Monday, July 09, 2012

Cedrovina

Svako ima neku svoju rutinu koja mu pomaze i opusta ga. Na zalost jedna rutina ne pomaze uvijek i u svakoj situaciji. Sa godinama, raste potreba za novim, svjezim rutinama...
Jedna od rutina koja meni pomaze je rad, neki majstorluk... Eletkronika i popravci raznih aparata me vise niti smiruju kao nekad, niti zabavljaju. Cak bih rekao da me nerviraju jer vise ne vidim dobro kao nekada a na  naocale se nikad nisam navikao; vise mi smetaju nego pomazu. Tek pod starost otkrio sam da volim raditi sa drvetom i da me taj rad i odmara i raduje. Nisam neki strucnjak za taj rad, ali malo po malo, kupujuci  alate naucio sam praviti neke stvari tako da sam recimo, uz Nesinu pomoc, postavio ogradu na jednom dijelu dvorista, napravio neke drvene zastore za dvoriste, gdje sam iskoristio ideju zaluzina, pa se i moji zastori otvaraju i zatvaraju kao zaluzine, samo ne vodoravno vec uspravno, sanduk za kante od smeca,  koji stiti sadrzaj kanti od zivotinja .


Iako sanduk nije nesto najljepse u toj oblasti, posebno sam ponosan na njega zbog jedinstvenog dizajna koji omogucava da se, po potrebi,  otvaraju i poklopac i prednja vrata. Cudo drvene tehnike! Vec par godina se ne koristi i kante za smece su se preselile u garazu gdje su nekada i bile. Ali ne sklanjam ga zbog jedinstvenog dizajna - koji, uzgred budi receno, nikog ne interesuje. Ali znam i zasto - jer  ne razumiju genijalnost dizajna.
Zastao sam da se sjetim jos necega sto sam napravio, ali mi ne ide...
Mozda ja to samo sebi predstavljam kako radim i pravim ili, kako to obicno biva, jednom uradim a pet puta pricam...
Ili sam samo psotao zaboravan...

Mnogi elektronicari, vjerovatno zasiceni svakodnevnim poslom u toj oblast, bave se razlicitim majstorlucima. Neki su pravi strucnjaci u postavljanju plocica, podova, vodoinstalacijama... Sjecam se da je Toni Anusic imao period rada sa drvetom. Prije desetak godina on se upustio u to, i napravio namjestaj za dnevnu sobu. Kad je to zavrsio, da bi nastavio raditi, svim svojim prijateljima izradio je male klupice, vrlo prakticne... Jednu od njih koristim i sada pri raznim radovima, jer mi cucanje i klecanje posebno tesko padaju.


Elem, da skratim, odlucim ja da pravim sanduk za cvijece ali poseban, sa mrezastom pozadinom za puzavice. Vec godinama smisljam kako to napraviti, ali uvijek zastanem na pola u tom smisljanju, uvijek mi je nesto nedostajalo, nesto sto bi me potaklo da ga napokon i pocnem praviti. Nedavno mi pade na pamet ideja da to napravim od cedra.  Odmah sam otpoceo sa crtanjem , pripremom paterijala, guglanjem...Cedar je zaista plemanito drvo. Stvari napravljene od njega izgledaju  mnogo ljepse nego izradjene od bilo kojeg drugog drveta: ograde,  terase u dvoristima, saune... Ono sto cedrovinu cini posebnom je i njen miris. Stvari napravljene od cedrovine sire njen osvjezavajuci miris godinama...
 I eto tako, da se opustim ( jer sve je to da bih se opustio), provedoh par dana u garazi i napravih dva cedrova sanduka za cvijece sa tom mrezom ( ili kako vec da to nazovem). Ono sto ih cini specijalnim su  tockovi. Znamo vec svi da kad se sanduci napune zemljom i vodom postaju toliko teski da je svako njihovo pomjeranje opasnost po ledja.Ttockovi ce sigurno pomoci ako se ikada budu trebali pomjerati. Genijalno!
A kako moji sanduci izgledaju, procijenite sami. Zamislite sada i puzavice, pa cvjetove...
Male stvari, mala zadovoljstva cine zivot ljepsim i punijim.

4 comments:

  1. Od ove rutine u kojoj uzivas, u Kanadi neki zive dosta dobro.
    Kombinirajuci je i kompletirajuci sa elektronikom dobijas sjajne efekte.
    Pozdravljam kreativnost.

    ReplyDelete
  2. Sezona je godišnjih odmora, pa izostavljeni komentari ne trebaju čuditi. Kod mene gužva, puna nas je kuća, odzvanjaju glasovi, ali najviše smijeh i cika našeg malog Tomislava.

    Zato samo najkraće.
    Lijepo si to uradio Predraže, vjerujem da je zadovoljstvo u stvaranju nemjerljivo.
    Kreativnost je potaknula čovjekov razvoj u misleće biće.
    Cedrovina predivno miriši, susrela sam se s njom kad sam prvi put posjetila LA, bilo je to prilično davno.

    ReplyDelete
  3. Samo da pozdravim sve ucesnike Parkica. Citam i samo u sebi kazem, auuuuu, kako ova-ovaj dobro pise, izaberi rijeci i direkt u centar kao strijela. Svaka cast svim ovim tekstovima.
    Kada uspijem uhvatiti ovaj -divlji internet- u Puli procitat cu.... Parkic.
    Pozdrav sa godisnjeg iz Pule tj. malog sela Premanture. U "mojoj" Svedskoj kazu da je 15 stepeni, a ovde, danas 40.
    Uskoro stize i moj kosarkaski sudija Kopanja, pa cemo na vince.
    pozdrav Mido

    ReplyDelete
  4. Lazu Mido, nije bilo 15 stepeni, vec 16, citav dan, eh sto znaju lagati. Hehe. Pozdravi Kopa from Virginia. Znache ko ga pozdravlja kad mu kazes da sam mu pojeo svu rusku salatu kojom me ponudio, da probam. ;)

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...