Wednesday, March 06, 2013

PLJAČKA VAM MATERINA



Već neko vrijeme ne obavljam bračne dužnosti. Pegla mi se pokvarila. Stoga sam gulio naranče, a supruga je cijelo jutro odgovarala na telefonske pozive. Svi joj, kaže, nude recepte, a niko da je pozove na ručak. Telefon je opet zazvonio, ona se javila. Rekla da Mute i Mido i onaj Stevo zovu me da obilježimo 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Upitno sam je pogledao.
"Sreća tvoja pa pegla ne radi! Obilježavaj!", rekla je.
Odmah sam se dao u promet. Mute, Mido i onaj Stevo su već sjedili za hastalom. Dan nezavisnosti su obilježavali travničkim sirom, kiselim paprikama, gurabijama. A bilo je i ukoso. Mute je za tu svečanu priliku na zid objesio Aliju Izetbegovića i zastavu s ljiljanima. Al' na pola koplja.
"A što je zastava na pola koplja?", zanimalo me je.
"Zato što nam je pobjeda u agresiji na BiH izmakla za pola koplja!", objasnila je Mica ulazeći u Odron.
Mido se potom useknuo, ustao i rekao da svaki svečani trenutak zahtijeva odgovarajući govor. Ja sam se dobrovoljno prijavio, al' Mica je rekla da bi i pas zaspao slušajući me, pa mi nisu dali. Rekli su, kad je Mido već ust'o, nek' on govori. Trajat će kratko, jer Mido ionako nema jedne noge pa mu se više sjedi, nego stoji. Mido se složio i dodao da bilo bi lijepo da prije nego počne s govorancijom zovnemo novinare. Ja sam odmah telefonir'o nekolicini i rek'o:
"Drage kolege, dođite da preuveličate našu malu svečanost"!
Jedan, inače komšija, došao je. Mido se useknuo pa počeo s govorancijom.
"Dame i gospodo, plus mediji! Drago mi je da ste se okupili u ovako velikom broju. Osjećam potrebu da svima koji su izvukli živu glavu iz agresije na dragu nam domovinu, čestitam! A ostalim želim više sreće u narednom izvlačenju. Iako su se sve vrijeme rat i agresija odigravali u našem šesnaestercu, nismo iskoristili prednost domaćeg terena. Rat je završen bez pobjednika. Podjelom plijena! Đe smo i šta smo mi, borci, poslije rata? Niđe! Jedni nas lažu, drugi kradu, treći pljačkaju. Al' dobro je kad se zna ko šta radi. Dalo bi se zaključiti da dvacet godina nakon rata jesmo ostvarili izvjestan napredak u koji sve dublje zapadamo. Vrijeme je da se kaže prava istina, a ne kako je bilo!", rekne i sjede.
Mi smo aplaudirali, al' smo se i promeškoljili. Nije nam, naime, bilo jasno šta je prava istina, a ne kako je bilo, pa smo pitali da objasni. Mido se useknuo i rekao:
"Bošnjacima je bilo namijenjeno da nestanu. Šućur dragom Allahu, nisu nestali!", rekao je.
Nije ni sjeo kako treba kad je Stevo ustao i rekao da hoće se, ako dozvolimo, nadovezati na Midu. Mi smo dozvolili pa je Stevo rek'o tačno je da mnogi su narodi nestali u istoriji i praksi, a da vrijeme Bošnjaka tek dolazi. Tu je Mido htio nasrnut na Stevu, al' mi nismo dali.
"Ostavi nam ga na miru. Nema on, jadnik, s kim ni uskršnje jaje da razbije u Sarajevu!"
Potom smo pleli o referendumu iz '92. I zaključili da s njim i bez njega agresija i pogibija su nam bile suđene. Onda je nestalo struje. U hipu smo upalili fenjer. Bješe topla, intimna atmosfera. Pa smo nas tri zagrlila Micu i pjevušili da ne bi sjala ovako jako ova naša lijepa avlija da te nije Alija. Al' struja je došla kako je otišla pa je Mica poželjela na ekranu vidjeti kako guzonje obilježavaju Dan nezavisnosti i slušati njihove govorancije. Gledali smo, slušali. Zaključili: Midina govorancija bila je konkretnija, živahnija, al' i da je ono čime su se guzonje gostile obilježavajući nezavisnost konkretnije, živahnije i tečnije od našeg travničkog sira, paprika i gurabija. Zato smo se Mido, Mute, Stevo, Mica i ja zagrlili i skresali guzonjama u ekran:
"Pljačka vam materina!"

Jusuf Bećirović

No comments:

Post a Comment