Monday, September 30, 2013

Dilma Rusef: Bez prava na privatnost nema demokratije

Konacno je neko, s razlogom ogorcen, odrzao predavanje USA i njenom predsjedniku, pred Generalnom skupstinom UN. Brazilska predsjednica, Dilma Rusef  je pokazala kako se demokratski moze suprotstaviti i boriti protiv torture koja sebe samu naziva demokratijom. Internet je donio revolucionalne promjene u mnogo cemu. Oni koji ga kontrolisu danas - kontrolisu i cijeli svijet. Internet je otvorio mnoge ranije nepoznate mogucnosti ali je on i oruzje, veoma snazno oruzje i ako je u rukama samo odredjenog broja ljudi, drzava, naroda - on je lako zloupotrebljen.  Internet se razvija brze od nase svijesto o njegovoj snazi, mogucnostima i potrebi da se kontrolise kao svako orudje i oruzje...
Ako vec niste, procitajte sada.
********************




Brazilska predsednica Dilma Rusef je pokrenula žestok napad na Sjedinjene Američke Države tokom govora na sednici Generalne skupštine UN-a, optužujući NSA da je kršila međunarodne zakone skupljanjem ličnih informacija brazilskih građana i špijuniranjem strateških industrija zemlje

Govor pun ogorčenosti brazilske predsednice je bio direktno uperen ka predsedniku Baraku Obami, koji se spremao za svoj govor u Generalnoj skupštini i predstavlja najozbiljniji diplomatski sukob od kada je informacije o masovnom špijuniranju objavio bivši službenik CIA Edvard Snouden.

Rusefova je već otkazala planiranu posetu Vašingtonu u znak protesta zbog američkog špijuniranja, nakon što je otkriveno da je američka bezbednosna agencija slušala telefonske razgovore predsednice, komunikacije brazilskih ambasada i špijunirala naftnu kompaniju Petrobras

“Lični podaci građana su presretani nasumično. Korporativne informacije, često od velike ekonomske i čak strateške vrednosti, su bile u centru špijunskih aktivnosti. Takođe, presretane su komunikacije brazilske diplomatske misije, među njima stalne misije pri UN-u i ofis predsednika republike”,  izjavila je Rusef.
“Neovlašćeno mešanje u poslove druge zemlje u takvom maniru, predstavlja kršenje međunarodnog prava i uvredu za principe koji moraju da usmeravaju odnose među njima, posebno među prijateljskim nacijama. Suverena država nikada ne može da se uspostavi na štetu druge suverene nacije. Pravo na bezbednost građana jedne zemlje nikada ne može biti garantovano kršenjem fundamentalnih ljudskih prava građana druge zemlje”.

Napori Vašingtona da umanji brazilski bes oko špijuniranja NSA nisu smekšali Rusefovu, koja je predložila da Brazil izgradi svoju internet infrastrukturu.

“Prijateljske vlade i društva koja nastoje da izgrade istinska strateška partnerstva, kao u našem slučaju, ne mogu da dozvole da se nezakonite radnje odvijaju kao da je to normalno. To je neprihvatljivo", rekla je ona.

“Argument da ilegalno presretanje informacija i podataka ima za cilj zaštitu nacije od terorizma nema osnova. Brazil, gospodine predsedniče, zna kako da se odbrani sam. Mi odbijamo, borimo i ne sponzorišemo terorističke grupe”, rekla je Rusef.

“Kao i mnogi Latinoamerikanci, ja sam se borila protiv autoritarizma i cenzure a ja ne mogu da ne branim, ali na beskompromisan način, pravo na privatnost pojedinaca i suverenitet moje zemlje", rekla je brazilska liderka, koja je bila zatvarana i mučena zbog uloge u gerilskom pokretu koji se opirao brazilskoj vojnoj diktaturi tokom 70-ih.

“U nedostatku prava na privatnost, ne može biti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, pa samim tim nema efikasne demokratije. U odsustvu poštovanja prema suverenitetu, nema osnova za odnose među nacijama”.

Rusef je pozvala Ujedinjene nacije da nadgledaju novi pravni sistem upravljanja internetom. Ona je rekla da takvi multilateralni mehanizmi treba da garantuju “slobodu izražavanja, privatnost pojedinca i poštovanje ljudskih prava" kao i "neutralnost” mreže, vodeći se samo na osnovu tehničkih i etičkih kriterijuma, odbijanjem ograničenja na političke, ekonomske, verske ili bilo koje druge svrhe.

“Vreme je da se stvore uslovi kako bi se sprečilo da se sajber prostor koristi kao oružje rata, preko špijunaže, sabotaže i napada na sisteme i infrastrukturu drugih država", rekla je brazilska predsednica.

Kao domaćin u sedištu UN, SAD su bile napane iz Generalne skupštine mnogo puta u prošlosti, ali ono što čini kritiku predsednice Rusef diplomatski bolnijom je činjenica da je izgovorena u ime velike, sve moćnije i istorijski prijateljske države.

Obama, koji je izašao za govornicu nakon Rusefove, je priznao međunarodnu zabrinutost zbog nezabeleženog stepena špijuniranja koje je otkrio Snouden.

On je kazao: Kao što smo razmotrili način kako da raspoređujemo naše izuzetne vojne mogućnosti na način koji je blizak našim idealima, počeli smo da preispitujemo način na koji smo prikupljali obaveštajne podatake, kako bi se pravilno izbalansirali legitimni interesi za bezbednošću naših građana i saveznika, sa brigama za privatnost koje svi ljudi dele".

Brazilski zvaničnici su saopštili da im ih je Vašington obavestio u vezi preispitivanja obaveštajne strategije ali i upozorio da bi rezultati mogli da budu poznati tek za nekoliko meseci. Međutim, predsednica Rusef veruje da je potrebno odmah da se usvoji međunarodni etički kodeks protiv elektronskog špijuniranja.

Rusef će napustiti Njujork u sredu, bez sastanka sa Obamom.

(e-Novine)

Sunday, September 29, 2013

Ivanka Janjanin - Sjećanje

Vjeko: Sto da se ja patim pisuci...

Vjeko k'o Vjeko! Toliko je vrijedan - da nista ne radi ( za Parkic),  ali ponekad prijatno  iznenadi. 
Evo, ovog puta poslao email koji je njemu poslao njegov prijatelj. Naravno, on je izbrisao ime, ali sustinu ostavio. A sustina je da  njegov nepoznati prijatelj salje linkove prema lijepim muzickim spotovima  banjalucanke Ivane Janjanin.
Uostalom sto sam se ja tu razpricao...
Uzivajte u muzickim  spotovima i procitajte email.

******************************

Hej, Vjeko, pozdrav!!


Kako si i šta se radi? Kako je Andrej, čime se on bavi?
 
 Ja danas ''krvarim od dosade'' na poslu pa pregledam parkic.blog.... i skontam da se dugo nismo čuli.
Ja živim 300 km/h (oko 186 mph, ako ti je lakše), na kući sam završio ono što su mi drugi trebali raditi i već 4 mjeseca sam po cijeli dan na gradilištu. Zadnjih 10 dana kopam kanal da uvedem vodu, jedva čekam da dođem na posao da malo odmorim. Moji su uglavnom OK, u toku je sezona spremanja zimnice a moja majka tu nema granica, ''Vitaminka'' se crveni pred njom. 

Ne znam da li se ti sjećaš Markice Majstorića, kod njega su svi išli na časove gitare/harmonike/klavira... Njegova kćerka je nastavila njegovim stopama, poslušaj šta radi i pogledaj slike ''starog Budžaka''. Zadnji snimak je jedna OK pjesma o BL koju si vjerovatno već čuo/vidio. 

http://www.youtube.com/watch?v=3K_F9rKAfvA

http://www.youtube.com/watch?v=BWLvqU7pgkc

http://www.youtube.com/watch?v=DrEHwNZHkz8
 
Puno pozdrava tebi i Andreju!!

Viteski ples - Dobro vece Banjaluko

Ivanka Janjanin - Maska

Saturday, September 28, 2013

Aleksandra Petrić: Balkanski patrijarhat unlimited

Na Marijev prijedlog zamolio sam banjalucanku Aleksandru Petric koja pise za manjine.ba i radiosarajevo.ba, za dozvolu  da povremeno objavim poneku od njenih  kolumni. Mislim da se radi o autoru koji pronalazi zanimljive teme, misli svojom glavom  i dogadjaje  posmatra iz malo drugacijeg ugla. Nadam se da cete se sloziti da nam treba vise autora, v ise misljenja, da nas treba vise  i da cete sa zadovoljstvom citati njene tekstove.
Iz nekoliko razmijenjenih emailova zakljucujem da se radi o veoma prijatnoj osobi i kcerki pok. Dusana Petrica, nekada rukometnog sudije i rukometnog sportskog radnika... 
 
******************************
Prije dva, tri dana najviši zvaničnici susjedne nam države Srbije predstaviše već izvjesno vrijeme pripremanu strategiju angažovanja Dominika Štrausa Kana, bivšeg direktora 
Međunarodnog monetarnog fonda kao novog savjetnika za ekonomski oporavak i pripremu Srbije za ulazak u Evropsku Uniju. Kažu nema dalje. On je taj koji će iskoristiti svoje ekspertsko ekonomsko znanje i umijeće da Srbiju izbavi iz krize i povede je prema svijetlosti, napretku, dobrom životu. Svima će biti dobro. On odlučno ustvrdi da će ovaj proces biti veoma težak, ali da su promjene moguće i dostižne. Još reče kako će tri mjeseca savjetovati džabe, jer on jako voli Srbiju, pa mu je, eto, čast biti od pomoći. Ne može biti bolje, djeluje naprosto savršeno, zar ne?

Jeste, savršeno je, sve osim činjenice da je Dominik Štraus Kan čovjek koji prošle godine nije silazio sa naslovnica i udarnih vijesti u svim terminima, kako kod nas tako i u svijetu, zbog optužbe da je napastvovao hotelsku sobaricu u Njujorku. Zbog ovog slučaja je oslobođen optužbe, kako kažu zbog nedostatka vjerodostojnih dokaza. Ali ne lezi vraže, dočekala ga je i optužnica, vrlo aktuelna, da je bio glavni organizator tzv. seksualnih zabava (ili orgija) u Francuskoj za koje je vrbovao djevojke za koje navodno nije znao da su prostitutke. Osim toga, postoje tragovi o sličnim aferama u drugim državama u kojima je poslovno boravio. Vlasti Fancuske provode intenzivne istražne radnje i za makroisanje mu prijeti desetogodišnja zatvorska kazna kao i vrtoglava novčana kazna, kažu preko milion eura.
Dok se u svijetu ovakve vrste optužbi ne uzimaju olako, čemu svjedoči i činjenica da su ga natjerale da odustane od vrha MMF-a, i da su mu uništile izglede za francusku predsjedničku kandidaturu 2012. godine, balkanski patrijarhat unlimited je spreman ne samo zažmiriti na njegove kriminalne aktivnosti, nego mu i pomoći da ulaštenih obraza i čistih đonova eventualno zakorači natrag prema onima koji su ga odbacili.
Štraus Kan je očito dobro informisan da se u balkanskom patrijarhalnom svijetu ono što je on napravio ne smatra niti ljudskom niti profesionalnom katastrofom. Ne samo da neće dobiti tarabu, već će ga očinski, bratski i haberski prigrliti, iskoristiti njegove seksualno predatorske sklonosti i kriminalne aktivnosti za kontraudar, predstavljajući ih kao nešto simpatično, prihvatljivo i muški neminovno. Nije on prvi od velikih kome se omaklo da tretira žene kao robu koja se kupuje i prodaje, i shodno tome na isti način i koristi. To je upravo i učinio Aleksandar Vučić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije, koji je medijima odlučno saopštio da Srbiju ne interesuju Dominikove privatne aktivnosti, već ekonomski oporavak i napredak. To mu nije bilo dovoljno, pa je otišao korak dalje u pročišćavanju negativne aure oko dotičnog svjetskog eksperta, ističući da su drugi slavni muški, poput Pikasa i Hitlera takođe voljeli žene i tretirali ih na sličan način.
Majstorski, nema zbora.
Meni se čini da mi još dugo nećemo izaći iz političke i ekonomske krize, sve dok ne riješimo onu najvažniju, ljudsku. Nema nam pomoći sa politikom koja je duboko uznemirujuća, patrijarhalno tvrdo problematična, kao i političarima koji su spremni primati savjete od moralnih nakaza, slijepi za krajnje korisnike i korisnice.
A mi?
Da se nadamo da poslije Srbije neće doći i nama?
(Manjine.ba)

(Banjaluka, 18. septembar 2013. godine)

Friday, September 27, 2013

NO COMMENT



*****************
Ipak moram komentarisati:
Ima li ljudska glupost granice????
(Mirko Som ,  i svi oni koji su ga "namjestili", potvrdjuju da NEMA.)

Press: Banjalučka legenda Čika Ale napustio vlagu i memlu!


 Uz pomoć 1.505 članova Fejsbuk grupe “Pomoć za Alu – Ale nije sam” i drugih ljudi dobre volje iz zemlje i inostranstva, koji su donirali sredstva, obnovljen je vlažni i memljivi stan legendarnog Banjalučanina Alije Ale Mahmutovića (71).
Fikret Smajić, jedan od organizatora ove humane akcije, potvrđuje da se Ale uselio i da sada spava u friško renoviranom stanu, dostojnom čovjeka.

- Ovo je za nas, a vjerujem i za sve Banjalučane, veliki događaj. Ispunili smo cilj i hvala svim učesnicima! Još na početku akcije naše grupe, koju sam osnovao i počeo sa jednom slikom Ale kako sjedi u staroj fotelji, a iza koga su bili zidovi puni vlage, rekao sam svojim Banjalučanima da na kraju svega želim Alu vidjeti u toj stolici. Ali u stolici presvučenoj novim platnom, sa bijelim zidovima u stanu, novim parketom, prozorima, namještajem, vratima… Iako je stan završen, ostaje još samo da se ovih dana naslika ta slika, koja će i zvanično označiti kraj akcije – precizira Smajić.

Zauvijek će ostati zapamćena i Alina ranija izjava za Press RS kada je otkrio:
- Gazda jednog poznatog banjalučkog restorana je još onda rekao da je pokojni Alija Izetbegović bio kao Alija Mahmutović, rata ne bi bilo.
U sanaciji čika Alinog stana, nastradalog u poplavi, pored članova grupe, učestvovali su brojni umjetnici, muzičari, slikari, pjesnici, pisci, plesači, novinari… Organizovani su humanitarni koncerti, a najaktivnijim donatorima uručene su zahvalnice “Pero Alina goluba”.
Prodavane su i majice sa likom Mahmutovića, a u akciju se uključila i zagrebačka fabrika “Kraš”, koja je Ali poklonila paket sa bajaderama i 400 KM za obnovu stana.
- Dok su ovih nekoliko meseci u njegovom stanu u Boriku mijenjane cijevi, instalacije, prozori, keramika, podovi i drugo, Ale je živio kod svoje rođake i starateljke Bibe Dedić Puškar. Ukupni troškovi renoviranja iznosili su nešto više od 19.000 KM sa PDV-om. Odlučili smo se da mu pomognemo zbog velike dobrote, nesebičnosti i ljubavi koju je sve ove godine ispoljavao i ispoljava prema sugrađanima i djeci. Krajem prošle godine mu je umrla sestra što ga je mnogo pogodilo, pa smo ovim željeli da mu kažemo da nije sam – navode članovi Fejsbuk grupe “PZA – Ale nije sam”.

Živa legenda Banjaluke
Oni su ranije posvijedočili da se prije akcije u Alinom stanu nije moglo disati.
- Bilo je i problema na samom startu akcije, napada i sumnji, ali izdržali smo i zapušili usta svim saboterima.
Ale je jedan roman i banjalučka bajka. Nije mu ostalo 100 godina života, ali neka ih sada proživi u renoviranom i mirisnom stanu bez vlage i memle! Neka se tamo vraća sa svojih šetnji u kojima hrani golubove, pse i ribe, sa dženaza, sahrana i banjalučkih ulica na kojima je djeci i sugrađanima podijelio masu slatkiša i udijelio milione komplimenata – uglas kažu ljudi.
Inače, Ale je u Banjaluci i šire najpoznatiji kao saobraćajac-amater, koji po lijepom vremenu reguliše saobraćaj na raskrsnici kod Gradskog mosta. Njegov hobi nadgledanja raskrsnica je počeo 9. maja 1960. godine kada se kod džamije Ferhadije dogodio sudar “prage 16-77″ i vojnog kombija registracije 8885. Takođe, Ale je pokazao izuzetno poznavanje hiljada registarskih oznaka automobila, sličica iz čokoladica “Životinjsko carstvo”, raznih datuma… Skoro da nema sahrane i dženaze u Banjaluci gdje se Ale za pokoj duše umrloga nije pomolio i bacio grumen zemlje. Mahmutović danas živi od invalidske penzije, a lani je bio predložen za Aprilsku nagradu Banjaluke.

Press - 25.09.2013 

Thursday, September 26, 2013

Poslednja voznja



“Stigao sam na adresu i zatrubio. Nakon nekoliko minuta čekanja, ponovno sam zatrubio. Kako mi je to bila zadnja vožnja u smeni, pomislio sam da odem, ali sam parkirao auto, izašao iz njega, došao do vrata i pozvonio.
“Samo trenutak!”, čuo sam krhak, starački glas. Čuo sam kako se nešto vuče po podu.
Nakon poduže pauze vrata su se konačno otvorila. Preda mnom je stajala malena žena od oko devedeset godina. Nosila je haljinu s printom i kapu s tilom, baš kao da je izašla iz nekog filma iz ’40. godina. Pored nje se nalazila najlonska kesa. Stan je izgledao kao da već godinama niko u njemu ne živi. Sav nameštaj je bio prekriven čaršafima.
Nije bilo satova na zidu, nikakvih šoljica ili drugih stvari na stočićima. U uglu je bila kartonska kutija u kojoj su se nalazile fotografije i stakleni predmeti.
“Možete li da ponesete moju kesu do auta?”, upitala me. Odneo sam kesu u auto i vratio se da joj pomognem da i ona dođe do auta. Uhvatila me za ruku i polako smo hodali do automobila.
Stalno mi se zahvaljivala na ljubaznosti. “Nema na čemu”, odgovorio sam, “Samo se prema svojim putnicima ponašam onako kako bih želeo da se ljudi ponašaju prema mojoj majci”. “Ti si tako dobar mladić”, rekla mi je.
Kad smo došli u auto, rekla mi je adresu i pitala da li bi mogao da je provozam kroz grad. “To nije baš najkraći put”, rekao sam joj. “Meni se nikud ne žuri, idem u starački dom”, rekla je.
Pogledao sam u retrovizor. Oči su joj se zacaklile. “Nemam više nikoga od porodice”, blago je nastavila. “Doktor je rekao da mi ne ostaje dugo vremena”. Polako sam se nagnuo i isključio taksimetar.
“Kojim putem želite da se vozite?’, pitao sam je. Sledeća dva sata smo proveli vozeći se kroz grad. Pokazala mi je zgradu u kojoj je nekada radila. Vozili smo se kroz komšiluk gde su ona i njen muž živeli, kad su se tek venčali. Prošli smo i kraj skladišta nameštaja, koji je nekad bio plesna dvorana u koju je, kao devojka, išla na ples.
Ponekad bi me zamolila da stanem ispred neke zgrade ili ugla i sedela bi gledajući u mračnu daljinu, bez reči. Pošto je prvi zrak sunca obasjao horizont, odjednom mi je rekla da je umorna i da krenemo. U tišini smo se vozili do adrese, koju mi je dala. Bila je to niska zgrada, s prilazom ispred trema.
Dvoje starijih ljudi je izašlo napolje čim smo stigli. Bili su to njezini staratelji, koji su pazili na svaki njen pokret. Mora da su je očekivali. Iz prtljažnika sam izvadio njenu kesu i odneo je do vrata.
“Koliko vam dugujem?”, upitala me, hvatajući se za torbicu. “Ništa”, rekao sam. “Ali od nečega morate da živite”, odgovorila mi je. “Ima i drugih putnika”, rekao sam joj.
Gotovo bez imalo razmišljanja sagnuo sam se i zagrlio je. Čvrsto se pribila uz mene. “Usrećili ste staricu na trenutak. Hvala vam”, rekla mi je. Stisnuo sam joj ruku i otišao. Iza mene su se zatvorila vrata. Zvučalo je kao da se zatvara život.
U toj smeni nisam pokupio ni jednoga drugog putnika. Besciljno sam vozio, izgubljen u mislima. Ostatak dana jedva sam mogao da pričam. Šta da je po staricu došao ljuti vozač ili neki koji je nestrpljiv da što pre završi smenu? Šta da sam odbio tu vožnju ili otišao pošto sam zatrubio prvi put? S druge strane, mislim da nikad u životu nisam uradio važniju stvar.”
(Magazin.ba)

Wednesday, September 25, 2013

Popis stanovnistva u BiH

Popis stanovnistva  u Bosni i Hercegovini nije, kao sto je to u vecini zemalja svijeta prije svega demografski cin. Kao i mnogo toga drugoga u Bosni i Hercegovini on je prije svega politicki cin. Mase (nacije) se mobilisu kao da se pripremaju za rat a ne za popis; razni istorijski podaci, tacni i netacni; podaci kojima se manipulise; analize kojima se usmjerava "svoj" narod. 
Sve je to veoma slicno onome sto se desavalo pred rat devedesetih. I tada su se brojala krvna zrnca; i tada su se mase palile - i na zalost zapalile! 
Sjecam se da sam tada bjezao od tih statistickih podataka kojima se dokazivala ova ili ona nacionalisticka teorija, jer sam i tada , kao i sada, znao da je to obicna manipulacija, da je Bosna i Hercegovina specificna zemlja u kojoj su se i ranije statisticki podaci mijenjali zavisno od osvajaca, od pobjede oruzja , sile... Znao sam da je izvlacenje tih podataka priprema naroda za rat. Jedino sto tada nisam znao niti vjerovao je da ce taj narod zaista poci u rat...
Jer narod je, bez obzira ko je bio osvajac, zivio svoj sirotinjski zivot, gledajuci i postujuci  i  komsiju, pa ma koje vjere ili nacije on bio. 

Danas sam dokon. Ostadoh sam u kuci i rekoh, hajde da se odmorim i nista ne radim.
Ali ne da mi djavo mira! Citam novine, citam web stranice, citam agitovanje sa raznih strana, podatke toliko razlicite, kao da statistika nije egzaktna nauka cija osnova su suhe brojke.
Razmisljajuci tako, podjoh pretrazivati po Intgernetu, podjoh kopirati podatke iz Wikipedije kojoj se svakodnevno obracamo kad nam treba bilo kakva informacija. Podaci koje cete naci su vecinom sa te web stranice i nemaju namjeru da bilo koga ubjedjuju u nesto, jer to nije niti moja zelja niti pravo. 
Postavljam ih samo zato sto im vjerujem onoliko koliko vjerujem drugim podacima u Wikipediji i sto im vjerujem vise nego raznim drugim na koje ovih dana nalazim.
Postavljam ih, evo i za vas koji ste mozda danas dokoni, kojih mozda ova tema interesuje, i koji ce ovim podacima vjerovati vise nego raznim drugima koji ovih dana mogu naci.
I  bice ih zanimljivo porediti sa podacima nakon popisa ove godine. 
I bez tih novih podataka mi znamo da su jos jednom, kao i mnogo puta ranije u Bosni i Hercegovini,   oruzje, sila i rat promijenili njenu demografsku kartu.
Ne postavljam ovu temu da bih izazvao komentare na temu ko je kriv za demografske promjene , ko je agresor a ko zrtva.
Tu temu ostavljam onima kojima ratova nije dovoljno i koji prizeljkuju novi da bi jos jednom, pa jos jednom, pa... ispravili pogresnu demografiju. 

******************


Izvod iz popisa stanovništva BiH 1991. godine.[1]
NarodBrojUdio
Muslimani (Bošnjaci1)1.902.95643.47 %
Srbi1.366.10431.21 %
Hrvati760.85217.38 %
Jugoslaveni242.6825.54 %
Crnogorci10.0710.23 %
Makedonci1.5960.03 %
Slovenci2.1900.05 %
Albanci4.2950.10 %
Česi5900.01 %
Italijani7320.02 %

BANJALUKA Popis 1991.

ukupno: 195.692

  • Srbi - 106.826 (54,58%)
  • Hrvati - 29.026 (14,83%)
  • Bošnjaci - 28.558 (14,59%)
  • Jugoslaveni - 23.656 (12,08%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 7.626 (3,92%)
****************************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1981. godine
NarodBrojUdio
Muslimani1.630.03339.52 %
Srbi1.320.73832.02 %
Hrvati758.14018.38 %
Jugoslaveni326.3167.91 %
Crnogorci14.1140.34 %
Makedonci1.8920.05 %
Slovenci2.7550.07 %
Albanci4.3960.11 %
Česi6900.02 %

BANJALUKA Popis 1981.

ukupno: 183.618
  • Srbi - 93.389 (50,86%)
  • Hrvati - 30.442 (16,57%)
  • Muslimani - 21.726 (11,83%)
  • Jugoslaveni - 31.347 (17,07%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 6.714 (3,67%)
**************************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1971. godine
NarodBrojUdio
Muslimani1.482.43039.57 %
Srbi1.393.14837.19 %
Hrvati772.49120.62 %
Jugoslaveni43.7961.17 %
Crnogorci13.0210.35 %
Makedonci1.7730.05 %
Slovenci4.0530.11 %
Albanci3.7640.10 %
Česi8710.02 %

BANJALUKA Popis 1971.

ukupno: 158.736
  • Srbi - 92.465 (58,25%)
  • Hrvati - 33.371 (21,02%)
  • Muslimani - 24.268 (15,28%)
  • Jugoslaveni - 4.684 (2,95%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 3.948 (2,50%)
********************************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1961. godine
NarodBrojUdio
Srbi1.406.05742.89 %
Muslimani (Bošnjaci1)842.24825.69 %
Hrvati711.66521.71 %
Jugoslaveni275.8838.42 %
Crnogorci12.8280.39 %
Rusini26.1360.19 %
Slovenci5.9390.18 %
Albanci3.6420.11 %
Makedonci2.3910.07 %
***************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1953. godine
NarodBrojUdio
Srbi1.264.37244.40 %
Hrvati654.22922.97 %
Jugoslaveni891.80031.32 %
Ostali39.3981.34 %
********************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1931. godine
VjeroispovjestBrojUdio
srpski pravoslavci1.028.13944.45 %
muslimani718.07930.90 %
rimokatolici547.94923.58 %
*************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1910. godine
VjeroispovjestBrojUdio
srpski pravoslavci825.41843.49 %
muslimani612.13732.25 %
rimokatolici434.06122.87 %
židovi11.8680.62 %
ostali14.5600.77 %
****************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1895. godine
Vjeroispovjest                    Broj           Udio
 Grčki Pravoslavci 1              673.246        42.94 %
Muslimani 2                               548.632        34.99 %
Rimokatolici                      334.132        21.31 %
Židovi                                   8.213          0.52 %
Ostali                                    3.859          0.24 %
****************************
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1879. godine
Vjeroispovjest                    Broj               Udio
Grčki pravoslavci 1                   496.485           42.88 %
Muslimani 2                                  448.613           38.73 %
Rimokatolici                         209.391           18.08 %
Židovi                                      3.426              0.29 %
Ostali                                         249               0.02 %

BANJALUKA
 67,71% muslimani, 19,8% pravoslavci i 10,52% katolici.

*******************************
Popis iz 1624. pokazuje bilježi oko 450.000 stanovnika (67% muslimana, 22% katolika i 11% pravoslavaca).
*******************************
Na prvom popisu stanovništva 1468/69. zabilježeno je kako na području Bosne okupirane od Turske postoji 37.125 kršćanskih i 332 muslimanske kuće.
***********************************
Broj stanovnika Banja Luke po popisima:
1895: 13.566 1939: 32.000 1969: 75.000 1971: 91.736 1981: 103.618 1991: 105.139 1999: 220.000 (procjena) 2004: 300.000 (procjena)

Indexi "Žute dunje"



(Posudjeno sa facebook-a Vesne Balic)

Tuesday, September 24, 2013

Penzioneri...


Prije neki dan smo žena i ja otišli u grad i ušli u supermarket. Razgledali  smo robu i kupili neke sitnice. Kad smo izašli, nakon deset minuta smo pred prodavnicom zatekli policajca koji je pisao prijavu za pogrešno parkiranje.
Približili smo mu se i ja sam rekao:
- Zar ne biste mogli imati malo više poštovanja prema starijima? To nam je  prvi put, mi smo u penziji i zašto baš nas hoćete kazniti?!
Tip nas nije udostojio ni jednog pogleda i nastavio mirno pisati prijavu.
Tada sam mu rekao da je "Nacističko govno". Na to je policajac podigao  pogled, oštro me gledao jedan trenutak, te odmah posle toga počeo pisati i drugu prijavu za izlizane gume. Na to mu je moja žena rekla da je "Usrano  kopile". Tip je mirno drugu prijavu pridružio prvoj ispod brisača stakla i  nastavio pisati treću. Potrajalo je to dvadesetak minuta - što je on više  pisao, to smo ga mi više vrijeđali i obratno... što u stvari, nas uopste nije  pogađalo. Naime, mi smo u grad došli autobusom...
Eto vidite, od kada smo u penziji, pokušavamo se malo razonoditi i zabaviti.
To nam je veoma važno u ovim godinama!


Monday, September 23, 2013

S ove (one) strane Atlantika: Banjaluka avgusta 2013

Razliciti smo mi ljudi. Veoma razliciti...
I nije problem u razlikama. Problem je sto u njima ne vidimo  mogucnost da ucimo i dopunjujemo se, vec ih suprotstavljamo i kada treba i ne treba.
Kao i zbog mnogo cega drugoga, sukobljavamo se i dalje zbog svog odnosa prema danasnjoj Banjaluci, gradu za koji smo, htjeli mi to ili ne, trudili se ili ne - veoma vezani.
Vecina se slaze da je Banjaluka nekada bila grad koji su voljeli i u njoj dozivjeli svoje najljepse trenutke.
Ima i onih koji se ni s tim ne slazu, jer su negativna iskustva u njihovim sjecanjima potisla ona pozitivna.
Ne mislim da bi ta razlika trebala izazivati probleme, ali iskustvo govori da je i to dovoljan razlog za nesporazume, zustre diskusije i polemike.
O danasnjoj Banjaluci vecina nas ima razlicito misljenje. Razlozi za to su mnogobrojni, od toga da li neko jos uvijek zivi u Banjaluci, da li je protjeran iz nje, da li se vraca u nju, kako cesto se vraca, koliko rodjaka i prijatelja mu je ostalo u Banjaluci.... 
Hiljade opravdanih razloga za razlicito misljenje. 
Milioni razloga za nesporazume, zustre diskusije, polemike, vrijedjanja, ljutnju, prijetnje, mrznju...
Treba li to tako? Moze li drugacije?
Moze i trebalo bi, jer nije nam mnogo godina, mjeseci, dana ostalo.
Zasto ih trositi na polemike ciji rezultat mogu biti samo produbljene razlike i dalja dijeljenja?!
Ja Banjaluku danas dozivljavam kao svoju  kao sto  i Toronto smatram svojim, samo na malo drugaciji nacin.
Danas, ja u Banjaluci trazim i nalazim svoje uspomene, drage ljude, aleje, Vrbas, Seher, Sehitluke, grobove najblizih i prijatelja, brda koja je okruzuju i koja me faciniraju kao nikada ranije, koja mi nedostaju, brda toliko blizu da mi se cini da ih mogu rukom dohvatiti.
Nastojim da vidim ono sto zelim da vidim, a da ne dozvolim onome  sto mi smeta da mi pokvari dan...
Ponekada uspijem u tome - ponekada ne. Stoga su i moji utisci nakon posjeta Banjaluci razliciti.
Ovog puta mislim da mi je uspjelo da ne dozvolim tuzi i negativnom da prevladaju lijepe uspomene koje nosim sa sobom.
Pogledajte slike i procijenite da li je tako.

 Ako ste se ikada pitali ko jos "uredjuje"  ovaj blog, odgovor je sa moje desne strane: Mario M.
(covjek iz sjenke, animator)

I ove godine su nam iz Kraljeva dosli Boza i Svjetlana. Culi smo da je hrana u Slapu pored slapa na Vrbasu odlicna. Kuvar nas to vece nije uvjerio u to, ali to nam nije pokvarilo raspolozenje. 


Vlasnik Slapa je kolekcionar svega i svacega, bas tako - od vozila, masina, TV, foto aparata do svega! I sve je to u Slapu izlozeno. Prilicno nesredjeno. Slap i pored ljepote Vrbasa,  na zalost, ove godine nije polozio.
Mozda dogodine... 

Zato jeste "Buk". I pored prilicne guzve, kava i druzenje sa Amelom,  na samom Vrbasu su bili prijatni i opustajuci. 
A onda susret sa starim prijateljima: Tofko A. (poije dnevnu dozu od 9 lijekova a izgleda k'o decko) Ranko T. (kako tom covjeku uspijeva da uvijek zadrzi vedar duh i bude pozitivan?!). A onda dvije drugarice jos iz Ekonomske skole Jelena A. ( bivsa mi direktorica) i Brana T. ( (neprevazidjena jugoslovenka), pa moj drug Buco i njegova Biba. Sad moram napraviti malu digresiju. Moj drug Buco je poznati saljivdzija. Covjek koji moze zabavljati drustvo ma koliko veliko bilo. Vicevi koje on isprica obaraju slusaoce. Cesto sam se pitao kako mu uspijeva da ih zapamti. Mislim da sam konacno nadosao. On odabere tri - cetiri bas dobra vica i ponavlja ih cijelu nedjelju bilo kome koga sretne. A srece mnogo ljudi... Pa ti ne zapamti... Evo jednog iz nedjelje kad smo se duzili: "Pitaju Fatu, kako vise voli: unutra ili vani. A ona odgovara, najvise volim kad se dvoumim."

Sa mojom  dragom dugogodisnjom prijateljicom Jasnom M. koja redovno cita Parkic, i ne samo to, skupi i kolegice iz drugih kancelarija i njima cita. Ali samo na pauzi! ( Diciplina prije svega!)

Iz Prijedora je dosao i moj bratic Milenko B. Bio je to sat , sat i po lijepog druzenja s njim. Mi imamo nasu internu lozinku: "Pas bio - ko slag'o", koja se odnosi na moje dolaske, javljanje i nasa vidjenja... Nadam se da cemo ubuduce naci i vise vremena za druzenje. Pas bio - ko slag'o!

U Saracici kod Blazenke i Zdravka Sunkica. Janja, Biljana i Blazenka radile u tri razlicite laboratorije Banjalucke bolnice: ginekoloskoj, transfuziji i na internom. I ostale dobre...

Jedan od poslednjih dana, Amela i Biljana u "22. aprilu" pored Vrbasa. Nekada su avijaticarske naocale nosili avijaticari i muskarci. A sada...
A Vrbas.!!!!!..

Pogled iz "22. aprila" . Dajak, djevojka na adi. U pozadini Studenac

Jos dva pogleda na predivni Vrbas i Kastel iz  cevapcinice "Kod Muje" koju "drzi" Minin sin.

Bilo je jos susreta koje kamera nije zabiljezila, kod Kobaslija sa Kobom i Suzanom, sa Ljiljom M. kod njih na veceri i dobrom vinu, sa Suletom u Moneu uz sam Vrbas i jato izazovnih riba, sa Dobrilom i Stiletom, sa Sekom, sa Njakom i Verom na pici u Han Kolima, sa Jotom i Tanom nakon Irenine sahrane, sa Nesom Jocicem, mojim drugom iz djetinjstva, sa Azrom i Duletom na najboljoj jagnjetini u Topoli,  ....
Sigurno sam neke i zaboravio - Izvin'te slijedeci put valjda necu!
Ponovo je ostao poduzi spisak onih sa kojima se nismo uspjeli sastati.
Do slijedece godine...