Saturday, December 25, 2010

MARIO: BUMERANG DOPISNICE

(za Parkić)

Kao da smo u nekoj zavadi, poštar nas vrlo rijetko posjećuje. Vremena su se promijenila, dobijamo uglavnom račune i reklame... Donedavno je sve izgledalo drukčije pa i poštanski sandučić.
Volio sam slati (i primati, svakako!) razglednice. Ugodna atmosfera neke kafanice i pažljivo odabrana slika određuju adresu na koju se treba javiti. Između nekoliko prijateljskih riječi i pozdrava osjetim da je potrebno još nešto napisati... pogled, klik i tu je ideja. I zadovoljstvo lijepljenja marke. Pri izboru razglednice podsjetim se da je Moris Utrilo, slikar Pariza, slikao sa razglednica, čak i remek djela.

Jesenas smo primili kartu od starog prijatelja o kome godinama nismo ništa čuli.
Adresa nepostojeća, a pošto je do uručenja proteklo oko dva mjeseca, konstatujem da poštari nisu izumrli. 'Mrtva priroda' klasično aranžirana, lijepe riječi, ne možeš ostati hladan. Zanimljivo je da se prijatelj 'oduševio vatrometom ruža', a to bi mogla biti razglednica koju smo mu poslali prije bar četvrt vijeka...

Iz gusto napisanog sadržaja doznajemo da naš prijatelj dosta putuje, da mijenja domovine, da sanja Banjaluku u kojoj je boravio samo četiri mjeseca...

Prijateljstva se moraju čuvati, pruža se prilika, treba samo naći inspiraciju i adresu... pokušavamo odabrati slike koje se ponesu iz Banjaluke.

Puno pozdrava,

Ljilja i Mario

P.S. Vama, dragi blogeri, želimo povoljnu ružu vjetrova. Neka vjetrovi odnesu snijeg i kišu iz vaših gradova... tamo gdje im je mjesto. Neka na vaša vrata donesu poštara sa zaostalom razglednicom koja budi draga sjećanja...















3 comments:

  1. Slike su prekrasne,svega po malo.Pozdravljam svoju kolegicu po struci.Naime i ja sam predavala hemiju na Građ. školi 20 godina i susretale smo se smo se na sastancima aktiva.Još jednom sretan Božić i Novu godinu želi vam Enisa (Niskana)Bahtijarević

    ReplyDelete
  2. Lijepe slike, hvala;
    One klompe (kod psa) kao da su moje?
    Ili su Kineske?
    Sve najbolje,
    J.

    ReplyDelete
  3. Draga Niskana, sjećam se našeg aktiva. Iako se ni onda nismo pretjerano često sastajali, ja pamtim uglavnom nasmijana lica, opuštenu atmosferu i naravno pomalo ironije na vlastiti prosvjetarski račun.
    Sada? Nova, ozbiljna i ćutljiva lica, kao da svi čuvaju tajnu kako su se uopšte tu našli.
    Drago mi je da su Ti se svidjele slike. Uzvraćam čestitke, želim ostvarenje najvećih želja u novoj godini, Ljilja Marčić.

    ReplyDelete