PRANK KULTURA

Ponovo o onima koji prave vijesti.
Nekada su kod nas novinari bili malo izdvojeni od ostalog drustva a i zasticeni. Bili su "drustveno politicki radnici" sta god da je to tada znacilo. Sada vjerovatno ne znaci nista. To je podrazumjevalo odgovornost za za ono sto napisu ili kazu, ali i zastitu ako bi svojom rijeci zakacili nekog mocnika. Poznata je snaga medija i njihov uticaj na drustvo! Znamo mi dobro koja je moc medija i onih koji upravljaju njima. Bez ogromne pomoci medija, ne bih ja sada kucao po tastaturi u Torontu vec u Banjaluci, ne biste ni vi citali ovo sto ja otkucah na svojoj novoj  tacki planete, vec bi to sto kucam bilo citano na lokalnom banjaluckom nivou. Ali nismo mi te srece da to bude tako,  zahvaljujuci u velikoj mjeri i novinarima i svim onima koji stvaraju i oblikuju vijesti i kreiraju kulturu.

Danas novinar moze biti svako.
Jer, istina a ni vaspitanje citalaca i slusalaca nikoga ne zanima. Vazna je senzacija, bomba. Vazno je da se vijest, slika, prica dobro prodaju. Razni paparaci se namnozili i iz svih uglova vire u privatnost onih cija popularnost ce im pomoci da prodaju vijest, sliku... Posljedice na te od cije se privatnosti vijest pravi, na mlade koji citaju vijest, gledaju sliku, kojima se daje primjer - nisu vazne.

Evo, ovih dana  svijet trese vijest o trudnoci mlade Kate, supruge Vilija, vjerovatnog buduceg kralja V. Britanije. Vijest procurila u svijet tako sto su dva disk dzokeja ( iliti voditelja jutarnjeg programa nekog radija u australskoj vukojebini), dosli na genijalnu ideju da provjere pricu o trudnoci, nazvavsi bolnicu u kojoj je Kata privremeno smjestena. Da je Kata u bolnici, u kojoj bolnici, koje je muke rane trudnoce muce - doznali su od "povjerljivih izvora". Naime, strina od daidze vlasnika radio stanice, cija tetka se svalera sa nocnim cuvarom u bolnici u Engleskoj, javila vlasniku radio stanice da je vidjela Katu kako se drzi za stomak i ulazi u tu bolnicu. On, inventivan kakav i jeste, kaze svojim DJ, voditeljima jutarnjeg programa da bi bilo dobro da tu vijest provjere i to puste u program. Bila bi to bomba! Oci mu zasjale od potencijalne srece.  Oni, poslusni kakvi i jesu, mladi, blentavi i sa pogledom na zivot koji ne doseze dalje od nosa, nazovu bolnicu,. Svoj australski engleski iskrive tako da zvuci kao british, predstave se kao Katina baka, zabrinuta za stanje svoje unuke . Medicinska sestra, koja je u tom momentu nosila lijekove u sobu 17, cula zvono telefona, odlozila lijekove i podigla slusalicu. Zabrinutu "baku" utjesila rijecima da je Kata dobro i da je tu u bolnici, pod kontrolom i da ne brine nista.
Evo je - vijest! Bomba!. U sekundi vlasnik odobri da snimak ide u program.

I od tada svijet vise ne brine ni Sirija, ni Gaza, ni Izrael, ni Egipat, ni Aftika , ni Azija, ni Bosna ni... Svi pricaju, pisu, sapucu samoe o Kati i njenoj trudnoci!
Sluzbe koje treba da brinu da se vijest o Katinoj trudnoci i odlasku u bolnicu cuva kao najveca drzavna tajna - osramocene.
Kao je ta vijest "procurila" u svijet? Vrlo brzo se dozna da je naivna medicinska sestra, umjesto da je lijekove odnijela u sobu 17, podigla slusalicu... Ostalo znate.
Medicinska sestra suspendovana, iskritikovana na pasja preskakala od vlasnika bolnice, ispitivana od raznih sluzbi kako i  zasto je pricala,  ko su joj roditelji, prijatelji, rodjaci....Ispitivana zasto joj je cukun - deda bio seoska lola... Pod pritiskom sa raznih strana , zvonjavom telefona, pozivima, dolascina raznih nepoznatih ali smrtno ozbiljnih ljudi, bespomocna i izgubljena, zaboravlja na svojih dvoje divne djece, porodicu koja je uz nju,  podize ruku na sebe i ubija se.
Pod pritiskom javnosti, vlasnik radio stanice suspenduje svoje disk dzokeje sa programa, posalje ih kuci  i oni sada primaju platu a ne moraju ustajati u rano jutro. Kazna primjerena!
Da sam ja neko, prvo bih njih dvoje i vlasnika pride, pod hitno, specijalnih avionom, poslao u Hag. I tamo bi im se svima sudilo za zlocin. Za vrijeme sudjenja bih djevojku smjestio u celiju sa Mladicem a mladica sa Karadzicem  ( nikako obrnuto) da slusaju dan i noc njihove ratne price. Vlasnika bih smjestio sa onom babom. O to ne moze, baba je svoje odsluzila. Nakon pet godina sudjenja i nakon  sto bi ih Haski sud oslobodio krivice, jer oni su samo slusali naredjenja i nikakav zlocin nije ni ucinjen, poslao bi ih malo u Sibir, na jedno pet do deset godina, da hlade usijane guzice,  ili usijene glave. Svejedno, to je i tako isto! Nakon toga poslao bih  ih malo na Goli otok da tucaju kamen i ugriju svoje guzice!
(Tile dragi, gdje si, javi se.  Svijet te treba hitno!)
Eto,da se pitam, ja bih to tako!
Valjda zato sto bih ja to tako, ja se ni ne pitam.
I zato sto se ja ne pitam, jedan unisten zivot, dvoje sirocadi koji ce odrastati bez majke, rasturena porodica - nisu vazni. Stos je uspio. Radio stanica i disk dzokeji poznata u cijelom svijetu. Sjede kod kuce, licemjerno izrazavaju zalost, liju krokodilske suze i isto vrijeme unose svoj podvig u resume, da im on pomogne kad budu trazili novi -  bolje placeni posao. Hiljade mladih, sta hiljade - milioni, poduceni ovim iskustvom, smisljaju nove prank "vragolije" i nadaju se da ce i oni jednog dana dostici popularnost koja je obasjala dvoje disk dzokeja.
Idemo dalje u svijetlu buducnost...