Friday, September 30, 2011

Angel: B.Luka, septembra 2011.(2)

Stigao nastavak Angelovog javljanja nakon povratka iz Banjaluke. Pise o ljepoti banjalucanki i tu se slazemo. Ali salje nam slike dzamije i crkve. Nemamo mi nista protiv tih sakralnih objekata. Dapace.  Neka ih. Ali se pitam na koje je to Angel banjalucanke mislio? Nije se valjda vratio bez slika da nam potvrdi to o cemu pise.
Ili je slike obrisao greskom? Znam da nije zbog Oke. Nije Oka takva!. 
Ne znam, samo sam malo zabrinut, jer nije ni Angel bio takav.
Nikad nije brisao...

*****************

2)Nastavak. A sada evo par slika nase BL. Mora se priznati da je nas
grad lijep (neki kazu da je tako samo u centru) i cist, posebna je
prica prelijepe djevojke...Slucajno sam bio u drustvu sa grupom
Slovenaca,Novosadjana,Karlovcana,Zagrepcana, dvojicom Sarajlija i
Beogradjaninom i svi(zajedno sa mnom) smo istog misljenja:
Banjalucanke su prelijepe i gosti kazu:to nigdje nisu vidjeli, to je
prosto za nevjerovati. A radi se o ljudima koji su obisli svijet...
Pozdrav vasim porodicama, pozdrav vama. Angel

PS.Radove na Ferhadiji sam snimio u nedelju popodne!
Cuje reski zvuk rezanja kamena, ljudi gore rade,da li je to samo
sminka ili su se ozbiljno prihvatili posla da nam vrate Ferhadiju
ostaje da se vidi.

Thursday, September 29, 2011

Angel : B.Luka, septembra 2011. (1)

Angel Trajkovski se upravo vratio iz Banjaluke. Jos uvijek "mamuran" od dugog puta, posalo je sest slika i kratko porucio:
"Za pocetak evo par slika iz BL, uglavnom je raja prepoznatljiva...
Pozdrav. A."
Evo, ja cu pokusati prepoznati likove sa slika. Ako pogrijesim ili nekoga ne prepoznam, popravite ili dopunite.
Za one mladje, i one kojima sport nije bio hobi vaznija stvar na svijetu, malo cu pribliziti likove koje prepoznam, ili mislim da prepoznajem.

Sa legendarnim centarforom Borca, Fiserom ( Muhamed Ibrahimbegovic) . Danas, dirktorom, ili tako nekom funkcijom, u fudbalskom Borcu

Obojicu na desnoj strani prepoznajem, bar iz vidjenja. Srednji je Vid, Marticeva raja, nekada igrao mali fudbal za Marticevce i bio svakodnevni inventar korza. Meni ostao u sjecanju i po karakteristicnom hodu i "pederiski", slicnoj ovoj Angelovoj na stolu (a mozda je bas njegova),  koju je godinama nosio ispod pazuha. Desni Zrilic, nekada radio u Banjaluckoj banci.

Nisam siguran, ali mislim da je ovo Sladja Golic, nekada reprezentativka Jugosalvije u kosarci i dugogodisnji kapiten kosarkasica Mladog Krajisnika

Malo rukometaskog drustva: Kara (Karalic), Beli ( Radjenovic). Tu je i Cober (Obradovic), kosarkas, danas Generalni sekretar Kosarkaskog Saveza RS, i nepoznati mi na desnoj strani, mozda Rora ( Roki) Savic? Ako jeste, onda sam se obrukao, jer smo Roki i ja odrasli u istom komsiluku.  
Ovdje se necu obrukati. Zeljo Sejdinovic, Ceker - kosarkas, kosarkaski sudija i teniser, Lazo Roljic ( Roljka), ubojita kosarkaska ljevica sa desnog krila

I za kraj, u ovom prvom Angelovom javljanju nakon posjete Banjaluci: Talijan, teniser
**********************
Zahvaljujuci vama koji ste se javili, prepoznao sam i one koje iz prve nisam uspio prepoznati, a zahvaljujuci dodatnim Brujinim argumentima ipak sam izmijenio potpise izpod slika.

Ne znam kako vi, ali ja nakon ovih slika pozelim da sam u Banjaluci.


Tuesday, September 27, 2011

MARIO: VRBASLIJA JOCO


(''Čamac, djetlić šarentica u atletskoj ruci'', Jovan Joco Bojović)

Jesenji hladni dani prisiliše Vrbaslije da privežu svoje čamce.

Na fotografiji u Parkiću koju potpisuje Niskana, ’mladi Banjalučani’ voze se u čamcu još prije Drugog rata, a takav, specifično banjalučki, vozi se Vrbasom još i danas.

Mnogima od nas ostala su sjećanja na pokušaje održavanja ravnoteže sa dajakom u ruci, ali o vremenima kada se stvarao ovaj banjalučki brend treba pričati sa čovjekom koji je neposredno uz Vrbas proveo četrdesetak godina i koji je ’dajakom gurao čamac uz bukove naše plahovite rijeke’. Jovan Joco Bojović i njegov prvenac DAG predstavljaju dio istorije Grada. Njegovom čamcu, u koga je uložio svoje prve plate, kumovala je prijateljica Azra Balić. On priča, a ja zamišljam vez kod Gradskog mosta i zimovanje čamca pod štagljem Jocinog školskog druga Hasana Bešlagića...


Na svjetlo dana Joco ponovo iznosi glavu tog prvog čamca koju pazi kao relikviju.

''Bila je ovako zavrnuta, to je prava originalna forma banjalučkog špica. Baš ovaj za DAG izradio je moj prijatelj, zaljubljenik u čamce, Jozo Osman, zvani Švarc. On je inače unaprijedio i kajakaški sport u Gradu.''

Doznajem da su kasniju moderniju formu špica čamca kreirali otac i sin, Tonči i Andrej Zamolo inače višestruki prvaci u dajačenju. Oni su uveli i lak kao zamjenu za katran da bi čamac lakše klizio rijekom.

Bilo je to vrijeme kada je Banjaluka imala vrhunske stolare jer samo takvi su se mogli prihvatiti izrade naših čamaca. Joco posebno ističe jednog od najčuvenijih, Hakiju Ljubovića zvanog Ćileros.

S Vrbasom nikad nije lako: Joco je vremenom upoznavao i osvajao njegove sedre, brzake i tihake, zavolio mu boju i miris. Nastanio se u kolibu, Vrbas osluškivao s obale i na kraju sljubio se s njim. Može se Joco podičiti da je Rijeku potpuno pokorio jer se veslanjem spuštao do Bosanskog Broda, a dajačenjem izvlačio čak do Tijesnog. Znam da je uzvlačio čamce jednom rukom i dalje od Drugih mlinova. (Dajak u jednoj ruci... Šta li je radio s drugom?!) Jednoručno je vozio i Krle (Kršlak). Šeherlija je to činio redovno suprotnom stranom rijeke...

S Vrbasom se mora boriti, neda se on lako pokoriti, traži spretnog, snažnog i odvažnog viteza, a onako savladan uzvraća neizmjerno: oblikovano tijelo dajakaša postaje atraktivna meta djevojačkih pogleda.

Tek taj spoj rijeke, čamca, dajakaša i odabrane djevojke u špicu daje savršenu sliku, ukras Gradu. Postade tradicija.

''Ni našim elegantnim čamcem ljepotan Vrbas se ne može osvojiti bez truda i vještine... Ljuti me što danas čamac kojim smo dajačili godinama prozvaše dajak-čamac.''- pomalo je rezigniran stari Vrbaslija Joco - ''ja sam veslom veslao, a dajakom dajačio!''

Mario

*******************
Uz ovaj lijep prilog o jednoj od legendi Vrbaskog dajaka, link prema stranici koja govori o tome kako se ova tradicija nastavlja u danasnjim danima:
http://www.dajak.org/en/index.html

Sunday, September 25, 2011

Vjeko: Kolonoskopija (2)


...kroz komentare, galamom, najavi' prilog, pa onda jos i "priprijeti" kroz "Predgovor prilogu" i zatim se usuti. Da saznam si rejting. Nista! Niko! Ma ni da upita za me. Ni Mico moj! A urednika da ni ne spominjem. Dig'o covjek ruke od obecanja. A u medjuvremenu ja, ja se upis'o. Gdje? Kako gdje? Pa u naslov.

I nije to tako strasno. Onaj prvi dio. Pogotovo meni . Volim ja da 'serem'. Primjetili ste vi to. Jest' da je ona podsticajna tekucina ogavna, malo je rec', al' sam prekovremeni boravak u "biblioteci" i nije tako strasan. Iskoristis priliku da se dodatno edukujes. Evo ja sam skonto izvor poente dijalektickog materijalizama. Gladan, a seres! Uvijek sam sumnjao da je polaziste svih klimavih (apstraktnih) nauka u toaletu.

Al' onaj drugi dio je belajan, meni bar bio. Prvo sam na kamaru pitanja pismeno odgovorio, e onda sam potvrdio odgovore na recepciji pa ih ponovio i medicinskoj sestri. Ma naucio (odgovore) na pamet. Kad u salu prvi dodje anesteziolog i podje da me isto pita. Ma nije meni tesko odgovorit' i cetvrti put, vec je njemu tesko da pita. Muca! Odma' meni kroz glavu prodje ako ovaj (anestiziolog) izgubi sa mnom komunikaciju 'gore', dok on to smuca onima sto komuniciraju sa mnom 'dole', ode ti moj vjeko. S takvim teskim mislima, zatvorenih ociju, cekah ostale. Kad dodje Mujo, ma u misli, ono stavi jednu ruku na desno rame, drugu ruku na lijevo rame... a cim me pregled'o? Samo da ne bude neki doktor rmpalija, pa jos rutav. Kad smijeh, zenski. Ona 'glavna' valja se od smijeha i zapoce: "Prije nego sto ti uzmem mjeru..." e kad se na "hajvanu" lakse primjeti kad se psihicki usere neg' fizicki, te zavrsi: "... imas li kakvih religioznih prohtjeva?" Tu mora da sam izgled'o bas zblanut, kao ortodoksni nevjernik nisam ocekivao religiju u tom podrucju, pa ti 'glavna' pojednostavi pitanje: "Religija?" Odgovorih: "Komunist." Svi se nasmijese. Napredak, u AU prije par godina na takav odgovor u rubrici 'lud' formulara, zaveli bi 'jest'. Pregrmih prvo pitanje, al' odgovor na drugo bi me zabrinuo da me onaj sto sporo prica nije brzo uspav'o. A pitanje je bilo: "Alergican?", a ja odgovorih, posto sam pogledom obisao sve cetiri prisutne: " Na zene". Niko ne moze meni zabiberit' kao ja sam. Kad sam se vratio sa 'onoga' svijeta doceka me 'glavna': "Ovaj put smo ti oprostile, al' doci ces ti nama opet." I to sve sa smijehom kao da uprav' nije...Ustvari, kako je sudeci po izgledu Indijka, mozda je i ona komunist, pa zato...

I jos me upita kako se osjecam. Rekoh: "Naduto, a i stomak boli." "Prdi, pa ce proci" zavrati i ode.

PS. Ne znam za ostale, al' uredniku ce biti drago, citat' ovo.

Friday, September 23, 2011

Pada li Obama?


Opet malo o politici. I to onoj svjetskoj. Od nje glava ne boli kao od nase, lokalne! Ili se mi to samo zavaravamo?! „Boji gava, boji gava. Od svega moze boji gava!“
Najveca svjetska sila, zemlja sa najrazvijenijom demokratijom na svijetu, zemlja koja svoju demokratiju izvozi u tonama svega pa i  bombi i raketa, zemlja koja je ubijedjena da jedino tim tonama moze utjerati nevaljali i zabludjeli svijet u suru. Zemlja... Necu dalje! Dovoljno je – USA.

Prije oko tri  godine u toj zemlji je za predsjednika izabran Barak Obama, po prvi put covjek ne potpuno bijele boje. Demokrata u demokratskoj zemlji, za razliku od prethodnog predsjednika, elekventan i bistar. Za razliku od prethodne konzervativne Republikanske administracije Obama i Demokrate su obecavale znacajne promjene i u spoljnoj i u domacoj politici, povlacenje iz ratova, vracanje Amerike Americi i njenim ljudima, mir, razvoj, poslove...Sve ono sto obican covjek zeli. U pocetku je podrska novom predsjedniku u Americi isla do 60%. Neke manje Obamine reforme u pocetku glatko prolaze ali vec na prvoj znacajnijoj, reformi zdravstvenog sistema, koji u Americi skoro da i ne postoji, Obamin prijedlog ne prolazi u Senatu zbog dobro organizovanog otpora Republikanaca. Reforma pada a s njom pocinje padati i popularnost novog predsjednika. Umjesto da se vojnici vracaju kuci, kako je bilo obecano, jos veci broj vojnika se angazuje samo u novim dijelovima svijeta. Jedno od ratnih zarista se smiri, nekoliko novih nastaje... Umjesto smanjenja, kako je obecano,  nezaposlenosti, ona sa 7% raste na 9%. Umjesto poboljsnja odnosa sa islamskim zemljama, odnosi se pogorsavaju. Umjeto nastavka  pregovora i tz. "mirovnog procesa" izmedju  Izraela i Palestinaca, i rjesavanja blisko - istocne krize, Obama svojim prijedlogom vraca krizu na sezdeset ! Umjesto.... Sve je vise ocigledno da ni Demokratska administracija nema snagu da sprovede planirane promjene, nema snagu da politicki nametne ono u sto vjeruje ili bar kaze da vjeruje. Ekonomija Ameirke se decenijama zasniva na prekovremenom odstampavanju dolara. Fabrike papira i stamparija dolara dobro rade! Obama i dalje pokusava da djeluje samouvjereno, ali njegovi govori sve vise lice na prazno izvikivanje parola, jedne za drugom. Republikanci to koriste, pojacavaju otpor bilo kakoj reformi, namecu kompromisna rjesenja koja ne koriste nikome. Ali to njima nije bitno. Bitno je da slabe Obaminu popularnost jer oni se vec sada pripremaju za novembar slijedece godine, za nove izbore. Njihova politika do izbora je :“Cim – cim gore, tim-tim bolje!“


A narod americki se polako okrece od Obame. Njegova popularnost je sa 60% pala na 45%. Istina ni popularnost republikanskih vodja se ne povecava. Ona je otprilike na polovini Obamine.
Poslednji Obamini potezi o ulaganju ogromnih sredstava u otvaranje radnih mjesta tek treba da budu usvojeni u Senatu. I ako prodju Senat, u sta mnogi sumnjaju, mjere koje se predvidjaju su poslednja Obamina sansa. U najkracem i veoma pojednostavljeno, Obama povecava porez bogatima i na osnovu toga i drugih usteda, kao i stampanja dolara, otvara nova radna mjesta siromasnima. Ukoliko ne pokrene prilicno zamrlu ekonomiju, a mnogi vjeruju da nece, ukoliko ne otvori milione novih radnih mjesta, a mnogi vjeruju da nece,  ti isti mnogi vjeruju da Obama sigurno pada na slijedecim izborima.


Sve u svemu, zanimljivo - kao partija saha. Jedino sto svi mi u toj partiji saha igramo ulogu pjesaka, onih koji se najlakse zrtvuju, jer njihova zrtva izaziva najmanju stetu po onoga koji ih zrtvuje. Pjesaci postaju vazni samo u izuzetnim i rijetkim sahovskim zavrsnicama kada prezive sve zamke i dodju do drugog kraja sahovske table. Tada, i samo tada, se promovisu u znacajniju figuru, pa cak i kraljicu.

U zivotu se ovakvi obrti i zavrsnice desavaju mnogo, mnogo rjedje nego li u sahu.

Wednesday, September 21, 2011

JEDAN DALMATINSKI

Kad smo vec kod Dalmacije, moze jedan dalmatinski,  prije nego sto zahladni. 
Primijeticete da ONA sve izgovori u jednoj recenici, jednom dahu...
Simpaticno, kad je jednom, i kad je nekom drugome...

**********************

ON: Jubavi, ja više ne mogu vako. Sve mi pokvari oni komad gume. Zašto ti ne bi lipo počela pit one tablete protiv dice, a?
ONA: A slušaj, nije da ja ne bi, i meni ona guma ide na živce, a pogotovo jer tebe uvati mala snaga čim je navučeš, pa meni onda bude, šta bi Srbi rekli "Đaba si krečio", i nije da te ne razumin, virujen ti da te to može omest, a i kvari nan romantiku, ali stvar je u tome da ti ja nisan nikada volila pit tablete, iman ka neku urođenu averziju, ja ti, moj ti, ne volin ni aspirin popit, a popijen ga doduše kad me uvati glavobolja, ijako ti mene skoro nikad ne boli glava, da kucnen u drvo, a i da me boli ne znan bi li pila te tabletine, znaš ti da skoro sve žene koje ja znan imaju punu boršu onih kafetina i voltarena, ma evo ne znan in ni ime, đava će ih i znat kad svaki dan izmišljaju nove tablete a sve samo da čovika naviknu na to pa onda više ne moš bez tableta, postaneš ovisan pa se budiš i ligaš s tabletaman, s tin da neke žene koje znan naprimjer osim kafetina kad ih boli glava još uzmu i apaurine i one normabele jerbo govoru da in to ka opusti vratne mišiće, pa kad in se opustu ti mišići onda in se opustu i vratne žile i ka navodno ih odma manje boli glava, ijako ja ne virujen da je njima to od vratnih žila i otih mišića, nego biće bidne nisu zadovojne vako sa cilin životon, em kriza, em mužovi svi živčani i grintavi, a male plaće, nemoš na kraju miseca ni poštene cipele kupit a kamoli štagod nako za žensku dušu, ka amo reć lipu boršu ili bičve ili ređipet, i onda šta će svit nego udri po tabletama, a ja ih nikad nisan volila, ni kad mi je najteže ne padne mi na pamet popit ti otrov, nego ti ja lipo navečer skuvan malo kamomile ka šta je i moja baba radila, kamomila ti je zakon, umiri te boje nego ijedna tableta, a šta se tiče te kontracepcije i to, pravo da ti rečen nisan nikad ni imala potribu jerbo sa nijednin muškin nisan bila toliko dugo da bi stigli do kontracepcije, a koju ću se gospu i trovat za ono dva-tri puta godišnje šta mi uleti mizerije, pa boje je onda stavit spiralu, ijako ti ni ona nije baš stoposto sigurna, kažu da je sigurna u 99,9 posto slučajeva, e, a ko meni garantira da ja nisan baš oni pegulasti 1 posto pučanstva, a pegula jesan, jer da nisan oli bi se s tobon motala, aj reci, al' dobro, lipo nan je, ne mogu reć, evo da kucnen u drvo dobro se slažemo i sve to, ali nije ti samo to problem sa ton spiralon, nego postoji mogućnost da žemski organizam odbaci tu razumiš spiralu ka strano tilo, a onda di si bija šta si radija a ništa, ali slažen se stebon, triba se žena štitit, oli je malo slučajeva bilo da nesrića napravi dite i onda pobigne ka Sanader iz Hrvacke kad je zagustilo, pa onda eto ti nevoje, aj ti sam odgajaj dite, nemoš ni socijalnu pomoć dobit u ovoj državi, a šta ćeš kad je sve popljačkano i prodano e, a nego šta me gledaš tako a? Oli si me tija nešto pitat?
ON: Jesan.
ONA: Pa pitaj.
ON: Dobro, jebemumater, zašto jednostavno nisi mogla reć NEĆU!?!?!
ONA: Pa to san ti i rekla, samo biće nisi razumija jer san skratila. Oš da ti ponovo objasnin?

Tuesday, September 20, 2011

Mario, na Plodove dalmacije, Sta radi komorac?

Izgleda da su Dalmatinski plodovi mnogima od nas pri srcu! Nastavljamo.
Mario kaze:

Predraže, molim te uvrsti:
Mali dodatak uz priloge o dalmatinskim plodovima:
šta li radi komorač u domaćoj lozovači?
Pozdrav Niskani i Natasi,

Mario



**********************

....a onda Natasa, potaknuta Marievim dodatkom, dodala:

Komorač se stavlja u lozovaču arome radi, potiče i olakšava probavne tegobe.
Stavlja se i grančica ružmarina, iz istih razloga i za bolju cirkulaciju.
Dalmatinska travarica osim što je užitak, izuzetno je i zdrava.
Kad smo već kod dalmatinskih plodova, saznala sam prvi put ove godine da se konzumiraju i ova dva ploda, čija imena ne znam, iako ih često vidim:


Ovu biljku dodaju u salatu, ima je posvuda, ali samo onu izraslu na otoku bih preporučila. Snimila sam ju u vrtu Smiljanine susjede, koju nam je ubrala za dodatak salati. Bila sam kod Smiljane u tri navrata po cijeli dan, ali bilo bi previše da o svemu pišem za blog. Ostalo je zabilježeno u mom Dnevniku.



Ova biljka raste najčešće u kamenu pored mora. Očito joj je potrebna morska sol i vlaga, mlade mesnate listove beru u proljeće i kisele kao kapare.

Monday, September 19, 2011

Niskana: Dodatak na Natasine Plodove Dalmacije

Lijepo je biti u mirovini, kada nisi ogranicen vremenom i prostorom, pa možeš otići kud ti srce želi. Lijepo je i kad imaš na moru kuću i u njoj biti koliko te volja-beg leć-beg ustat. Lijepo je kad imaš u sebi tu žicu za znat uživat u svemu oko sebe, i to podjelit sa prijateljima sa bloga i u riječi i u slici.
"Lipo li je lipo li je kad u čoviku proklija klica dalmatinskog podrijetla, pa nas pocasti ovako divnim prilozima iz kraja svoga oca. Sigurno bi bio ponosan da ovo pročita, ili vidi prekrasne fotografije.

I ja sam ove godine provela 2 mjeseca na moru i uživala u svemu u cemu je Nataša uživala i pisala.

U ušima mi odzvanja dalmatinska pjesma o smilju i bosilju, a iz vazne na stolu već nekoliko godina mirisom me opija smilje sa Hvara, koje mi je donijela prijateljica.Tek nedavno mi je palo na pamet zašto je teta Mare dala svoji ćerima imena:Bosiljka i Smilja.

U Sinajkinom vrtu iza kuće, ima zelene salate i rikule. Kada se jede salata obavezno kaže:"Dodaj bokun rikule!" I zaista popravi ukus salate.

Uz pršut i sir, uz crne masline obavezni su i kapari, koje sama kiseli. Lovora i ruzmarina ima u svakom vrtu i obicno uberem prije odlaska kući. Šipak je ove godine dobro rodio, ali ga nisam probala jer nije bio još zreo. Rogac me jako sjeća na prve odlaske na more, kada smo voljeli jesti suhi rogac.

Na kraju smomenuću kantarion ili gospinu travu o cijem ljekovitom djelovanju možete pročitati na Googlu, a ja vam šaljem slike kako sam ja ovo ljeto pravila kantarionovo ulje.

Uz pozdrave Niskana.












Sunday, September 18, 2011

Djeca su ukras svijeta (2)





Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slucaj.

Breskva je kao jabuka s tepihom.

Psi obicno vole vodu. Neki cak toliko, da u njoj i žive.To su morski psi.

Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!

Na mame se ne galami, one su korisne.

Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da ce nam tata
kuhati.

Sve ribe nose jaja. Ruske cak kavijar.

Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.

Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.

Baka je debela zato što je puna ljubavi.

Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inostranstvu!

Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u čaši.

Što je čovjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.

Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u čaši.

Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.

Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.

Švicarske krave koriste se pretežno za pravljenje čokolade.

 Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.

Da bi se bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.

Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.

 Devojčice ne mogu stoječki piškiti zato što nemaju za šta da se drže.

Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.

Leptir je insekt iz porodice helikoptera.

Papa živi u Vakumu.

Najkorisnija životinja je svinja. Od nje možemo upotrjebiti sve, meso od napred i pozadi, kožu za cipele, čekinje za četke i ime za psovanje!

Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo viditi i životinje koje ne postoje.

Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.

Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.

Ne znam koliko imam godina, to se stalno mjenja.

Akvarij je malo stakleno more gdje žive domaće ribe.

Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.

Friday, September 16, 2011

NATAŠA: PLODOVI DALMACIJE

Učestale posjete otocima Drveniku Velom i Malom čine moj ovogodišnji boravak na moru nezaboravnim. Putovanje trajektom među otocima i grebenima, s pogledom na pučinu, gdje se stapaju plave boje neba i mora u cjelinu, a sve ostalo se nalazi unutar njih, daje osjećaj ptice, slobode. Eksplozija boja pod sunčevom svjetlosti, zvukova i mirisa nadražuju sva čula. Svaki djelić mene, osjeća ih. Različitost osjeta je maksimalna, kao da je sve tu da me podsjeti da s poniznošću, koju prečesto zaboravljamo, zahvalim što sam rođena. U ljepoti koja me grli, miluje, osjećam da sam dio nje, Prirode, da sam ja ona, a ona ja. Ona je moja “druga polovica”, koju osvješćujem, koju tražim godinama, a bila je cijelo vrijeme pored mene, ali ju nisam vidjela. Nije ju lako vidjeti, treba mnogo toga otkriti u sebi i o sebi, razumjeti, ali ako se želi, ako se prepusti, moći će se. Možda se otkrije da imamo i Dar.
Posjetila Smiljanu, rodicu i kolegicu s Fakulteta, na Drveniku Velom. Dugo se nismo vidjele. S njom sam bila kad sam upoznala Ninu - Robinsona, nadam se da ga se sjećate, posjetio vas je lani u Parkiću. Smiljana ljetuje u roditeljskoj kući svog prije nekoliko godina preminulog supruga. Djeca s obiteljima se vratila u Zagreb, a ona ostala sama, da se odmori, da bude malo sa sobom i da uživa u septembru na moru.
Koliko god teško prihvatile umirovljenje, ima ono mnogih prednosti.
Kao zaposlenice; radilo se do kasno na poslu, neprekidno se obrazovale za nove poslovne obaveze, stalno dokazivanje, žuri se kući, čekaju kućne obaveze, obaveze prema obitelji, obaveze prema sebi, premalo odmora i opuštanja - stalni pritisci. Život prolazi, a gotovo da to ne primjećuješ.
Nemaš vremena biti sa sobom i razmišljati, nemaš vremena ni opažati prave vrijednosti oko sebe, a to je nenadoknadiv gubitak.

Danas to više nije tako, imaš dovoljno vremena za sve, a opet, mnogo će toga ostati nezavršeno i nepoznato.

Sjele poslije dugog plivanja u hladovinu terase, pod palmom i stablima mandarine i limuna; more i sunce nam iscrpilo snagu, jedva čekamo da nas ručak okrijepi.
Tu je i vaza sa smiljem, tek što sam ga ubrala, pa iako se miris smilja izmiješao s mirisima svega oko nas, njegova božanska mirisna nota uvijek se osjeti.
Iznosimo hranu, sve domaće, sve s otoka i opet sva osjetila u igri.
Salata od hobotnice, s maslinovim uljem, kvasinom – domaćim vinskim octom, češnjakom, kaparima i peršinom.
Salata od paradajza, paprike, sinoć ubrane divlje rikule, kockicama ovčjeg sira iz ulja i maslinovim uljem.
Ja donijela obogaćenu kukuruznu razljevušu, ispečenu neposredno prije odlaska na trajekt, čijoj korici ne možeš odoljeti.
Crno vino, domaće, dobila rodica na poklon od susjeda; gusto, taman toliko trpko kolikom volim, jer takvog ga pamtim iz mladih dana, kad nisu dodavali šećer.
Osjećam okus svake namirnice i ugodu, kakvu može dati samo dalmatinska “spiza”, pogotovo ova, otočka, rasla izolirana pod okriljem sunca, neba i mora. Obožavam to što jedemo, zna to moja rodica, već smo mi dobro pretresle kakvu hranu volimo i pripremamo, obožavam boje na “pijatu”- tanjuru, jedem i očima.

Donijela susjeda za Smiljaninu rodicu i prijateljicu, što će reći za mene, drveni poslužavnik sa sušenim smokvama, rogačem, bajamama, narom, lovorovim lišćem i domaće bijelo grožđe. Donijela i teglicu ukiseljenih kapara, koje je sama ubrala i ukiselila. Prekrasan poklon.

Zapazila sam ju na trajektu, bila je u nabavkama u Trogiru. Dobila kod nje zbog toga poene. Pita me kako sam ju zapazila, a kako neću, kad je sva u bijelo - svjetloplavoj kombinaciji od laka na noktima nogu, odjeće, obuće do nakita i raznih kopči kojima je pričvrstila dugu, prosijedu, gustu kovrčavu kosu, a mora da joj je blizu osamdeset. Pogodila, 75, ako ne vara. Pita me jeli mi se u onako živahnom razgovoru s jednim najmanje četrdeset godina mlađim muškarcem i onako obučenom, činila “ticiranom”. Kažem nije, volim kad je žena puna života, bez obzira što nije u cvijetu mladosti. Svidjelo joj se to što sam rekla; zato sam i rekla, osmijeh zaigrao na njenom licu, osvojila ju i tako dobila poklon. Poklonu se, ipak nisam nadala.

“Ma judi moji, di toga ima. Pa sad recite da je otok i ta kamenom izmišana zemlja škrta, a nismo od onoga što reste na otoku ili se lovi u moru ni dijal toga izili. Koje mišance svega, koji gušti, koji mirakuli?
Zato svitu moj lipi, evo van šaljen snimke samo dilić lipota, koje nam Dalmacija daje. Ko kaže da je Raj negdi gorika, ma tu je, samo ga triba htjet vidit.”
(Nadam se da će te ovo razumjeti, naglasak je bitan.)

Plodovi Dalmacije:

Smilje

Smilje ima božanstven miris, stavlja se i danas u ormare, pogotovo s posteljinom. Lavanda daje miris svježine, a miris smilja asocira na djevojačku mladost i ljepotu.

Smilje potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, stimulira rad jetre, djeluje protuupalno. Pomaže kod nadutosti, bolesti jetre i žučnog mjehura. Pojačava apsorpciju hematoma i djeluje antikoagulativno, pa se primjenjuje kod hematoma, proširenih vena i flebitisa, za njegu kože i kod ožiljaka i reumatoidnog artritisa kao oblog, za inhaliranje kod tegoba u dišnim putevima.

Kapari




 Kapari su cvjetni pupoljci samoniklog mediteranskog grma, koji se sakupljaju i konzerviraju već tisućama godina, a kultiviraju se tek unatrag nekoliko stoljeća. Beru se u proljeće i jesen. Rastu u kamenu i uz more.
Brojni drevni zapisi svjedoče o medicinskoj upotrebi ove ljekovite biljke, posebice na teritoriju stare Grčke. Kapari su korišteni kao lijek protiv nadutosti te antireumatik. U ayurvedskoj medicini koriste se kao stimulator funkcije jetre, a smatra se da posjeduju i zaštitni učinak na jetru. Tijekom povijesti pripisivana su im povoljna djelovanja na prevenciju bolesti srca i krvnih žila te zaštitni učinak na bubrege i diuretičko djelovanje. Ekstrakti i otopine iz kore korijena kapara tradicionalno su korišteni za liječenje vodene bolesti, anemije, artritisa i gihta.

Rikula - Rimska carica

Još u davna vremena rikuli su se pripisivala afrodizijačka svojstva, a koristila se i kao jedan od najvažnijih sastojaka za lijek protiv kašlja i skorbuta. Nutritivna vrijednost rikule je velika – osim što je bogata vitaminom C, A, K, ona je i odličan izvor minerala kao što su kalcij, magnezij, željezo, kalij i fosfor. Beta-karoten iz rikule ima učinak antioksidansa.

Lovor


http://www.oshadhi.hr/aromaterapija-aromakozmetika-tekstovi-recepture/etericno-ulje-lovor.htm

Svakako pročitajte, ima odličnih podataka, koje bi trebalo znati.

Nar

Na snimci je divlji nar, izrazito crvene boje, koju rijetko susrećemo u prirodi. Za koji tjedan domaćini se spremaju podsjeći ga i na njega kalemiti pitomi nar.
http://www.gastro.hr/nar-(sipak)-37.aspx

Rogač

 Ova biljka spada u porodicu mahunarki. Drvo joj je široke krošnje i do 15 m visoko, potječe iz istočnog Sredozemlja. Najvjerojatnije je upravo rogač bila hrana iz biblijskih vremena, za koju se smatra da se njome hranio Ivan Krstitelj. Zato se i plod rogača naziva "Kruhom Svetog Ivana".
Izrazito je visoke nutritivne vrijednosti.
U antičko doba sjemenke rogača su služile kao jedinica za mjeru kod vaganja zlata, jedna sjemenka = 1 karat (zrno rogača, grč. = keration). Naziv je u uptrebi i danas za 0,18 gr. zlata (sjemenke rogača, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu od 0,18 grama).
Otok Šolta je posebno poznat po njemu, gdje postoji i naselje imenom Rogač.


Komorač, koromač – divlji
Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Divlji komorač raste po kamenjarima Hrvatskoga primorja, Dalmacije, pogotvo na otocima i Makedonije, a mnogo se uzgaja i diljem svijeta. Mogu li se usporediti divlji i pitomi, najbolje je da prosudite sami. Jedan je od uobičajenih sastojaka travarice.
Srodne su mu vrste: anis, celer, kim.

Komorač je dvogodišnja biljka koja naraste do dva metra u visinu.
Djeluje protiv svih probavnih tegoba, pospješuje rad bubrega, dobar je kod uroloških tegoba, te protiv reumatskih tegoba.
Ovu su samo neki plodovi Jadrana, oni vjerovatno rjeđi na vašim trpezama, a o onim vama već dobro poznatim ovaj put ne pišem, ali ne mogu ne spomenuti ih, jer nemaju konkurenciju ni po vrijednosti, ni po ukusu:
Artičoke, šparoge, svo povrće, zeleno i obojeno, agrumi, smokve, grožđe, nešpule, breskve, bajame, … i kraljicu maslinu, …
Aromatično bilje tek sam dotakla, ali osim smilja, komorača, lovora, moram spomenuti ružmarin, pelin, kadulju i kraljicu lavandu.
O svakoj od spomenutih biljaka moglo bi se mnogo napisati, zato ovaj prilog nije bilo lako napisati. Ako sam vas samo podsjetila na bogatstvo Jadrana i potakla da sami potražite više podataka o njima, ispunila sam svoju želju.

****************
I za kraj još nekoliko sličica Drvenika uz pozdrav s mora, do novog susreta iz Zagreba, sredinom oktobra.







http://free-st.htnet.hr/Grabule/skica_naselja.htm - lijepa skica o Drveniku prof. Dr. Ive Babića

Thursday, September 15, 2011

Danas joj je prvi rodjendan




Nasoj Ameliji je danas prvi rodjendan ( ako se ne racuna onaj kada je rodjena) .
Vec joj je godinu dana!

Da se deda malo pohvali:
ima sedan zuba,
prica: mama, dedi (sto znaci tata ali ja tumacim deda) , baka, nona  -  na dedu...
prohodala - na dedu,
sama se hrani - na dedu,
pametnica - na dedu,
dobro dijete - na dedu.

Ponekad pomalo tvrdoglava, kmezava, ne slusa i zanovjeta - na sve druge!



*****************
Ovako je Vjeko cestitao:
Maloj Ameliji Sretan rodjendan
Andrej i vjeko 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...