Wednesday, August 29, 2012

Prof. Besim Spahić: Mi smo se uvijek tukli za račun drugih




Akademska zajednica i stručni krugovi u BiH i na području bivše države, doktora komunikologije i redovnog profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Besima Spahića već odavno smatraju jednim od vodećih teoretičara političkog marketinga u cijelom regionu. Šira javnost ga doživljava kao profesora koji se ne miri sa nakaradnim , pogubnim i anticivilizacijskim političkim trendovima u našoj zemlji koji favorizuju etno-religijski princip, dok ga njegovi studenti , jednostavno rečeno obožavaju.
Početkom ove godine, neplanirano i neočekivano je postao prava medijska zvijezda, i to tako što je njegov nastup na jednoj javnoj tribini u Kaknju dospio na internet. Njegov osebujan način izražavanja, uz hirurški preciznu dijagnozu ” bolesti”, munjevito su doprli gotovo do svakog korisnila interneta na području BiH, što opet, gle čuda, nije ni dotaklo “političke elite” , pogotovo bošnjačke, pošto su na teške optužbe, ovog vanserijskog intelektualca ,koji tečno govori pet svjetskih jezila,uglavnom odgovorile šutnjom i ignorancijom.Pomenuti fenomen, bio nam je motiv da ragovaramo sa profesorom Spahićem čiji odgovori na pitanja o brojnim aktuelnim temama, vjerovatno nikoga od vas neće ostaviti ravnodušnim.

Kliker : Vaše nedavno predavanje u Kaknju, koje je na internetu postalo prava senzacija , te nekoliko intervjua nakon toga, napravili su od vas pravu zvijezdu na Balkanu. U kakvom to vremenu živimo profesore, kada jedan „ you tube „ uradak više vrijedi od dvadeset knjiga i na stotine naučnih radova koje ste do sada objavili za vrijeme vaše univerzitetske karijere?
Spahić: Pa ostavrila se McLuhanova i Orwellova proročanstva. Novi mediji su zaista produžetak naših čula, našeg mozga, naše (redefinirane) prošlosti, (lažne) sadašnjosti i (projektovane) budućnosti. Gledamo, vidimo, slušamo, mislimo i osjećamo onako kako to hoće nevidljivi centri moći, koji imaju potpuni nadzor nad dekoracijom privida o ljudskim pravima, demokraciji i pravdi.Tako je i prije interneta sto puta više odjeknula vijest da profesor Spahić svira, negoli ikakva vijest o objavljenim knjigama, učešću na znanstvenim skupovima itd. Prvi Yu tabloid „As“ je bio popularniji od bilo koje znanstvene publikacije. Iz niza primjera,dovoljno je navesti fenomen Ekrema Jevrića i kvalitet njegovih muzičkih sposobnosti.Eto iz niza izvan-fakultetskih javnih tribina, ona iz Kaknja je (naravno uz moje dopuštenje) izašla na Internetu. Ako ništa druga, ta svojevrsna stend up komedija, u intertpretaciji glumačko-muzički obdarenog profesora i izražena sarkastično-kritička aniteza glupostima, kojima robujemo i propadamo, izazvala je takvu popularnost posredstvom otuđenog, tehnički posredovanog globalnog sistema interneta. Još veću popularnost je to doživjelo zbog moga (trojno mjerenog) „vrijeđanja“ političkih diletanata i analfabeta, koji nas, uz podršku međunarodne zajednice „usrećuju“ već dvadeset godina.
Kliker :. Našu javnost u zemlji i inostranstvu, na određeni ste način šokirali vašim tvrdnjama da je krvavi rat u BiH projektovan izvana , te da je nova „klaonica“ponovo na pomolu. Ostajete li i dalje kod ovih tvrdnji, koje su čini mi se, određeni broj ljudi natjerale da ponovo počnu analizirati šta nam se to desilo u bliskoj prošlosti?
Spahić: Naravno da ostajem pri tim tvrdnjama. To jednostavno nije moglo biti drugačije,negoli su se o tome (uz domaće ekzekutore, glumce i statiste) složili najmoćniji. Tako su i predturku Bosnu koncipirali/negirali/prekrajali tadašnji moćnici-Bizant i Vatikan preko Mađara, kasnije Turci, potom Austro-Ugari, pa Engleska, Francuska i Rusija preko Srba, odnosno Vatikan preko Hrvata. I svaki subjekt moći je po svojoj mjeri od jednog naroda stvorio pro domo sua tipične jedinke Bošnjaka-muslimana, Srba-pravoslavaca i Hrvata-katolika, dok se u Jugoslaviji favorizovalo ateističko jugoslovenstvo, čiji su danas recidivi „Ostali” (preko 500.000) u BiH, kao i još više multietničkih u drugim ex Yu državama.Treba samo pogledati film „Rimejk” Dine Mustafića i vidjeti da je ovdje kroz cijelu istoriju bilo bratoubilačko klanje; samo je pitanje kako je ko bio jači, odnosno čiji je vanjski mecena bio moćniji. Mi smo se uvijek tukli za račun drugih, a nikada, poslije propasti Bosanskog kraljevstva za sopstvenu Domovinu svih njenih građana?!! (…)Islamizirani Bošnjani za Tursku imperiju, Katolički za Austrougarsku i Hrvatsku, a srpski Bošnjani za Srbiju. I u zadnjem reatu većinom Bošnjaci (koji nemaju rezervne domovine) za cjelovitu (Ali kakvu? Treba vidjeti islamsku deklaraciju i današnju političku moć IVZ) BiH. Rat koji nije završen (kao što „etnička čišćenja” iz drugog svetskog rata nisu dovršena po doktrini Stevana Moljevića i planu Draže Mihajlovića, a Vatikan je shvatio da bh Hrvati nisu uspjeli sačuvati katoličanstvo ni do granica Drine, dok je „islamizacija muslimana” u naponu ?!) kad tad će se nastaviti. On se „neratnim” sredstvima još drastičnije vodi u poslijeratnom periodu. I samo kad svjetskim moćnicima zatreba, ulogu Slobodana Miloševića će zamijeniti neki „nesrpski” bacač sudbine na Balkanu, i opet će biti najgore na bh prostorima. To je već potencijalno zadato i zacrtano, posebno „prirodnošću” geografije Republike srpske, tzv „genocidne tvorevine”.
Kliker : Zamjera vam se da nekako sve relativizirate?
Spahić : Ne znam konkretno na šta mislite? Ovakva (Daytonska BiH) se mora dovoditi u pitanje; Neprirodna je po svim osnovama, a napravljena je da ne može biti (prije svega EKONOMSKI, što je najvažnije) funkcionalna. Sad već imamo skoro pola od ex Yu perioda, dakle dvadesetak godina samostalnosti i „demokratskog“ razvoja BiH i ex Yu država? Ima li danas Kraljevine SHS? Ima li Jugoslavije? Hoće li biti i ovakve BiH ili ikakve BiH?… I to su samo logična pitanja?!.Daytonske definicije naroda, nacija, tri jezika, GRAĐANA, „Ostalih“ se moraju (i naučno i funkcionalno-praktično) dovoditi u pitanje!… Jednostavno ne podnose ni znanstvene ni praktične kriterije, a u praksi drugih država ne postoje takve nakaradne i upitne denominacije ključnih pojmova.Dakle, mi smo (kao što je i samoupravna Jugoslavija bila) opet neki eksperiment „temelja gluposti o mogućem nakaradnom uređenju država“??!
Kliker : . Da se vratimo na trenutno aktuelno stanje u BiH koje , čini mi se, nikada do sada nije bilo tako dramatično. ?
Spahić: To mi uvijek onako olako kažemo, uz upotrebu sintagmi „stara dobra vremena”.U predtursko, osmanko, austro-ugarsko, jugoslavensko (od kraljevine do SFRJ) vrijeme uvijek je u BiH bilo najdramatičnije. Npr. II svjetski rat, većina ofanziva i velikih bitaka je bilo u BiH. Onda raspad Jugoslavije i ovi zadnji ratovi i agresije. Opet u BiH najkrvavije i urbicidno i kulturocidno najrazornije. I, na žalost, nema nikakvog razloga da slijedeći Huntingtonovski zacrtani sukobi (civilizacija i domaćeg balkanskog i bh življa) ne budu još dramatičniji, upravo u BiH. Jer BiH, kao cjelina nema svoj sopstveni koncept/definiciju budućnosti; za sve do danas najdominantnije nacio-vjerske opcije (a to su i još uvijek bi nacionalno-vjerska vodstva željela) je to raspad BiH, u kojem bi svaki,tzv. različiti narod dobio „svoj dio” i eliminisao Ostale. To naravno ni u kom slučaju ne odgovara građanskom konceptu, Ostalima (??!”), što je najveća šovinističko-fašistička glupost u formulaciji cca 500.000 tzv. Mješovitih?!)), a Boga mi ni bh patriotima svih povenijencija, kojih je ogromno ali su socijalnim pritiscima bolesno dizajnirane sredine ušutkani. Dramatičnost se i izvana i iznutra permanentno proizvodi, a sami prosudite da li je lakše manipulari (pljačkati ih?!) ustrašenim i neobrazovanim, ili racionalnima, koji žele dugoročni mir, uz nužno pomirenje, koje je već odavno trebalo početi njegovati.
Ne, kod nas se bez razumijevanja svjetske i politike uopšte i njene refleksije na Balkan i BiH, njeguju (i već su dobro odnjegovani kroz mlade generacije) uglavnom mržnja i nepovjerenje, te demonizacija drugih naciona i vjernika (…)Pa da to nekome (i iz vana i iznutra) ne treba (narodu BiH sigurno ne treba), ne bi permanentno kreirao drame/dramatičnost i napetost, krize vlada, neefikasnost parlamentarnih i lokalnih izbora itd. Dakle, stalno se kreira/dizajnira dramatičan način željenog i projektovanog nerješavanja stvarnih, prije svega ekonomskih problema. Razvijanje straha jednih od drugih,permanentno “njegovanje”/kult (samo ili isključivo)“našeg” stradanja, “naše” ugroženosti, za šta su krivi “drugi i treći”, i ne može a da ne bude dramatično. A svaka drama (kod nas uglavnom tragedija!?) ima epilog/rasplet.Pogotovo kad Komšić, za razliku od Vlajkija nije pravi Hrvat od strane zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa bh Hrvata. Kad biskup Komarica (uz prisustvo čelnika oba HDZ-a) primi najviše odlikovanje od čelnika RS-a, zato što su pomogli redukciji broja predratnih Hrvata u RS-u na 5 (umjesto, po Mladiću 6 ”Srbima podnošljivih”) procenata. Svi koji misle da je Mladić koncipirao potrebu za 5-6 hiljada žrtava u Srebrenici, kako bi se aktivirao NATO, neka se dobro zamisle o svojim logičko-umnim sposobnostima. Naravno, Bošnjaci u tome uopće nisu učestvovali???!
Kliker : Ima li nakon svega nade za BiH i da li vidite neku novu progresivnu snagu koja će u dogledno vrijeme donijeti progres , ili ćemo čekati neki novi potres na globalnom planu, pa ko koga zajebe?
Spahić: Prije će biti ovo drugo. Ako se za 17 godina nije pojavila zrela građanska bh opcija,ako se više nezna šta je politička ljevica i desnica, ako svako sa svakim, samo radi fotelja paktira i koalira, ako vidimo bar desetak političkih aktera, koji su od izbora do izbora mijenjali stranke, funkcije i sl, ako vidimo koliko je onih koji su obnašali vodeće funkcije završilo u zatvorima zbog kriminala ili na Haškom sudu, onda je jasno da je malo toga u našim rukama. Svjetski financijski kapital vlada svijetom, pa recimo i Amerikom, a kako neće malom BiH?!Mnogo toga je daleko više u rukama tzv. Međunarodne zajednice, negoli u rukama naših političara (koji bi mogli to slabo stanje makar eufemizirati) i građana, koje niko do danas nije izobrazio u demokratskoj kulturi i u shvatanju da je država radi njih, a ne da su oni ustrašeni statisti više kriminogenih klanova negoli (nakardno definiranih) stranaka,odnosno nikakvih političara.
Kliker : Zanimljivo je profersore da vaše tvrdnje mnogi doživljavaju kao teoriju zavjere?
Spahić : Pa sve značajno što se u politici dešavalo milenijima pa do danas dio je neke zavjere i glavne odluke se donose tajno. Javnosti se uvijek sortiraju selekcionirane i pro domo su informacije. Pa proces CNN-izacije iliti PR-izacije novinarstva je kristalno jasan. Mediji su danas „prvi ministar“ u carstvu masovne kulture, globalizacije i kreacije virtualne stavrnosti. Neko mora stajati iza toga. Naravno da to neće biti neizobraženi političari iz zaostalih država. „Um caruje, a snaga klade valja“, što je pravilno i po Božijoj i po svjetovnoj logici. Ko ima informaciju i znanje, ima i moć.Sve je to teorija lutkarskog pozorišta; lutke koje se kreću i govore kako ih vode animatori/glumci, a ovi opet onako kako je napisao scenarista, a da bi se ta predstava uopće igrala neko je mora (selektivno/namjenski/funkcionalno) staviti na repertoar, a to pozorište je osnovao i finansira neko, kome je ono potrebno, kao instrument ostvarenja sopstvenih ciljeva, itd., itd.
Kliker : U svojimn javnim istupima niste ni malo nježni prema vjerskim zajednicama,odnosno vjerskim dostojanstvenicima u našoj zemlji?
Spahić : Prije svega, neka mi bilo ko nađe (osim političko) uporište u formiranju vjerskih zajednica kao transnacionalnih i nacionalnih korporacija, država (Vatikan) i sl. Sjetimo se starog dobrog Dantea i njegove misli da „svi putevi i do pakla i do raja popločani su zlatnim pločama u ime bogova, kraljeva, vladara.“ Pa i vjerske institucije se kroz cijelu povijset i uz pomoć podložnih vladara, bore u ime islama, kršćanstva, različitih sekti unutar sebe. Naši ljudi, npr. muslimani svakodnevno gledaju upad šiita u sunitsku džamiju i pobijanje na bajram namazu na desetine sunita i vice versa, ali im se čini normalnim da/kad se muslimani međusobno pobijaju. Kod nas u BiH, došlo je najmanje pet suprotstavljenih šizmi, različitih od našega tradicionalnog (višestoljetnog) hanefijskog sunitizma. Već je bilo manifestnih i medijski popraćenih sukoba, a pitanje je dana, mjeseca i godine, kada će ti sukobi postati krvavi kao i u „izvornim“ islamskim zemljama.

Što se tiče katolika, oni su ionako u funkciji Vatikana, preko Kaptola u Zagrebu. Već u Hrvatskoj moraju vraćati neke samostane italijanskim benediktincima, a uslijedit će i druge. Šume u Sloveniji su (bez ikakvog utemeljenja) postale vlasništvo katoličke crkve.Svaka čast poštenim vjernicima i pripadnicima uleme i klera. Naravno da ih ima ogromno, ali ih vodstva, po kompetitivnoj subordinaciji nerijetko (čak šutnjom i neograđivanjem od nemoralnih radnji) involviraju u negativne aksiološke predikative.Slično je i sa nemoralnim profesorima i šutnjom njihovih institucija i kolega onjihovim „intelektualnim zlodjelima“. Qui tacet concentire videtur (ko šuti, slaže se) ,kaže stara izreka. A naš narod mazohistički šuti i trpi i slaže se da „što je gore, to je na naciju bolje“??Oportunizam i konformizam su najopakije društvene bolesti, a os njih, kao i političke, pate i vjerske strukture, pa i sami građani.
Kliker :. Vaši kritičari insistiraju na tezi da su vaši stavovi limitirani činjenicom da rat niste proveli u Sarajevu već u Ljubljani?
Spahić : Da je bila ijedna opcija koja bi integralno branila BiH, bez podjela na hrvatske,srpske i bošnjačke dijelove, uz nepriznavanje Ostalih, ja bih se do smrti borio.Ali, mnogi su zaboravili Izetbegovićevu izjavu „Pa Srbi moraju dobiti svoj dio BiH,proporcionalno onome koliko ih ima“ (Snimljeno i na TV, ali to niko ne pušta, kada priča o „genocidnoj“ tvorevini RS). Pa demografski isprepletena BiH, gdje je prije rata na oko 80% teritorija bilo prisustvo svih etniteta i nije mogla postati ovo što je danas bez dogovorenog i legalizovanog progona jednih i drugih od strane prvih i trećih. Ako neće milom, potjerajte ih silom, a mi ćemo vaše. Pa ljudi su zaboravili da je Izetbegović poklonio Hercegovinu Franji Tuđmanu, ali je taj potpisani akt poništila međunarodna zajednica.Mojih 11 članova uže familije (general, tri brigadira i više vojnika Armije BiH) ne znači ništa tim kritičarima, od kojih su se mnogi borili za tuđe kuće, ex Yu privredne gigante,diplome, magisterije, doktorate i profesorske titule. I to većim dijelom u zavjetrini.
Pa ko uopšte ima pravo zamjeriti bilo kome da je u tom haosu (ni na čiju štetu), ko je i kako spašavao glavu, svoje dijete, obitelj i sl.? Odnosno da (u najboljoj namjeri!) iznosi svoje stavove. A ja sam ih hrabro iznosio i prije rata, gdje su se mnoga moja tadašnja previđanja, na žalost, ostvarila u ovih dvadesetak godina. Ja se, pored ostalog, držim hadisa da je građanska hrabrost najveća vrlina, da ako te je Bog obdario da vidiš i znaš bolje od ostalih, time te je deset puta više obavezao da to što znaš širiš… Kad pričam o našoj jadnoj stavrnosti, iza mojih stavova i mišljenja stoje na desetine i stotnine pročitanih knjiga. A naši ljudi bi o svemu raspravljali, a ne da im se pročitati ni njihova sopstvena istorija ili ne žele čuti o sopstvenom ontogenetskom prijeklu. Vole samohvalospjevne bajke o svojoj dobroti i zloći drugih. O vlastiželjnim foteljašim i njihovom neznanju ni ABC-a onoga čime (ne)rukovde, ne želim govoriti. Koliko je tu promašenih doktora, neuspješnih profesora, kriminalaca??
Kliker : . U ovom vremenu, nekako nestvarno djeluju vaše tvrdnje da ste svojevremeno bili jugoslovenski, a danas ste, kako kažete, bosanski nacionalista?
Spahić : Pa niko normalan, rođen u Jugoslaviji (ne svojom voljom) ne može negirati da mu je to bila domovina. Izbrisati Tita iz naše prošlosti je besmisleno. Pogotovo negirati sve dobre stvari koje su napravljene u toj tvorevini. Pogotovo na ekonomskom I kulturnom planu, na planu socijale i zdravstva, zaposlenosti, školstva itd. To više nikada nećemo imati!?. Ja, kao neko ko se bavi naukom ili inklinira da bude intelektualac (a danas se svašta zove intelektualcem i intelektualnom elitom, prvenstveno nacio- vjerski dozirano) ne mogu pričati o naciji, vitalnom nacionalnom interesu, bez (naučnoi praktično utemeljnih) pojmova u normalnim državama kao što su „nacionalna sigurnost“, „nacionalna ekonomija“, „nacionalna kultura“, što znači ekonomija cijele države, sigurnost cijele države i svih građana, sva kultura na području države i svih građana“. Kod nas osim tri nacionalno suprotstavljene ekonomoje unutar zemlje, imamo suproststavljenost „HDZ“ protiv „HDZ 1990“ Hrvata, „SDA“ protiv „SBIH“Bošnjaka, „SNSD“ protiv „SDS“ Srba, a sve je uglavnom pljačka sopstvenog naroda. U tom sam smislu Bosanski nacionalista, bez ikakvog negiranja etničkih Bošnjaka, Hrvata I Srba, odnosno pravoslavnih i katoličkih krščana i muslimana. Smeta mi i po Božijem i po ljudskom kriteriju da smo hladnokrvni fašisti prema „Ostalima“. Zar to, osim političkog nepriznavanja i nepredstavljanja Ostalih i neuvažavanje presude „Sejdić-Finci“ nikome nije kristalno jasno?
Kliker : Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje i danas predajete, nastajale su svojevremeno ideje koje su imale uticaja na cjelokupna zbivanja u BiH. Zašto to danas nije slučaj , i kako u svjetlu te činjenice posmatrate današnju ulogu intelektualaca u našoj zemlji?
Spahić : Rat je u svakom slučaju razorio kadrovsku strukturu, a sva naša kadrologija u javnom (kao i u većini privatnog) sektoru je stranačka. Ne princip „najbolji čovjeka na pravo mjesto“, nego „poslušnik i podložnik stranci, a ne struci na za nas pravo mjesto“.Nigdje u svijetu nema toga da ljudi obnašaju po nekoliko javnih i stranačkih funkcija i da su (ne baveći se uopšte naukom) i dalje profesori na fakultetima, koje studenti mjesecima traže po njihovim kancelarijama u državnim i stranačkim institucijama. Svi, koji su preko stranačke pripadnosti (a mnogi i preko vjerskih zajednica) dobili univerzitetske titule, čak i da su stručnjaci svjetskog ranga, ne smiju uopšte imati kritičko mišljenje do bilo čega (a toga je toliko za kritikovati) što je protiv djelatnosti njihovih mecena/stranačkih lidera. Tako šutnjom daju za pravo kriminalcima povezanim sa politikom, tako im je normalno (posebno pravnicima) da sudovima, policijom upravljaju stranke, a ne državni organi. Tim profesorima je toliko stalo do studenata (a trebalo bi da isključivo zbog njih i postoje) da već peta genaracija „bacheloraca“ i „masterovaca“ ne znači ništa pri zaposlenju. Nisu se u stanju izboriti za novu nomenklatutu zanimanja i zakon o raspisivanjima konkursa. Dok djeca partijskih vrhuški uglavnom nepotističko-stranački dobijaju i elitne službe. Studenti dolaze preparirani vjeroukom (kod Hrvata) i vjeronaukom (kod muslimana) i objektivnim obiteljskim stradanjima, da im profesori, koji govore drugačije od već prihvaćenog vjersko-nacionalnog klišea/stereotipa ne predstavlja nikakav autoritet.Kod nas je školstvo (na najnižem stadiju plaćenosti) isključivo u funkciji propasti države. Imamo hiperprodukciju masovnog škarta (čast izuzecima), koji se nema gdje zaposliti. Imamo na desetine skupih privatnih univerziteta sumnjivog kvaliteta (po Busovači, Travniku, Kiseljaku, Čitluku, Srebrenici itd.), koji garantuju diplome, koje (i kao bachelor i master, bez kriterija kvaliteta) ni formalno-pravno ni de facto ne znače ništa. Čak i da znače, nema posla. A javne institucije, koje bi to trebale rješavati, na place funkcionera potroše preko 60 procenata nacionalnog budžeta.
Kliker : U vrijeme dok sam bio student na fakultetu se pričalo da ste upravo vi prijavili profesora Šešelja organima gonjenja. Da li je to tačno ?
Spahić : To su bajke. Kako ću ga ja prijaviti, kad se javno suprotstavio establišmentu CK SK BiH, konkretnije Brani Miljušu i Hamdiji Pozdercu. Dakle, sva njegova djelatnost je bila javna. Objavljivali su mu pamflete u Beogradu, a ovdje se to potajno rasturalo.Na samom Fakultetu je bilo osoba koje su ga podržavale i osporavale. Meni se nije svidjala ideja o „humanom preseljenju“ naroda, koju je uz Tuđmana i Miloševića hote-nehote prihvatio (morao) i Izetbegović. Čime je to rezultiralo??? Sad znaju svi oni preživjeli i u BiH i širom svijeta, koji su „humano preseljeni“… Ovo lansira neko, ko hoće mene da ocrni, ko me ne voli, kome se ne sviđaju neki moji stavovi, a bogami i ko je ljubomoran na sve ono sto sam ja napravio. Danas ljudi i mediji (naročito posredstvom interneta) bez ikakvog morala, srama i stida šikaniraju koga god hoće. Jednostavno napišu da ste udbovac, kosovac, NKVD-eovac,da radite za CIA-u, FBI. Da ste homoseksualac, pedofil, komunjara, čuvar Jugoslavije i sl. U bespravnoj državi nemate koga, kome ni gdje tužiti. Ljudi sa političkim ambicijama imaju svoje medije, stranke svoje, a svi opet svoje ljude čak i u javnim sevisima, a žurnalistički/medijski moral je podijeljen na „bošnjačko-muslimanski“, „hrvatsko- katolički“, „srpsko-pravoslavni“. A to znači „mi ćemo pisati o njihovim kriminalcima,a o našima ćemo šutiti“. Ili „samo recite koga treba dikreditirati, a o kome i o čemu treba ko riba šutiti“. Na žalost i razne strane obavještajne službe ili njihovi (kao i naši)djelatnici postali su značajan agnes izbranih i potenciranih, odnosno zataškavanih i prešućenih tema u medijima.

U to doba sam bio prodekan i službeno sam prisustvovao pregledanju Šešeljevog kabineta, u njegovom prisustvu. Pozdravio sam se s njim, prije odlaska na odsluženje zatvorske kazne. I to je sve. On je napravljen žrtvom, u čemu je sam uživao, kao I sada u Hagu, odakle ohrabruje Srbe da, uz „reke krvi koje će teći“ ponovo zauzmu Kosovo. On je jednostavno nesretna figura, koji je svoje frustracije i konsternacije rješavao „zagađujući svijest“ najekstremnijem dijelu srpske reakcionarne I hegemoinističke svijesti. Mogao je svoju silnu (ali Dinarski neobuzdanu) energiju daleko bolje iskoristiti i biti intelektualni, a ne eakcionarno-politički autoritet. A to da sam ga ja prijavio je tačno isto kao i da sam radio u udbi, da sada radim za slovensku tajnu službu „Sova“ ili da sam tajni mudžahedin, a da su moji javni nastupi samo maska lažne čovječnosti i bh domoljublja. A sve se to o meni govorilo i govori. Pa neka im je na čast…
Kliker : Kada sam nekim svojim kolegama ovih dana pričao da namjeravam napraviti intervju sa vama, svi do jednoga su kazali, pitaj ga molim te za profesora Vlajkija. On je znate, za generacije studenata žurnalistike bio jedan od najboljih i najomiljenijih profesora , koji su ih učili razmišljati. Profesor Vlajki je dans potpredsjednik RS i vatreni zagovarač politike Milorada Dodika što mi izgleda skoro nestvarno?
Spahić : Već iz ovih nekoliko pitanja vidim da je i vama i vašem čitateljstvu važnije čačkati po nevažnim stvarima, koje bi i mene diskreditirale, negoli npr. pročitati moju knjigu „Nacionalni antimartketing ex yu i bh naroda“,odnosno „izazovi političkog marketinga; deset godina poslije – gore nego prije deset godina“. O drugim knjigama da i ne govorim…Ali slijedi i knjiga dvadeset godina poslije još gore nego devedesetih.Cilj „humanog preseljenja naroda“ (etničkog čišćenja, genocida i kulturocida, te „nove“ islamizacije muslimana, rehabilitacije četništva i ustaštva, i što je najgore potpunog ekonomskog sloma države) je podobro ostvaren i ostvaruje se i dalje.
Emil Vlajki je dolaskom iz Pariza (Sorbonski magistrant i doktorant) početkom sedamdesetih godina izuzetno obogatio sarajevsku univerzitetsku scenu, naročito naFPN, gdje je tek nekolicina ljudi aktivno govorila neki strani jezik. U svakom slučaju je bio revolucionarno i intelektualno lijevo usmjeren i sve nas (kao i tebe) učio pravilnom razmišljanju. Izuzetno dobro je i pričao i pisao, te je zbog svojih kritičkih stavova imao problema sa komunistima i bio izbačen iz Partije. No, pored svega je bio izuzetno omiljen od strane studenata. Kao i sa svakim, od prosjeka pametnijim i nekonvencionalnijim čovjekom kod nas, šprdali su se oni, koji mu intelektualno nisu bili ni do koljena.Ja sam od njega puno naučio, te već kao student razmjenjivao literaturu i mišljenja iproblematici o kojoj smo i on i poslije ja pisali. Mnogi današnji profesori i akademici tada nisu ni magistrirali, a kamoli napisali relevantnu knjigu. Ali, kao i svi mi, i on je imao i mane i vrline. Pa je pred nadolazeći raspad Jugoslavije počeo zauzimati antimuslimanska stajališta (iako je imao dijete sa muslimankom, sa kojom se razveo, slično kao i Plavšićeva od svog bivšeg muža muslimana) i nekako se počeo zauzimati za „srpsku stvar“.
I meni je privatno spočitavao da u Dekanatu skupljam samo muslimane, što je bio nonsens. Sa pokojnim Jocom Marjanovićem, kao dekanom I Adilom Kreso-Pašalić bio sam dio Dekanata. Posvađao sam se tih predratnih godina s njim i do početka rata vrlo hladno i kurtoazno komunicirao.On je negdje sredinom rata otišao u Kanadu, a ja na početku u Sloveniju. Potom smo se sreli 2007. u Sarajevu i uspostavili korektnu intelektualnu komunikaciju.Pošto smo u demokraciji i svako ima pravo na svoje mišljenje, njegovi stavovi onepostojanju genocida u srebrenici i tautološka tvrdnja da su poštedili žene, me šokirala.Naravno da se s njom ne slažem, ali me više iznenadilo da je odjednom (a uopće nije Hrvat) postao „hrvatski“ potpredsjednik RS. No, nije ni prvi, ni zadnji koji je promijenio boje, odnosno rukovodio se sopstvenim uhljebljenjem.
U Federaciji ga kao sedamdesetogodišnjaka ionako ne bi kao Hrvata, Jevreja ili Arbanasa (većina Vlajkija u Dalmaciji, Istri i Italiji su Arbanasi, što je i Šešelj u svojoj ontogenezi) primili ni na kakvu funkciju. I tu nema ništa sporno, ako to uporedimo sa uglednicima iz prethodnih sistema, koji su na svakim izborima mijenjali košulje i obezbjedjivali preko druge stranke svoje parlamentarne funkcijue na svim nivoima (npr. Duraković, Filipović, Vajzović, itd.) Eto, toliko o Vlajkiju. Ponosan sam da sam njemu, a nekome drugom, bio asistent. On me u svim dimenzijama stimulirao i tjerao na rad, pa sam sa 34 godine (1987.), već bio redovni profesor sa pet objavljenih knjiga, po kojima se učilo u Beoradu, Zagrebu I Ljubljani, dok su moje generacijske kolege, asistenti kod drugih profesora na FPN i stariji od mene po par godina, u to doba tek završavali magistarski rad.
Kliker : Skoro trećina prijeratnog stanovništva BiH se nalazi u inostranstvu. Bosanci i Hercegovci u dijaspori pomno prate i osluškuju zbivanja u domovini. Šta im poručujete i predlažete?
Spahić : Poručujem im da su kolateralna šteta svjetski zacrtane globalizacije i žrtve domaćih izdajnika, koji i više od mene znaju da je sav ovaj sraz/zločin/agresija/rat itd., (po uzusima čikaške ekonomske škole, opisane/raskrinkane u knjizi „Šok terapija“,autorice Naomi Klajn i mnogim esejima N. Chomskog, kao i sam Haški sud i suđenje zločincima)jedna velika farsa ili teatar, po Lutwakovim modusima „Theatre Strategies“ u politici, ili pak po „lažima u politici“ Hane Arent.A kako maloprije rekoh, to je operacionalizirano kroz (iz vana davno zacrtano) humano preseljenje naroda, koje je u suštini genocid, etnocid, urbicid i kulturocid, uklopljen u tri nacionalne opcije, koje nas i danas šatro spašavaju od drugih.
Kliker : Kraj ovovog intervju rezervisali smo za zbivanja na svjetskoj sceni gdje je također popriličan nered. Dramatična događanja na i oko Bliskog istoka crtaju nove odnose na političkoj karti svijeta, Amerika gubi ekonomski , a pojačava vojni uticaj u svijetu, ruse se svjetovi, svjetonazori, ruše se sistemi. Šta će iz svega ovoga ispasti na kraju ? Vodeći intelektualci današnjice se slažu da je kraj epohe na pomolu?
Spahić : I to nije ništa novo. Tako je kroz cijelu povijest civilizacije uvijek bivalo. I Rim je bio superioran u svim dimenzijama i nepobjediv stoljećima, pa ga više nema. I Arapi su bili agensi znanja i moći, te osvajači/porobljivači stoljećima, pa više nisu. I Osmanskaimperija je stoljećima „arčila“ velikim dijelom svijeta, pa i našim prostorima, pa je vise nema. Govorim o tzv. mainstream narodima i carstvima, koji su mljeli druge narode.Bio je i Tito „Bog i batina“više od pola stoljeća, pa ga više nema. Bila i Jugoslavija,ovakva, pa onakva, pa je više nema. Što se nas tiče, sama činjenica da nas je oko 3,5miliona u zemlji i oko milion po svijetu (u odnosu na cca 7 milijardi ljudskih bića),govori koliki je naš udio u svemu tome. Globalnim procesima i globalnoj moći se teško mogu oduprijeti male državice, kao što su sve ex Jugoslovenske, balkanske I ine. Slovenija je u SFRJ dugo bila „prva među nejednakim“, a sada je među zadnjim nejednakim u Evropi i svijetu. Ni Slovenci (od kojih je blizu pola ontogenetskih Južnjaka iz ex Jugoslavije) više u svojim rukama nemaju niti jednog velikog privrednog giganta,kojeg su imali u Jugi, kao što i Hrvati MORAJU prodati pulski „Uljanik“, jedno od najboljih svjetskih brodogradilišta. A gdje su nama Energoinvest, Unioninvest, Hidrogradnja, Šipad itd.? To je to osiromašenje i stavljanje država u ropski odnos spram MMF-a. Ni Francuzi (nekada sila) više nisu ni pola od onoga što su bili, a vidite danas Grčku. Na redu su Španija i Italija. Kad moćna zvijer (npr. SAD) arogantno iskaže/ objelodani svoje lice, to je znak početka propasti. Samo dok zvijer do kraja propadne, kao i one prethodne, za sobom povede čitave plejade malih životinjica.
Eto, to je tužna, ali po meni istinita priča o svjetskoj i našoj stvarnosti.Našim iseljenim Zemljacima mogu poručiti da ne nasjedaju na lažne priče ougroženosti „naše“ od njihove nacije. Neka sami promisle kako to da država BiH ( nije prvi put) dvije godine nakon izbora tek formira vlast. Pa čak i županije gdje su pretežno pripadnici jednoga naroda? Neka se klone stereotipa o Srbima kao četnicima, Hrvatima kao ustašama i Bošnjacima kao mudžahedinima. To je već podobro zadojilo mlade generacije i ne vodi ničemu osim slijedećg i još krvavijeg sukoba. Ne treba zaboraviti ko je formirao i organizirao Talibane u Avganistanu, ko je izmislio Bin Ladena, Sadam Huseina itd., pa ih onda skinuo sa scene. Šta će biti sa današnjim potporama našim tzv. odgovornim zaštitnicima vitalnih nacionalnih, posebno vjerskih interesa??? Od istorije, kao učiteljice života malo učimo. Stalno idemo na (sve krvaviji i na štetu svih bh građana) popravni ispit. Pitanje je kad će nam zakazati rokove???!

Neka mlađi, uz engleski, obavezno uče i kineski jezik….

Halil Šetka

1 comment:

  1. Mišljenja sam da je nedopustivo da tekst intervjua s prof. dr Spahićem ima toliko pogrešaka u kucanju; takva površnost je uvredljiva prije svega prema profesoru, vrhunskom stručnjaku, kao i prema čitateljima i pokazuje o kakvom se trudu i odgovornosti autora ovog intervjua radi prema poslu kojim se bavi.

    Razmišljanja i analize prof. dr Spahića svakako treba pročitati, kao i odslušati i odgledati njegova predavanja na You-tube. Mnogo toga mi je poznato, slično razmišljam, ali ima i razlika u razmišljanju.
    Nedavno sam napisala da nikoga i ništa ne uzimam s bezrezervnim povjerenjem.
    Ono što mi smeta je, što njegova predavanja doživljavam kao show, a glumac je ipak glumac, i prejak je u naučniku. Razumijem da je profesor doktor komunikologije, ali dozvoljavam sebi da kažem da me takav način prezentiranja političkih stajališta, koliko god bila istinita i visokoumna ne privlači.
    Njegove tekstove treba čitati, ali i studirati, bez obzira što na prvo čitanje, pogotovo slušanje i gledanje oduševljavaju, jer kod drugog čitanja potiču na duboko razmišljanje ali i provjeru.

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...