Thursday, January 31, 2013

SULE: THE ROLLING STONES-WE LOVE YOU


U ljeto 1970. godine, nakratko sam morao napustiti Dubrovnik, gdje sam namjeravao provesti cijelo ljeto i skoknuti do Zadra da se sastanem sa nekim mojim starim drugarima. Iskren da budem, nije mi se išlo, ali kada sam već napravio glupost i brzopleto obećao, to sam morao i odraditi. I tako ti ja jedno jutro poranim i skoro „dekintiran“ krenem put Zadra. Već na samom početku autostop me je loše išao, tako da sam se cijelo jutro borio samo da stignem do magistrale. Na kraju sam jedva našao prevoz. Čovjek me prevezao dvadesetak kilometara i istresao pored neke kafane.

Taj dan kao da se sve urotilo protiv mene, nisam imao love za autobus, autostop nije išao kako treba, odjednom osjetih da počinjem dobijati temperaturu, a domoroci koji su prolazili pored mene gledali su me bez imalo simpatija. Poče da me hvata panika.
Kako se taj „bed“ počeo pretvarati u katastrofu, ja napokon odlučih da uđem u kafanu sa namjerom da nešto pojedem. Odmah na ulazu u kafanu primijetih džuboks, u koji iz istih stopa turih nos. Naravno, tu je bilo svega i svačega, ali ja iz prve primjetih Stonse i moju omiljenu temu „We love you“. Ovu stvar sam volio radi njenog klavirskog djela koji je Jan Stjuard stvarno majstorski odsvirao, a kada se tome dodaju lupanje zatvorskih vrata i zveckanje robijaških lanaca, eto ti razloga da se jedan osamnaestogodišnjak na nju „upeca k’o klen“.
Inače, Stonsi su tu stvar napravili nakon što su jednu noć proveli iza rešetaka radi posjedovanja droge. Kasnije će Kit Ričards na pitanje novinara o problemima sa drogom odgovoriti:
Ja sa drogom nikad nisam imao problema, jedini moj problem je bila policija.“
Kada sam sjeo za sto, odmah mi priđe konobar i u stilu Taška Načića iz „Radovana trećeg“ upita šta želim. Ja mu rekoh da bih pojeo nešto toplo i upitah šta ima. On reče da imaju samo grašak sa mesom, a može i solo grašak. Kada sam se preračunao, ustanovio sam da imam taman toliko love da pojedem ili grašak sa mesom ili solo grašak i da čujem „We love you“. Naravno, ja se odlučih za ovu drugu opciju. Grašak je bio katastrofalan, ali su zato Stonsi bili super.
Kada sam krenuo dalje, temperatura me je sve više hvatala, tako da sam se taj dan jedva dovukao do ferijalnog kampa u Makarskoj. Tu sam našao neke naše gimnazijalce koji su mi našli prazan šator i dali neke tablete za obaranje temperature. Ovi ljudi su bili najbolji gimnazijalci u cijeloj Jugoslaviji i kao takvi preko omladinskog lista „Mladost“ besplatno ljetovali u Makarskoj. Sutradan se ustanovilo da imam gadnu gnojnu anginu i da ću tu morati provesti par dana. To je već bio problem, jer sam zaboravo ponijeti zdravstvenu knjižicu, a uz to, bio sam i totalno dekintiran.
Međutim, i to sam vrlo brzo prebrodio uz pomoć mojih drugara Slavice i Icana koji mi nađoše prazan šator koji je pripadao njima.
Tada je situacija već izgledala puno bolje, a kada se tom dodaju i dvije Poljakinje koje sam upoznao u kampu, situacija se iz korijena promijenila. Cure su bile „prave duše slavenske“ i davale su sve od sebe za moj što brži oporavak. Jesu bile debele i pomalo čibuljave, ali za svaku pohvalu je bila njihova požrtvovanost i vjera u slobodnu ljubav. Tih dana nisam ni viđao ostalu raju iz Banje Luke, a kada sam došao da se sa njima pozdravim, upitaše me „Zar si ti još tu?“.
Te godine nisam ni stigao do Zadra, a kada sam na ulazu u Banju Luku sreo Bambusa i Đinu kako kreću za Dubrovnik, ja im poželih sretan put i odoh direkcione kući da se najedem i naspavam kao čovjek.

Banja Luka 1973. godine
Ovo je samo fol, nikad nešto posebno nisam volio Amere.

Pozdrav Little Sule.

Wednesday, January 30, 2013

BOSANCEROSI

Dragi moji,
Prosla Nova Godina. Stvarnost nije lijepa kao sto se cinila.
Stizu ozbiljni e-mailovi. Vrijedi procitati.
Mnogo istine o nama samima. 
XXXXXX
Uz ovaj tekst dodajem i dvije ilustracije preuzete sa dovla.net



 ****************************

U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog
kojih nam je ovako kako nam je... Tekst koji je prije nekoliko godina bh.
reditelj Haris Pašović objavio na svom blogu o 'sedam smrtnih grijeha ili
sedam mističnih stavova savremenog bh. građanina', zaživio je nanovo u
njegovoj novoj pozorošnoj predstavi 'Mujo, Suljo i Fata društvu spektakla.

Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da
stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo
dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji
obaraju tu pretpostavku.

Ima nešto skoro mistično u životnom stilu većine bh. građana. Broj sedam ima
svoju mitsku povijest: krišćanstvo trvdi da je bog stvorio zemlju za sedam
dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam
nebesa.

U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog
kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz društvene prakse.

PRVI MISTIČNI STAV: Dobro je, samo nek ne puca!
Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne
tjera da ubijaš - život je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost
i inventivnost. Mir se shvata isključivo kao odsustvo fizičke prinude.

DRUGI MISTIČNI STAV: Izdrž'o je Mujo i gore!
Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjeđuje da nema želje za bilo kakvim
individualnim ili društvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je
neograničen.

TREĆI MISTIČNI STAV: Ne talasaj!
Ukoliko neki pojedinac i poželi da akcijom provede promjenu, aktivira se
društveni princip 'Ne talasaj'. Društveno okruženje se obrušava na
pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i teži da
pojedinca vrati u mediokritesku ravan poznatu pod imenom 'Dobro jutro,
čaršijo, na sve četiri strane'.

ČETVRTI MISTIČNI STAV: Ako bog da!
Primjena uzrečice 'ako bog da' u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere
panademije. 'Ako bog da' pokriva sve, od ekonomskog prosperiteta do seksa.
Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politički
napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta - zapravo sve - zavisi od
božije volje. Ovaj komotni determinizam oslobađa odgovornosti za bilo koju
akciju. Sve je u božijim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom,
strukturom, ili, ne daj bože, zalaganjem. Prebacujući na boga da se brine da
li će im zagorjeti ručak, da li će im dijete postati narkoman ili da li će
vlada povećati porez, Bosanci i Hercegovci su uspješno skinuli sa sebe svaku
odgovornost za vlastiti život.

PETI MISTIČNI STAV: Ne mogu oni mene malo platit kol'ko ja mogu malo radit'!
Ova drevna bosansko-hercegovačka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika
jedne od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva
ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u
bosanskom, srpskom i hrvatskom.

ŠESTI MISTIČNI STAV: Nemam ja vremena da radim!
Moderna bussines misao u BiH bilježi još jedan doprinos svjetskim ekonomskim
teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku,
uspješno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu.
Princip 'Nemam ja vremena da radim' nastao je krajem 20. stoljeća u BiH kao
progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom tržištu. U svakodnevnoj
praksi očituje se u i u slijedećim formulama: 'Daj meni i daj odmah!', 'Pare
dolaze same, samo treba skontat kako!' i 'Previše sam ja pametan/a da bih
radio/la'.

SEDMI MISTIČNI STAV: Ma...
Početak rečenice sa 'Ma...' omogućava dosljedno rušenje svakog struktuiranog
napora . 'Ma,..' obezvrijeđuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni
pokušaj i svaki izniman rezultat. 'Ma, daj, šta on ima doktorirat', a ja
iš'o s njim u školu?'; 'Ma, hajde popi', ba, jaro!'
(npr. upućeno liječenom alkoholičaru); 'Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat...',
i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog
idividualnog ili kolektivnog napora. Riječ 'Ma' je riječ-zločinac i morala
bi biti stavljena izvan zakona. Žalosno je što Evropa nikako da prihvati
fatalnu privlačnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista
ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnička,
racionalna, bosnofobična Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju,
svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska
igrališta.
Mi u takvu Evropu nećemo!

P.S.
Ovo je dio bloga bh. reditelja Harisa Pašovića iz 2009. godine, o stanju
duha bh. nacije, koji, očito, nije doživio niti pomak niti odmak u godinama
koje su uslijedile, pa je našao svoje mjesto u scenariju najnovije
Pašovićeve predstave 'Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla', premijerno
izvedene pred sarajevskom publikom u utorak, 25. decembra, u Narodnom
pozorištu.

Progovarajući o suludoj političkoj, socijalnoj, kulturnoj i opće-društvenoj
zbilji u kojoj mirno i krajnje inertno žive današnji građani Bosne i
Hercegovine, Pašović kroz formu angažiranog političkog teatra secira
brutalnu bh. stvarnost, ali i krizu Evrope i svijeta, i publici 'pljuje'
istinu u oči.

Onako kako to rade umjetnici koji ne umiju niti mogu da (o)šute trenutak u
kojem živimo i koji neumitno tragaju za odgovorom na pitanje - zašto smo tu
gdje jesmo?

Među najsiromašnijim i najzaostalijim zemljama Evrope!

Tuesday, January 29, 2013

Mogu li muškarci zapamtiti godišnjice?‏



Probudivši se usred noći, žena ustanovi da njenog muža nema u krevetu.
Ustane i zatekne ga kako sjedi u kuhinji uz šalicu kave,
i gleda zamišljeno i nekako sjetno u zid ispred sebe.
...
-Zašto ne spavaš dragi? Što nije u redu?- upita ga ona
On je pogleda i reče:
- Prisjećam se kako smo se upoznali prije 20 godina i kako smo počeli
zajednički izlaziti. Ti si imala 16 godina. Sjećaš li se toga?
Žena je bila dirnuta do suza što je njen muž tako brižan i nježan.
- Naravno da se sjećam - tiho reče ona.
Suprug uzdahne. Riječi su teško izlazile:
- Sjećaš li se kada nas je tvoj otac uhvatio na zadnjem sjedalu mog auta?
- Naravno dragi- reče žena sjedajući na stolac nasuprot njemu.
- A da li se sjećaš kada je uperio sačmaricu u moje lice i rekao "ILI
ŽENIŠ MOJU KĆER ILI ĆU TE SPREMITI NA 20 GODINA U ZATVOR?
- Sjećam se i toga - odgovori žena nježno.
Muž obrisa suzu koja mu je klizila niz obraz i reče:

- DANAS BIH BIO PUŠTEN NA SLOBODU.

Monday, January 28, 2013

Zbogom pameti!


Kad ovako nesto procitam, pitam se postoji li iko pametan, normalan da zabrani trovanje djece ovakvim slikovnicama. 
Sve mi se cesce cini da je logika "cim, cim gore - tim , tim bolje" definitvno pobijedila i da se nece lako promijenitii.

*******************


NA KIOSCIMA u Bosni i Hercegovini pojavila se slikovnica koja je šokirala javnost.

Prema pisanju portala Radio Sarajevo slikovnica "Benko i Zenko" izdanje je izdavačko-grafičke kuće Planjax iz Tešnja, njezin je autor Bajruzin Hajro Planjac, urednik Ramiz Brkić, a u njoj djeca mogu pročitati niz rečenica koje nikako nisu primjerene njihovu uzrastu.

Naime, u "horor-slikovnici" može se pročitati:

"Svu vašu stariju braću i sestre gazda je prodao pred maj i svi su zaklani, oguljeni i stavljeni na ražanj, to jest nabijeni na kolac i dugo, dugo okretani i pečeni na užarenoj vatri. Poslije vas poguzije pojedu, a kosti ponesu psima da se i oni zaslade."

"Ne mogu, Rile, tako mi Boga! Ovog ne mogu zaklati. On me čitavo vrijeme gleda. On ima sjaj očiju isti kao moj pokojni sin kog je zgazio auto dok se vraćao iz škole."

"Vidio sam krv i Zenkino tijelo, oguljeno kako visi na drvetu. Kasapin Piksi me čudno gledao vršeći pripremu za klanje".



Autor slikovnice za pressrs.ba izjavio je: "Slažem se da u slikovnici možda ima pojedinih opisa koji su malo preagresivni za djecu, ali je priča o "Benki i Zenki" izdana u okviru moje knjige "Vuk dobrivuk", koja je namjenjena omladini. Uostalom, djeci je potrebno prikazivati stvarnost onakvom kakva jest, umjesto da ih držimo u neznanju. Moju slikovnicu je prije štampanja pregledalo desetak pedagoga, koji u njoj nisu našli ništa sporno".

Sunday, January 27, 2013

Sjecanje na Srdjana Aleksica


27. januar nije samo pravoslavni svetac Sveti Sava. 
Na ovaj dan 1993. godine preminuo je u Trebinju Srdjan Aleksic, trebinjski mladic koji je nekoliko dana ranije u svom gradu smrtno pretucen braneci svoga druga Muslimana Alena Glavovica. Ubili ga, utukli, dvojica pijanih vojnika vojske RS jer se usudio da im se suprotstavi i da brani 'Baliju'.
A on je zapravo branio ljudsko bice od dvojice naoruzanih, pijanih fasista.

Procitajte danas nesto o njemu. 
Konacno su o njegovom djelu poceli pisati sa postovanjem; davati mu nagrade...
On zasluzuje i vise. Zasluzuje da se slavi kao heroj. Svetac. Jer branio je druga, prijatelja, ljudsko bice... Njegovo djelo  zasluzuje da se o njemu prica, da bude zapisan u citankama da se generacije koje dolaze na njegovom primjeru uce ljudskosi; da se glavne ulice i trgovi sirom Balkana nazovu njegovim imenom... 

Ako nista drugo, zbog onoga sto je ucinio, zbog zrtve koju je podnio -  Srdjan zasluzuje da 27. januar bude i dan sjecanja na njega.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=a_NS0FQGZAg



Saturday, January 26, 2013

Bruja: Dog and Underdog




Evo jedna svježa sportska vjest što se odigrala prije dva dana u Beogradu.
Ima jedna izreka, bar ovdje u Americi i Kanadi "Dog i Underdog".
Dog je onaj što je glavni "šef" u čoporu; kažu Alfa mužjak, a svi ostali mužjaci su Underdog-ovi, što bi po našem Bosanskoherčegovačkom bilo; ulizice, šupci, papci, luzeri itd., mada i to nije baš ono najbolje objašnjenje al' nekako; tako mu dodje.
E sad pitat će te što ovaj sad nama piše o tome kad je tema sportska.
Raspadom Yuge, raspala se i naša fudbalska liga, pa je svako osnovao svoju, tako da i Olimpija i Vardar i Budućnost mogu da budu prvaci i učestvuju u nekom evropskom takmičenju. Nema veze što odma ispadnu al' uglavnom to su sad "svjetski timovi". Medjutim kako je nekad kvalitetna fudbalska liga rascjepkana tako se i kvalitet rascjepkao, a navijači željni dobrog fuzbala nezadovoljni, uglavnom prave probleme na stadionima.
Uprave klubova čine nekadasnji fudbaleri, uglavnom osrednji i zauzimaju igrom političkih spletki pozicije za koje smo rekli da zauzimaju Dogovi. Oni su postali Alfa+Omega za sve. Sve ih se pita nema "Radničkog savjeta" it'd. Oni prodavaju talente i zaradjuju na njihovoj prodaji veliki profit. Jedan je čak uspio nekoliko takvih talenta da proda i da taj ugovor o profitu legalizuje tako da će mali Eduardo moći objesiti kopačke o klin prije nego li se povoljno riješi njegov slučaj i u njegovu korist. Uglavnom biti na čelu nekog prvoligaša unosan je posao pa ga najčešće sačinjavaju i članovi poredice, kumovi šurjaci i braća.
E sad ono glavno.
Svi znamo ko je Džajić; bar moja generacija i nešto mladji. (I ja sam vazda bio Džaja kad je igrala naša raja.) Bio je ljevo krilo igrao na toj poziciji u timu Evrope, na oproštaju Lav Jašina, igrao u timu svjeta it'd. Jedan vanserijski fudbaler kakvih malo ima i kakvi se radjaju jednom u sto godina; tako kažu. 
Al' Džaja je igrao fudbal u vrijeme kad je naša zemlja bila socijalistička i kad se prave vrijednosti nisu mogle nagradjivati kao negdje u svjetu, pa su krajem šezdesetih morali u F.S.J da mjenjaju pravilnik o potpisivanju novih profesionalnih ugovora za fudbalere, jer bi Džajin ugovor probio sve limite o vrijednovanju društveno korisnog rada, pa je Džajić dobio maksimalnu svotu, a da je potpisao u Španiji ili Engleskoj to bi bilo ravno današnjem ugovoru jednog Ronalda ili Mesija. Kako nije onda je Džajić na zalasku karijere otišao u Baskiju na Korziku za solidnu sumu al' ne onakvu kakvu je mogao dobiti da je otišao krajem šezdesetih.
Vratio se Džaja iz pečalbe i kao Zvezdino djete i prva zvjezdica uz Šekularca, Pižona, Stojkovića i Savičevića, dobio mjesto u upravi C. Zvjezde.
Godine su prolazile a klub svjestan da je Džaji jos uvjek dužan jer mu nije omogućio maksimalnu zaradu za svoj prvi profesionalni ugovor, pokušava da mu pozicijama u klubu oda priznanje i zadovoljstinu; sad kad nije mogao ranije. 
Džaja je bio uvjek tih miran i radan čovjek, fudbaler i nikad nije pravio probleme nigdje u javnom životu. Jednostavno bio je fin i previše za mangupe koji ga okružuju, a baš takvog političari i mućkatori i trebaju.
Postavljaju ga na vrh kluba i daju mu velike ovlasti o kupovini fudbalera i stvaranju tima u C, zvjezde.
Uspjeva Džajić da stvori generaciju koja se okitila svim mogućim svjetskim titulama.
Kad je neko dobar i fin čovjek obično u našem narodu i "budala" tako ga okružuju tipovi, pravnici, politicari koji su mnogo vjesti u mućkama pa stvaraju aferu zbog koje je morao na sud i u zatvor, pa ga na kraju ga proglasiše nevinim.

Vraća se Džaja poslije višegodišnjeg izbivanja u C.Zvjezdu, opet kao spasioc, jer je Zvjezda opljačkana, osiromašena i na rubu propasti. Vraća se sa željom da iskreno pomogne klubu, al' tu nailazi na jednog čovjeka političara koji je bio osrednji košarkaš, nemam pojma u kom klubu, al' čovjek je iz politike obrazovan i kao takav sam sebi odredjuje ulogu Doga. Medjutim; njegova podpredsjednička pozicija u hijerarhiji C. Zvjezde nije dogovska nego underdogovska, a on nije naučio da igra u C.Zvjezdi na poziciji Underdoga; jer ko je Džaja da njemu soli pamet, pa nema ni školsku spremu kol'ku ima on, te polagano počinje da igra igru omalovažavanja Džajića i svega što ovaj odluči, pa čak i prijeti da kako u C.Zvjezdi neće da radi. Sve je to Džaja koji je na poziciji Doga trpio i trpio, a onda ga spucao štosom al' baš u bradu. Dal' je bio aprekat u pitanju il' kroše ne'am pojma, al' dobro uljuljani kažu da je Čović dobio po p…i.
Utakmica je tek počela igra se prvo poluvrijeme, a vidjet će mo ko je sad jači dal' Dog il' Underdog.

by bruja

Friday, January 25, 2013

Dolaze li druga vremena?!



Grafit ispisan ćirilicom, nakon prošlonedjeljne posjete hrvatskog premijera Zorana Milanovića, svojevrsna je poruka o boljim odnosima dva naroda. Grafit se nalazi na zidu zgrade rektorata Univerziteta u Beogradu, na Studentskom trgu.

Iznad teksta "Srbi u Hrvati braća", koji je netaknut već nekoliko dana, uz nacrtano srce neko je dopisao "Ja volim svog Hrvoja".

Jedan od prodavaca uličnih knjiga u centru Beograda, na pitanje novinara Anadolije šta misli o grafitu, rekao je da je došlo vrijeme da se i takvi grafiti mogu ispisivati u glavnom gradu Srbije.

(Anadolia)

*******************
Evo, isti dan stize  i Vjekin komentar: Dolaze, dolaze.... potkovan slikom.


Thursday, January 24, 2013

Inauguracija


Samo nekoliko misli, stavova, parola koje je novi-stari americki Predsjednik dao za vrijeme svecane inauguracije kojoj je prisustvovalo, kazu, 850.000 ljudi.
U doba kada je bio novi Predsjednik, Obama je obecavao i vecina ljudi , ne samo amerikanaca, mu je vjerovala. Sada, rekao bih da su  nade prilicno iznevjerene, ali i pored toga, vjerovatno jer je druga opcija losija ( zvuci poznato), Obama je ponovo izabran.
Sada, njegove rijeci lice na parole. Cak su i izgovorne u tom tonu. Djeluje mi prilicno pateticno.
Velika misao koju je rekao: "Mi, smatramo da za trajnu bezbednost i mir nije potreban neprestani rat"
Pitam se koja budala smatra drugacije!? Ima li na svijetu takvih budala? 
Vjerovatno da ima ali nisu vrijedni pomena.
Bitno je da je novi-stari Predsjednik rekao sta amerikanci smatraju.

Jos jedan biser:"Međutim, mi odbacujemo verovanje da Amerika mora da bira između brige za generacije koje su izgradile ovu zemlju i investiranja u generacije koje će graditi njenu budućnost"
Pitam se pitam, ko to vjeruje u odbaceno vjerovanje? Vjerovatno niko, ali lijepo je kad se kaze.

Necu dalje. 
da ne bude zabune, nemam ja nista licno protiv Obame. 
Covjek je cak zaljubljenik u sport i dobro igra kosarku. Dovoljno da mi bude simpatican.

Ali i on samo potvrdjuje da su svi politicari isti ( ili veoma slicni). 
Postave tezu, u koju niko ne vjeruje i onda se ogradjujuo od nje. 
Ogradjuju se od nikoga da bi zadovoljili sve. ( ovaj mi je dobar, ha!?)
***********************************


Američki predsednik Barak Obama položio je u ponedeljak zakletvu na ceremoniji ispred Kapitol Hila u Vašingtonu, čime je zvanično započeo njegov drugi mandat na čelu Sjedinjenih Američkih Država
Obama je zakletvu položio ponovivši reči predsednika Vrhovnog suda Džona Robertsa da se “svečano zaklinje da će verno vršiti dužnost predsednika SAD i da će najbolje što može čuvati, štititi i braniti Ustav Amerike”.

Obama je zakletvu kao 44. predsednik SAD položio na platformi ispred zgrade američkog Kongresa s rukom položenom na dve biblije - jednu koja je pripadala Martinu Luteru Kingu i drugu koja je pripadala Abrahamu Linkolnu. Uvođenje Kingove Biblije ima poseban značaj, jer se inauguracija održava 21. januara, na rođendan lidera borbe za crnačka prava, koji je pre 50 godina, ispred Linkolnovog memorijalnog spomenika, održao čuveni govor "Ja imam san", koji je u Americi državni praznik.
Američki predsednik Barak Obama izjavio je u ponedeljak, u inauguracionom govoru na Kapitol hilu, da se decenija ratovanja bliži kraju, da se privreda oporavlja, a da su "mogućnosti Amerike neograničene".
"Ekonomski oporavak je počeo. Američke mogućnosti su neograničene, jer imamo sve kvalitete koje zahteva svet bez granica. Mladost i pokretnost, raznolikost i otvorenost i beskrajne prilike za rizik i dar za inovacije", rekao je američki predsednik.
Iznoseći opsežan program za naredne četiri godine, Obama koji je prehodno u Beloj kući položio zakletvu za svoj drugi predsednički mandat, inauguracioni govor je iskoristio da pozove naciju da mu se pridruži u rešavanju niza problema, od klimatskih promena do poštovanja dostojanstva ljudi, žena i dece širom sveta.
"Moji sunarodnici, stvoreni smo za ovaj trenutak i iskoristićemo ga, dok god ga budemo iskoristili zajedno", kazao je Obama nekoliko trenutaka nakon polaganja zakletve.
Obama je, takođe, naznačio novi pravac spoljne politike u trenutku kada se SAD spremaju da povuku vojsku iz Avganistana i okončaju najduži rat koji ova zemlja trenutno vodi: "Mi, smatramo da za trajnu bezbednost i mir nije potreban neprestani rat", rekao je predsednik u govoru ispred američkog Kongesa kome su prisusvovale stotine hiljada ljudi, prenosi AP.
Osvrćući se na ekonomsku situaciju, 44. američki predsednik je rekao da zemlja mora da donese neke teške odluke kako bi smanjila veliki deficit.  "Međutim, mi odbacujemo verovanje da Amerika mora da bira između brige za generacije koje su izgradile ovu zemlju i investiranja u generacije koje će graditi njenu budućnost", rekao je on.

Predsednik je u govoru istakao i da se američki prosperitet mora oslanjati na srednju klasu, preneo je Reuters . On je pozvao na jedinstvo apelujući na Amerikance da odbace politički "apsolutizam" i stranačke sukobe.
"Apsolutizam ne sme biti zamena za princip, spektakl za politiku ili vređanje za razumnu debatu. Moramo delovati znajući da će ono što uradimo biti nesavršeno", rekao je on.

Novi-stari američki predsednik je istakao da će SAD nastaviti da promoviše demokratiju u inostranstvu: "Mi ćemo podržavati demokratiju od Azije do Afirke, od Amerike do Bliskog istoka, jer nas naši interesi i savest obavezuju da delujemo u ime onih koji čeznu za slobodom",kazao je Obama.

On se osvrnuo i na prava žena i gej populacije, ocenivši da "naš put nije dovršen dok naše žene, majke i sestre ne mogu da zarade za život koji odgovara njihovim naporima", ili dok se prema "našoj gej braći i sestrama ne postupa kao prema svima drugima".
Američki predsednik koji je prvi Amerikanac afričkog porekla izabran na tu funkciju, prethodno je u nedelju položio zakletvu na privatnoj ceremoniji u Beloj kući.

Pristalice Obame od ponedeljka ujutro su počele da se skupljaju ispred Kapitol hila, oko Bele kuće i duž puta kojim je prošla parada. Inauguraciju su pratile jake mere bezbednosti, uključujući 6.000 policajaca, pripadnika FBI i agenata Tajne službe i parkirana oklopna vozila i autobuse kojima su blokrani veći putevi. Na platformi iza predsednika svečanoj ceremoniji su između ostalih su prisustvovali bivši demokratski predsednici Džimi Karter i Bil Klinton, državna sekretarka Hilari Klinton.

Agencije izveštavaju da je raspoloženje bilo praznično, ali da nedostaje osećaj istorijske nade koji je obeležio Obamin prvi mandat.

Predsednikov politički ugled je oštećen iscrpljujućim prvim mandatom tokom koga se borio sa najtežom ekonomskom krizom za više decenija i oštrim partijskim ratom sa republikanskim rivalima oko poreza i potrošnje. Prema predviđanjima, ove godine svečanosti u Vašingtonu je pratilo između 600 i 800 hiljada ljudi, što je ipak manje u odnosu na prvu inauguraciju, kada je ispred zgrade Kapitola bilo blizu dva miliona građana.

Novi-stari predsednik SAD je drugi mandat osvojio pobedivši na novembarskim izborima predsedničkog kandidata reublikanaca Mita Romnija. Svečanost polaganja zakletve je počela muzikom benda američkih marinaca, kao i pozdravnim govorom demokratskog senatora iz Njujorka Čaka Šumera.

Pre Obame, zakletvu je položio potpredsednik Džo Bajden, dok je ceo program ispred zgrade Kongresa posmatralo više stotina hiljada okupljenih građana.

(e-Novine)


Wednesday, January 23, 2013

Islamski svijet: MUŠKARCI I POKRIVANJE


Ako pokrivanje žena obuzdava seksualno uzbuđivanje muškaraca, šta učiniti da se obuzda seksualno uzbuđenje žena, pita se jedna jemenska novinarka


Kao djeca igrali smo se u tetkinom vrtu, dječaci i djevojčice bez razlike. Zajedno smo rasli, trčali i smijali se, zajedno plakali na kraju tužnih crtanih filmova. Pa smo još rasli. Vrijeme je prolazilo...
Ja i rodica gledamo kroz prozor, na vrt u kome se igraju moj rođak i njegovi drugovi. Tu smo se nekad igrali zajedno. Šta se dogodilo? Zašto smo zatvorene u kući, dok se oni slobodno igraju lopte? Šta smo učinile? Odrasle smo. Jesu li nam se tijela promijenila? Jesmo li poslale objekti iskušenja koje treba sakriti od prolaznika? No zar ovo nisu dječaci koje poznajemo od malih nogu? Zašto smo postali strani jedni drugima? Zašto trčim da se sakrijem čim čujem njihove glasove? Je li to samo zato što se boja glasa promijenila? Zar zato više nismo prijatelji? Počinjemo da bivamo bojažljive i uznemirene svaki puta kad progovorimo. Rodica i ja provodimo slobodno vrijeme gledajući meksičke sapunice, kao žene od 50 godina. A vrijeme je prolazilo...
U školi sam. Učimo šta sve žena treba sakrivati. Njena kosa je iskušenje. Obrve su iskušenje. Sjećam se svog omiljenog pjevača. Imao je lijepe oči. Divnu kosu. Zašto se on nije pokrivao? Postavljala sam sebi to pitanje, nesposobna da sama odgovorim. Sjećam se da su mi zabranili da se igram u vrtu jer sam ušla u pubertet. No dječacima to nisu zabranjivali Zar i oni nisu bili ušli u pubertet? Zašto njih nisu zatvarali u kuću? Ni tu nisam našla odgovor. A vrijeme je prolazilo...


Sve vrijeme slušam: "Žena je dragulj koji treba zaštititi (drugim riječima: pokriti)." A ponekad je čak porede s bombonom: "Ako se odmota papir (dakle: feredža), muhe će je salijetati." Palim televizor i gledam svog omiljenog pjevača, sanjam o tome da mu mrsim kosu i promatram njegovu ljepotu. Ruke su mu gole. Poprsje - golo. Zašto taj objekt iskušenja nije pokriven? Zašto nije zatvoren u kući? Zašto žene ne dolaze u iskušenje zbog njega? Neki kažu da žene ne treba da gledaju. U tom slučaju, zar ni muškarci ne treba da odvrate pogled od "objekata" iskušenja, žena? Nikad nisam dobila odgovor. A vrijeme je prolazilo...
Evo me na univerzitetu. Ljudi dijele neku vjersku knjižicu, Iskušenja žene. Kosa. Stopala. I još, "žena mora pokriti jedno oko, jer dva oka zajedno dovode u iskušenje". Časna riječ, tako je pisalo. Odlučujem da posmatram muškarce, da vidim koja vrsta žena ih dovodi u kušnju. Preda mnom hoda žena u pripijenoj crnoj haljini. Eto, našla sam objekt iskušenja. Nastavljam posmatranje: preda mnom hoda druga žena, sa širokom haljinom ali nepokrivenog lica. Muškarac je gleda. Znači, i lice je iskušenje. Treća žena, u širokoj haljini pokrivenog lica. Muškarac je gleda! Kako to, ne razumijem? Kakvo iskušenje predstavlja takva oprava, ne vidi se ni lice ni stopala! Šta taj muškarac gleda? Onda shvatam da odjeća nema veze s tim. Muškarci uvijek gledaju žene. No muškarac, sa širokim ramenima, kosom, očima i usnama ne smatra se objektom iskušenja, čak i kad bi ga gledale sve žene na svijetu. On je muškarac. Ne mora da se skriva u kući. Niko za njega ne kaže da je dragulj. Pomislim da bih voljela da nisam dragulj. Voljela bih da sam slobodan muškarac. A vrijeme je prolazilo...
Nalazim se u jednoj zapadnoj zemlji. Oko mene hodaju žene. Jedna nosi hlače, druga kratku suknju, treća kratke hlačice. Čudno - niko ih ne gleda. Zašto ne vidim poglede muškaraca, koje viđam u svojoj zemlji? One poglede pred kojima se žena osjeti gola. Poglede koje sam mrzila, zbog kojih sam mrzila svoje prisustvo na zemlji i činjenicu da sam rođena kao žena. Poglede koji su mi oduzimali ljudskost. Zašto ih ovdje ne vidim? Sve žene su dobro obučene, privlačne. Zašto onda ne vidim te poglede? Vidjela sam jednu ženu kako trči i smije se. Sjetila sam se da mi je, od puberteta, bilo zabranjeno da trčim. Sjetila sam se da se u mojoj zemlji muškarci oblače u bijelo, a žene u crno? Pitala sam se: zašto muškarci ne nose crno? I zašto ne pokrivaju lice? Nisam našla odgovor. A vrijeme i dalje prolazi...

Hind Aleryani, ‘Your Middle East’

Monday, January 21, 2013

Zeljo S. predlaze da pogledamo....


Ovaj svoj komentar ubacujem 2013-01-22, dan  nakon sto sam ovaj post, ne gledajuci spot prethodno, pustio.
 U mejduvremenu sam dobio vase komentare. Neke pustio, neke nije bilo potrebno pustati. 
Uglavnom, nakon sto sam pregledao pola emisije, jer dalje moje strpljenje nije dobacilo, zamislio sam se sta da uradim.
Imao sam tri opcije. 
Da ostavim sve tako kako jeste i objavljujem komentare i dozvolim da se svadjamo do besvjesti. 
Da jednostavno izbrisem cijeli post. 
Ili da ostavim post i ubacim  svoj komentar, jer onako kako je objavljeno izgleda kao da je hvalospjevni komenar moj.
Kao dokazani demokrata ( staljinistickog tipa, rekli bi neki) izabrao sam trecu opciju. 
Jer treba , bar ponekada, pa i na ovom blogu,  cuti i vidjeti i drugacije misljenje i drugacije analize...
Mislim da je prof. Aleckovic inteligentna, pametna, nacitana i ... ( necu dalje) osoba.
Nije mi potpuno jasno u kojoj oblasti je ona strucnjak a u kojoj samo koristi svoje iskustvo i naklapa ( kao sto i mi to radimo) jer u intervjuu govori o psihologiji, Psihijatriji, sociologiji, politici, vojnim pitanjima, drustvenim pitanjima, istoriji, buducnosti, skolstvu, tajnim sluzbama, skolovanju disitenata... o cemu sve ne.
Teorija na kojoj bazira svoje teze i zakljucke je poznata "Teorija zavjere",  jedna od najjacih trovackih teorija u svijetu a posebno na Balkanu.
I ja imam misljenje o "teoriji zavjere". 
U svemu mozemo vidjeti zavjeru - ako to hocemo.
Ili u nicemu necemo vidjeti zavjeru - ako smo naivni.
Gdje je sredina? Gdje je realnost? 
Gdje se zaustaviti - da se ne bi zavrsilo na Psihijatriji ili u ratu sa svima? 
Ostavljam post, a na vama je da ga pogledate ili ne...
Na meni je da ubuduce budem oprezniji...

****************************

Ovaj klip, jednostavno, morate odgledati.
Gošća ja izvanredan psiholog i neuropsihijatar i govori o profilima ličnosti koje ciljano bivaju postavljene za političare u evropskim zemljama danas, a to se odnosi i na našu zemlju. Mnogo smo toga gledli, ali nešto ovako sveobuhvatno i izvanredno nije vidjeno. Rijedak primjer genijalnosti! Sa ovim će vam sve biti jasno! Posebno je zanimljiv dio gdje opisuje kako su evropski političari, posebno oni koji nam kroje sudbinu, sve samo psihijatrijski slučajevi i da su ih na ta mijesta postavili baš zato što su bolesni! Ovo nije politikantska priča, ovo je analiza stručnjaka, jer je žena u toj istoj Evropi priznata i 30 godina je živjela i radila u Parizu i sve ih posredno ili neposredno poznaje. Izdvojite ovih skoro dva sata i više će vam vrijedeti neko milion medijskih debilnih priča i vijesti kojim nas svakodnevno bombarduju.
Možda nekom bude korisno!
 (Radoje Domanović je to davno otkrio - njegova priča "VOĐA")

Sunday, January 20, 2013

Dokle stiže Dodiže!?



Monika Beluci u Banjaluci

Monika Beluci:Dodik je sarmantan

************************
Parada šunda  i kiča!
Predsjednik  i njegov Harlekino. Ko je tu zapravo ciji Harlekino?
Novorezimski guzonja i nekadasnjeg Guzonje sin nastavljaju svoju paradu sunda i kica.
O, Banjaluko sta si dozivjela!?
Da li su i trubaci, oni "tradicionalni" banjalucki,  bili tu da uvelicaju docek ljepotice.
Narod gladuje, ali za svjetske starlete ili ljepotice, svejedno je, ima para da se posalje i avion i helikopter.
Posalje li se avion ili helikopter kad treba  hitno odvesti bolesno sirotinjsko dijete na operaciju?
Koliko predsjednik haje za bolnice, tudju djecu, sirotinju? Nema on za to vremena. On se u banjaluckim  ili republickim bolnicama i tako nece lijeciti. Nije lud. O tudjoj djeci neka brinu njihovi roditelji. On se o svojoj djeci vec pobrinuo. 
Sirotinja? Koja sirotinja? Gdje? On je sa svojih visina vise ne vidi.
Njega je narod izabrao da brine o visim ciljevima, da brani i utvrdjuje "Republiku", da gradi spomenike sebi i svojoj vlasti, da se slika sa starletama. 
Sve sto on radi u interesu je "Republike". 
Kome se to ne svidja, dobice od Predsjednika uobicajeno:" Ko ga jebe" 
Ko se buni protiv Predsjednika - neprijatelj je "Republike". 
Jad i cemer! I Predsjednik i  Harlekino.
Harlekino je najbolje opisao samog sebe opisujuci svoga oca Murata koji je citavog zivota pio i psovao Tita, ali se nije odrekao udobne pozicije zamjenika ministra u Titovoj vlasti  kao i svih privilegija koji idu uz nju. Zbog privilegija koje su prijale, bio je zapravo dio istog onog rezima kojeg je svakodnevno psovao. 
A starleta? Ona je tu da predsjednik i Harlekino imaju cime da se pokazu i uslikaju pred narodom. 
Predstavu da se nahrani sirotinja. 

Steta. 
Predsjednik je, na zalost, jos jedan dokaz da vlast i novac unistavaju sve pred sobom.
Zao mi je, jer sam ga poznavao kad nije bio bogat, kad nije bio osion i kabadahija.
Poznavao sam ga onda kada su i banjalucke ljepotice za njega bile daleke i nedostizne.
Bio je nekada posteni i vrijedni mladi kosarkas malog seoskog, ali duhom i prijateljstvom bogatog, kluba. 
Bio je nekada covjek sa kojim je bilo zadovoljstvo provesti trenutke uz kosarkaski teren. 
Danas, to vise nije taj covjek.
Vlast i novac su odnijele jos jednu pobjedu.
Zao mi je sto je tako.

Saturday, January 19, 2013

Angel: Tenis u Boise (USA)




Starci moji,
evo jedne interesantne teniske novosti: prije par dana mi je rekao
Greg Patton,teniski trener BSU, da cu vjerovatno moci gledati Novaka
Djokovica u - Boise-u !
Greg P. nije bilo ko,bio je trener nekim teniskim velicinama(napr. Jim
Kurier) i prije par godina je bio proglasen za trenera godine u USA.
Naime, Boise je ponudio da bude organizator cetvrtfinala DAVIS CUP
meca Srbija - USA, koji bi se trebao igrati 5.Aprila. Ali,postoji to
"ako"...USA mora pobijediti Brazil,a Srbija Belgiju (igraju: 1.-
3.Februar) bilo bi veliko iznenadjenje da eventualno izgube,da Novak u
svoj raspored ubaci i ovaj mec i ako se priihvati ponuda moga grada.
Ovo je juce objavljano u stampi i ovdasnji teniski radnici nekako sa
sigurnoscu tvrde da ce uspjeti. 
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Angel 
PS.Ovaj teniser na slici nije Nole, ali on (Jack) kaze:"Igram kao Nole!"

Thursday, January 17, 2013

Zeljo S.: Nostalgija


Ma,covjece...suze mi je navukao na oci !
SVAKA CAST !!!

I da mi vise niko ne govori ista protiv moje generacije ! Kako je samo mladost zedna ovakve nostalgije !

http://www.youtube.com/watch?v=_AnZEqRiG5A

Wednesday, January 16, 2013

SAIMA: UZ INTERVJU GOSP. BORE STJEPANOVICA U CASOPISU "VREME"



Ljetos sam procitala ovaj intervju http://parkic.blogspot.ca/2012/08/intervju-boro-stjepanovic-kako-sam.html i na mene je ostavio snazan utisak. Kad ga je Canak postavio na svoj blog procitala sam ga desetak puta i svaki put se divila gosp.Bori. U posljednja 4 mjeseca sam bila malo u Sarajevu, a kad sam napisala komentar nisam uspjela da ga pravilno posaljem ( dva puta), zbog tezeg snalazenja prilikom upotrebe IPoda, U ljetosnjem pozaru u blizini Rakovog sela u opstoj panici i strahu i ubacivanja stvari u gepek stradao je laptop. Sin je kupio Ipod i rad na njemu zahtjeva dosta ucenja.
Zbog toga sam se ovaj put odlucila na prilog sa slikom zgrade "Loris". Od kada znam za gosp. Boru bio je jedan od umjetnika kojeg sam izuzetno cjenila. I kao glumca i kao covjeka. 
Iz intervjua sam saznala i da smo generacija. 
U ovih 17 godina u Federaciji je izislo i promovisano brdo knjiga o ratu u Sarajevu. Pisali su i ljudi koji nisu dozivjeli ni "R " od rata.
Ovaj intrvju je istorija dogadjanja u ratu i poslije rata u Sarajevu, snazan, istinit, bolan i emotivan
Mi smo u tom periodu vrlo cesto bili udaljeni jedno od drugog samo sirinom prosjecne ulice u Sarajevu. Ulica se zvala Milutina Djuraskovica, partizana , antifasiste, a sada se zove Topal Osman Pase. Pozitivan lik iz osmanskog perioda. 
Ja sam ostala u svom stanu sa porodicom, ne bjezeci zbog nevjerice da nam se ista moze desiti u multinacionalnom i multikulturnom Sarajevu. Gosp. Boro vjerovatno iz istih razloga.
Sve sto je napisao vratilo me u te dane i te trenutke. Svi metci koji su ispaljivani u nasu zgradu od nasih mobilisanih komsija , bili su usmjeravani na dimnjake, balkone i udaljeni od prozora jer se znalo da je sa obe strane ostalo dosta stanara u svojim stanovima. Sve sto se vidi na zgradi zazidano ciglama su "suveniri" od tenkovskih granata JA koji su bili instalirani na Vracama. A PAM -ovi i PAT-ovi su bili od paravojnih formacuja. Nikad niko ni sa jedne strane nase ulice nije proglasen ratnim zlocincem.
Vrijeme poslije rata je bilo uzasno u drzavnim institucijama. Na svim salterima su bili zaposleni ljudi koji su uzivali da sikaniraju i vrijedjaju sve koji su imali nebosnjacka imena. Ja /sam to sve i licno dozivljavala kad sam vadila razne dokumente za mnogo prijatelja raznih imena. Kad sam prvi put otisla u B. Luku dozivjela sam isto. Programi i projekti svih stranaka se ne mjenjaju vec dvadeset godina, svugdje je "princip isti"sve ostalo su nijanse.
Ovim prilogom saljem osjecaj iskrenog divljena i puno pozdrava gospodinu Bori, ma gdje bio.

Pozdrav Saima

Tuesday, January 15, 2013

In memoriam: Božo Marić Pika



profesor Božo Marić Pika

        1952 - 2013.


Božo Marić- Pika, rođen 1952. godine u Banjaluci. Diplomirao istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Objavio dvije knjige aforizama "Živjeće, avaj, narod" (2004) i PETI S DESNA (2010.) i knjigu epigrama PRETJERIVANJA (2012.).
Aforizme i epigrame objavljivao od Đevđelije pa skoro do Trsta (Danga, Osten, Pavliha, Student, NIN, Književna reč, banjalučki Glas, Književna revija, Etna...).
Zastupljen u antologijama i panoramama aforizma.
Radio kao profesor istorije u banjalučkoj Gimnaziji, a živio kao satiričar.
Naš Banjalucanin, tihi covjek koji je znao da posmatra, zapaža, misli i piše… ali nažalost, nije stigao da sve i objavi.

UBRZANOST

Danas za kućicu
od četiri sprata,
ne treba više
od jednog mandata.

NOSIOCI

U osnove
šefovog trona
ugrađena živa
četiri poltrona.

ODREĐENJE

Srbinu je Božji
odredio sud;
da je pojedinačno
pametan,
a kolektivno lud.

RASKISELJENJE

Vlas je slatka,
a kisela baza,
pa se blaži
pomoću fraza.

Božo Marić - Pika (epigrami iz nove knjige ’Pretjerivanja’)

AFORIZMI
Doušnik je čovjek od riječi do riječi.

Druga strana medalje se obično pravi od neprobojnog čelika.

Revolucijo, gdje biste željeli večeras.

Društvo je krenulo naprijed. Jedva su ih pohvatali



Karta Evrope 2035.g.po ruskim ekspertima

Kako javlja SRNA na pravoslavnu Novu godinu, a Nezavisne brze - bolje objavljuju, ovako su ruski eksperti pricijenili promjene u Evropi u narednih dvadesetak godina. Rekao bih, "Sto je babi milo , to joj se i snilo." 
Ne kazem da se  nece desiti  tako kako predvidjaju  ili nekako slicno. 
Nemam ja  niti podataka niti maste za takva predvidjanja. 
Jedino sto znam da se  sve to ne moze desiti dogovorom i mirom.
 Da li je narodima Evrope do rata?
Da li je ekspertima to jasno?  
Da li eksperti znaju i priblizan broj zrtava?  

*******************************

Ruski eksperti: Do 2035. BiH će biti podijeljena između Hrvatske i Srbije


Ruski eksperti: Do 2035. BiH će biti podijeljena između Hrvatske i Srbije
SRNA - 14.01.2013 11:51
BEOGRAD - Ruski eksperti su, na osnovu dokumenata američke Centralne obavještajne agencije, ruske obavještajne službe i još nekoliko izvora, načinili kartu Evrope 2035. godine, prema kojoj će nestati BiH i Bjelorusija, dok će biti formirana velika Albanija.
Na osnovu analiza ekspertskih grupa, na čijem čelu se nalaze Zbignjev Bžežinski i Samjuel Hantington, ruski stručnjaci su ocijenili da će BiH podijeliti Srbija i Hrvatska, dok sa jačanjem islamskog faktora, posebno u Francuskoj, postoji mogućnost da se u Evropi pojavi lobi za ukidanje državnosti BiH.
"Teritorija BiH može biti podijeljena između Srbije i Hrvatske, što je slučaj kada Beograd i Zagreb, ipak, mogu da nađu zajednički jezik", ocjenjuju ruski stručnjaci.
Kao kompromis za Tursku, doći će do političkog ujedinjenja Albanije, koja osim pripajanja Kosova može da dobije i zapadne dijelove Makedonije, što je više nego vjerovatno, ako se uzme u obzir da stanovništvo te zemlje 30 odsto čine Albanci, prenose ruski sajtovi pisanje lista "Ekspres".
Svoje geografske granice može značajno da proširi Mađarska, koja u povoljnoj političkoj konjukturi može da povrati dio rumunske Transilvanije, kao i Sjeverni Banat u Vojvodini u Srbiji.
 Serija velikih teritorijalnih promjena počeće u Britaniji
Za gubitak Transilvanije, Rumunija može da dobije ne samo Moldaviju, bez Pridnjestrovlja, koje će pripasti Rusiji, nego i teritoriju južnog dijela Odeske oblasti.
Bjelorusija će nestati i postaće dio Rusije, kao i dijelovi baltičkih država i Ukrajine.
Tužna sudbina, ocjenjuju eksperti, čeka Poljsku, koja može da izgubi etničke njemačke rejone Pomeraniju i Šleziju, a ako se dogovore Moskva i Berlin može da izgubi i svoje sjeveroistočne regione, pri čemu bi Rusija ustupila Nijemcima Kaliljingradsku oblast.
Ukrajina bi mogla od Poljske da uzme dio teritorije Podkarpatske i Ljibljinske oblasti.
Serija velikih teritorijalnih promjena počeće u Britaniji, gdje će Škotska već ove 2013. godine proglasiti nezavisnost na referendumu, što će predstavljati inicijalnu kapislu za ujedinjenje Irske.
 Na jugu Francuske će nastati islamska država
Ozbiljne promjene slijede u Španiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, pa će Katalonci i Baski proglasiti nezavisnost od Španije, što će imati posljedice i u susjednoj Francuskoj, gdje će početi "raspad multikulturalizma".
Na jugu Francuske će nastati islamska država, a oblast Loren će se priključiti Njemačkoj.
Raspašće se i Belgija, a Flamanci će se priključiti Holandiji, dok će se Italija raspasti na bogati sjever i siromašni jug, a Sardinija i Sicilija će proglasiti nezavisnost.
Velike promjene se očekuju i na Kavkazu, jer se smatra da Rusija neće moći da zadrži Čečeniju i Dagestan.
Kao zaključak, ruski eksperti ističu da ne treba ozbiljno shvatati ovakve teritorijalne promjene, do kojih može doći samo ako se podudari veliki broj faktora, u prvom redu socijalno-politička nestabilnost u Evropi.
Međutim, vjerovatnoća da će se 2035. godine politička karta Evrope približiti ovom obrascu, postoji i to treba u najmanju ruku primiti k znanju.

Sunday, January 13, 2013

Boris Dežulović: Kvaliteta smrti u Bosni i Hercegovini


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, došao Bobi kući mrtav pijan, legao kraj Barice i istog časa zaspao. Ujutro se probudio mahmuran, glava mu kao ona kamena kugla iz Zavidovića, a kraj kreveta stoji neobična neka prikaza s četiri glave i četiri ruke.
"Barice, zmaj!", kriknuo Bobi užasnut. "Nisam ja zmaj", odgovorio mu ovaj, "ja sam Brahma." "Kakav ba Brahma?!?", zbunio se Bobi, "ja sam katolik!" "Duga priča", odgovorio mu četveroglavi, "hajde, oblači se, idemo." "Đe ćemo?", prestravio se Bobi, "nisam valjda mrtav?", "Jašta si", na to će Brahma. "Koliko si sinoć popio, dobro si samo mrtav." "I šta sad, jel idem u pakao, džehenem, ili kako to sad ide?", mucao je Bobi. "Kakav ba džehenem, kakav raj, nema toga, ideš u reinkarnaciju." "Reintegraciju?!", užasnuo se Bobi. "Reinkarnaciju", strpljivo ponovio Brahma, pa izvadio nekakav notes. "Za tebe mi piše: čovjek ili kokoš. Biraj, hoćeš li nazad kao čovjek ili kao kokoš."

Sabrao se Bobi, pa digao ruku. "Jedno pitanje: to kad se reintegriram, jel se to onda ponovo rodim u Bosni ili đe?" "U Bosni", odgovorio mu Brahma, "takva ti je karma." "Onda kokoš", odlučio Bobi bez razmišljanja. "Vrlo dobro", na to će Brahma, pljesne s one četiri ruke i Bobi se odjednom nađe gdje prekriven perjem kljuca po avliji.

"Ti si nova?", začu tada neki neobičan glas i ugleda drugu kokoš, živ zaprepašten kako razumije kokodakanje. "Jesam", na to će on. "I, kako ti se sviđa ovdje?", pita ga ova. "Ma super", odgovorio Bobi, "al imam čudan osjećaj, kao da ću sad da eksplodiram." "Jooj, pa ti još nikad nisi snijela jaje?", nasmija se druga kokoš. "Samo se opusti, sve će biti u redu." I zaista, Bobi se opusti, namjesti i hap! - ispade pravo pravcato jaje. Drugi put bilo je već mnogo lakše, Bobi se sad već sav raznježio posve novim iskustvom majčinstva, pa pomisli kako je ta, kako se zove, reintegracija najbolje što mu se ikad dogodilo. I taman kad se napeo da snese i treće jaje, osjeti da ga je nešto opaučilo po potiljku. Pomislio Bobi da ga je to spopao pijetao, i okrenuo se da mu kaže kako ne može sad, jer nese jaja, kad odjednom pred njim - Barica.

"Budi se, pičkatimaterinapijana", udarila ga Barica ponovo po potiljku. "Malo što si došo p'jan, nego još sereš u krevetu!"


Tu stvar - to da život u Bosni kad tad ispadne sranje, pa se bolje roditi kao kokoš nego kao čovjek - Bobi je, eto, znao i prije nego je ugledni The Economist nedavno objavio rezultate velikog istraživanja o temi "Gdje se najbolje roditi". Među osamdeset država obuhvaćenih istraživanjem, u kojemu su ocjenjivani životni standard, sigurnost, uspješnost, zdravstveni sustav i ostali elementi kvalitete življenja, na prvom mjestu, s indeksom 8,22 od mogućih maksimalnih deset, kao najpoželjnija zemlja rođenja - ispred Australije, Norveške i Švedske - nimalo neočekivano našla se Švicarska.

Od zemalja u takozvanoj "regiji", na tablici najpoželjnijih mjesta za rađanje Slovenija je 32., dok je Hrvatska na 46., a Srbija na 54. mjestu. Posljednja je, nimalo neočekivano, siromašna i opasna Nigerija, a Bosne i Hercegovine - još nimalije neočekivano - na Economistovoj ljestvici uopće nema!

Ukratko, kako sam ja to shvatio, prema istraživanju The Economista, u Bosni i Hercegovini se najbolje uopće ne roditi. Preciznije, od svih država svijeta najbolje se ne roditi u Bosni.

Ne roditi se, naime, u Australiji, Norveškoj, Švedskoj ili, daleko bilo, Švicarskoj, nije previše pametno: čovjek riskira propustiti srazmjerno lijep, siguran i dugačak život, uspješnu karijeru, dobro zdravlje i ugodnu starost. Onaj, pak, koji se nije rodio u Bosni i Hercegovini, dobio je sedmicu na lotu: propustio je rat, glad, bijedu, siromaštvo, korupciju, kriminal i Premijer ligu BiH.

Izvedemo li stvar do kraja logičkog lanca, Bosna i Hercegovina bi od svih zemalja svijeta bila najpoželjnija za - umrijeti. I da je The Economist proveo slično istraživanje, o temi "Gdje je najbolje umrijeti", zemlje u "regiji" našle bi se na vrhu tablice, a Bosna i Hercegovina vjerojatno na prvom mjestu.

U Švicarskoj, Australiji, Norveškoj i drugim zemljama s vrha Economistove tablice, naime, za mrtve se slabo mari. Kvaliteta smrti tamo je na katastrofalnoj razini, sva je pažnja države i društva usmjerena na žive, a mrtvih se sjete jedva jednom u godinu dana, na blagdan Svih Svetih, u kamenoj vazi na grobu zamijene sparušeno cvijeće novim buketom, i to je sve. Da bi ga se itko živ sjetio mrtvog, čovjek tamo mora barem dobiti Nobelovu nagradu, otkriti lijek protiv raka, baciti hidrogensku bombu na Palestinu ili napisati ključni roman poststrukturalizma.

U Bosni i Hercegovini, međutim, mrtvi žive mnogo bolje od živih, a bogami i dulje. Tek kad umre, čovjek je u Bosni pažen i mažen, poštuje ga se i spominje biranim riječima, političari vode računa o njemu, otimaju se za njega, dodvoravaju mu se i svašta mu nude, ne nedostaje mu mrtvom ni ptičjega mlijeka. Dok živ Bosanac nikakvog utjecaja ni uloge u javnom životu nema, čim umre postaje u njemu nezaobilazan faktor - ima čak i pravo glasa! - pa život u Bosni zapravo ima smisla tek poslije smrti: nitko ovdje, čitate li nekrologe, nikad nije umro uzalud. Milijuni su u Bosni i Hercegovini uzalud živjeli, cijeli im životi prošli baš onako džabe, ali nijedan nije uzalud umro.

Bolje tako u Bosni žive mrtvi nego živi, a bogami i dulje: još su u bosanskohercegovačkom javnom i političkom životu aktivni oni što su umrli prije sedamdeset, sto ili hiljadu godina. Prosječni je smrtni vijek u Bosni i Hercegovini tako više od pet stotina godina.

Sve u svemu, ako čovjek već mora umrijeti - a najčešće mora - najbolje mu je umrijeti u Bosni. I kad živ čovjek razmisli, upravo je neviđeno surova ironija historije koja je stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca rasula svijetom, da iz žive Bosne, idealnog mjesta za smrt, umru negdje u Švicarskoj, Norveškoj ili Australiji, u nekoj dakle od onih zemalja što valjaju samo za život, i u kojoj je bolje i konju nego u Bosni ljudskom čeljadetu.

Sjetilo me to onda na onaj kad je Bobi, još pod dojmom nadnaravnog kokošjeg iskustva, pitao Rudija kako bi se on volio roditi u sljedećem životu, kad bi bilo te, kako se zove, reintegracije. "Misliš, kad bih se ponovo rodio", na to će Rudi, "što bih volio da budem?". "E, to", kratko će Bobi. "Znam", odgovorio mu ovaj nakon kraćeg razmišljanja, "bio bih konj."

"E pa ne može, haveru", odbio Bobi. "Ne može dvaput isto!"
 

(e-Novine)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...