborima.

Da smo mi u BiH koristili ovakve masinice, mozda bi moj drug Mladjo sada bio pobjednik i mozda bi se moj drug Prapa sada vec pripremao za zasluzenu drzavnu penziju. Ovako, osta sumnja i prica o pokradenim izborima, o grupi iz Beograda, o 'bugarskom vozu', o ko zna cemu sve jos...

Rob Ford

George Smitherman
 Zamalo da zaboravim! Na izborima za gradonacelnika Toronta u utrci dvojice izjednacenih kandidata, pobijedio je Rob Ford na obecanjima da ce sniziti poreze, neke cak i ukinuti, i da ce smanjiti broj novih imigranata u Toronto. Tako je propala sansa Toronta da ima gej gradonacelnika, Georga Smithermana, koji zivi u skladnom braku za svojim drugom. I to ga ne ometa da se bavi politikom, ali ga je mozda omelo da ovog puta pobijedi na izborima za gradonacelnika. Novi izbori su za cetiri godine, a za to vrijeme mnogo toga se ovdje moze promijeniti. George Smithermana ne napusta nada.


Kuriozitet ovog izbornog ciklusa je i da je Hazel McCallion u svojoj 89. godini, po dvanaesti put za redom pobijedila u utrci za gradonacelnika Mississauge, dijela velikog grada Toronta.

Da li ce se u naredne cetiri godine nesto promijeniti u BiH i na Balkanu?

Tuesday, October 26, 2010

In memoriam: Petar Perovic

Upravo mi Angel javi da je jutros u Banjaluci, u 81. godini zivota, preminuo Petar Perovic, legenda banjaluckog i jugoslovenskog rukometa a i vise od toga, divni covjek. Ljudina.
Bio je jedan od najboljih jugoslovenskih rukometasa pedesetih i pocetkom sezdesetih godina proslog vijeka.
Proslavio je banjalucki rukomet. Sa Borcem osvojio prvenstvo Jugosavije 1958. godine. Igrao za jugoslovensku reprezentaciju 22 puta.
Poslednji puta sam ga sreo na sahrani njegove sestre Danice. On, nekada stijena od covjeka, primao je saucesca sjedeci.
Porodici iskreno saucesce.
Neka mu je laka zemlja banjalucka.

BOCO: POVODOM VIJESTI O SMRTI VESNE PARUN

PAPCI

Napiše l' se šta,
pjesničeee?
- Dobaci glasno,
odijelo,
kupljeno u Trstu,
zavaljeno,
u baštensku stolicu
gradske kafane.

Čovjek,
 sa šeširom na glavi
  i u krombi kaputu,
   prolazio je
    Titovom ulicom.
     Tiho.

-Halo pjesniče!
 Oće l' bit' lektire?
   Opet će,
    tankim glasom,
     konfekcijski broj
     stopedeset,
      u "Bruks" cipelama
       i "Kentom" na stolu .

Izraz nečeg,
 što bi se trebalo
  nazvati licem,
   bio je jadan.

Poluotvorena usta.
 Pogled,
  kao u ponavljača
   na popravnom ispitu,
    pred kartom svijeta,
     što treba pokazati
      gdje se nalazi
       Uagadugu*.

Osvrće se .
 Traži podršku
  za verbalnu minijaturu
   što ju je upravo ,
    kao kontrapunkt,
     predstavio javnosti.

Razočaran reakcijom ,
 podiže noge na drugu stolicu ,
  pali cigaretu
   i kao za sebe će:
    - Ja papaka, brate dragi...

Zagledan
 u znakove pokraj puta,
  čovjek u krombi kaputu
   nastavi koračati,
    kao da ništa nije čuo.

Zadignu kragnu,
 stavi ruku na šešir
  i preko ćuprije,
   na kojoj često
    duvaju,
     pušu i pire
      snažni vjetrovi,
       ode...

Ode daleko ,
 da glasno,
  poput dinamita,
   svijetu ispriča
    priču,
     o vezirovom gradu
      i tamnom vilajetu.

Slobodan -Boco Bajić

Monday, October 25, 2010

UMRLA PJESNIKINJA VESNA PARUN


Vecernji list: "Ravnatelj Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju dr. Davor Gredičak potvrdio nam je da je jutros u 5.20 sati prirodnom smrću u 88. godini života preminula naša pjesnikinja Vesna Parun.
.....
Iza Vesne Parun ostao je impresivan opus. Bila je rođena pjesnikinja, prava tvornica riječi, esejistica, dramatičarka, pisala je prozu, brojne knjige za djecu, prevodila je s bugarskog i njemačkog, slikala, pisala likovne kritike.
Rođena je na otoku Zlarinu 10. travnja 1922. godine, školovala se na Zlarinu, u Biogradu, na Visu, u Šibeniku, Splitu, Zagrebu... Nikada nije diplomirala. Pjesmu "Pramaljeće" napisala je 1932. godine i objavila u listu Anđeo čuvar. U književnost je na velika vrata ušla zbirkom "Zore i vihori" 1947. godine. Ime je zbirci, koja je uzburkala službenu kulturnu politiku, dao je Gustav Krklec koji je knjigu i uredio. Po mnogim poznavateljima literature, baš je ta karizmatična Vesnina zbirka označila rođenje suvremene hrvatske poezije."
******************
Vesna Parun je hrvatska pjesnikinja, koja je pripadala je svima nama,  jer smo voljeli i rasli uz njenu poeziju. Podsjeticu vas na jednu njenu pjesmu koju smo svi nekada osjecali.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

STABLO

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.
I ne usudih se
zatreperiti lišćem.

Rekao si: budi vjerna.
I ja čekah.

Onda si ušutio.
A stablo je još tu.

I ne usudi se
Zatreperiti lišćem.


Vesna Parun

BANJALUKA 2010 - UTISCI (3)

Ko kaze da u Banjaluci vise nema banjalucana!?
Tog dana se dogovorim s Bocom da mi on pomogne pronaci neke karnise, redne stezaljke i jos sto sta za popravku maminog stana. Boco kaze, sve ti treba to ima u Centrumu, prodavnici podno Starcevice. Nadjemo se u Moneu, prosetamo do Centruma, pa Danka Mitrova do Gradskog mosta, pored Kastela i Elektro fakulteta, pored Ferhadije u izgradnji, Gosposdskom nazad do Borika. Foto aparat je zabiljezio slucajne susrete....

Sa Bocom, Midjom i Ibricom u Moneu

Slucajni susret u Danka Mitrova sa Jazom, koji zivi u Holandiji
Sa Bocom i Marjanom Benesom, koji rece da ce, ako mu Boco pomogne citati Parkic, a i javiti se koji put.


Iz bilo kog ugla gledan, Vrbas je prelijep. Ali nije u venama kako neki vole reci...

Elektro fakultet, sa crnim aneksom. Ko li je ovo cudo projektovao!? Genije!

Ferhadija u izgradnji

Lijepo je setati Banjalukom. Oci se uvijek mogu odmoriti na necemu lijepom. Lijevo je autobus.
Boco se ne odvaja od banjaluckog i svog prevoznog sredstva

Susret sa Milanom Puvacicem ispred Boske

Neplanirani susret sa Jadrankom Mudrenovic. Kad sam je prozvao sa "Gospodjo Jaco!" nastavila je hodati bez osvrtanja. Nakon "Gospodjo je li ovo vase!?" okrenula se i tek tada shvatila ko je proziva. Banjalucki je prozivati...
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...