Dragi moji,
maloprije mi javljena jedna tuzna vijest iz B.Luke...umro je nekadasnji kosarkas "Borca" i dugogodisnji odlicni kosarkaski sudija Kosta Vidovic.
Sahrana ce biti u srijedu (2.Oct.) na groblju u "Boriku". Drugih pojednosti za sada nemam.
Kosta ce mi vjecno ostati u divnom sjecanju i kao prijatelj i kao odlican saigrac u nasem timu.
Pozdrav vasim porodicama,pozdrav vama. Angel
**************************
Polako se osipamo!
Koliko god to bilo prirodno - nije lako prihvatiti kad ti tvoj dugogodisnji drug, prijatelj, ode.
Kostu pamtim jos iz dana kada sam sa balkona kuce na cosku Strosmajerove i Brace Pavlic posmatrao povorku Cajevcana na povratku s posla. Volio sam posmatrati tu povorku razlicitih ljudi, pamtiti njihove likove, zapazati nacin hoda, navike...
Zapazio sam jos tada i Kostu koga sam prvo gledao kako igra odbojku a kasnije i kosarku. Nisam ni znao da ce se kasnije nasi putevi ukrstiti. Vjerovatno znajuci me kao klinca koji ih posmatra sa balkona, prisao mi je na jednom od mojih prvih kosarkaskih treninga i pozdravio sa: "Zdravo komsija!" Tada mi je to njegovo obracanje bilo ogromna podrska, jer me eto neko, u toj masi klinaca prepoznao. Sjecam se Kostinih igara za Borac, njegovih suteva i pogodaka sa krila. Kasnije, Kosta je sudio utakmice koje sam igrao. I tada je nas odnos bio "komsijski", prijateljski.
A onda sredinom sedamdesetih, nekako u isto vrijeme sam se zaposlio u Cajavecu i poceo suditi kosarku.
Bile su to prilike da Kostu jos bolje upoznam. Nebrojeno utakmica smo sudili zajedno. Nebrojeno puta putovali po Bosni i Hercegovini. Nebrojeno puta sam se uvjerio da je Kosta covjek od rijeci, veoma jaka licnost-covjek koji te nikada nece ostaviti na cjedilu.
Danas sam tuzan, jer sam svjestan da sam siromasniji za jos jednog druga, ali sam i ponosan sto sam imao priliku da se s njim druzim.
Neka ti je laka banjalucka zemlja , druze moj.
Prije nekoliko minuta sam izjavio saucesce Kostinoj supruzi Elzi,u ime kosarkasa i ostalih prijatelja sa ovih prostora i ako neko zeli da joj se javi tel. u BL je :051 211-237, a adresa Milana Tepica br. 11á
ReplyDeletePrebirem po fotografijama(ostalo ih je veoma malo,jer se neko u BL "pobrinuo" da sve unisti u mojoj sportskoj dokumentacij u mojoj kancelariji) iz nasih davnih kosarkaskih dana,gledam Kostu...Zauvjek nas je napustio...
Da, Kosta je relativno kasno poceo da se bavi kosarkom,prethodno se bavio odbojkom,atletikom preskakao je 185 cm,sto u ono vrijeme i nije bilo za "bacanje"...Lagane,atletske konstitucije kao vihor je jurio u kontru...Mnogi ne znaju da je na istorijskoj utakmici "BL "Borac"- "Bosna" 141:53 !? na legendarnoj Gimnaziji Kosta dao 51 kos !!!,a sto je najtezi rezultatski poraz u istoriji "Bosne" kasnijem prvaku Evrope ! Mozda grijesim u ponekom poenu(kosu),necu sada da pretrazujem po dokumentacijama,ali Slobodan (Bato) Jelic je na toj utakmici dao 46 koseva ili mozda je obratno ...ali uostalom mala je razlika. Dok smo mi u odbrani (Vlatko,Davor,ja i ostali) "odradjivali" svoj posao Kosta je "uvjezbavao" svoj poznati "troskokaski" dvokorak u sutu s desne strane...
Poslije uspjesne kosarkaske karijere i nastavio sa sudjenjem u ovom sportu i bio je odlican sudija i volio je strasno da dosudi prstup na linijama...
Kosta je bio jedan divan covjek,prijatelj,velika postenjacina i meni ce vjecno ostati u divnom sjecanju.
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Angel
Dragi Gele,
ReplyDeleteHvala puno na toplim rijecima o nasem dragom Kosti, prijatelju svih nas i nadasve dobrom covjeku
Sa postovanjem za Tebe i sve prijatelje iz naslova
Fuad Idrizovic
Dragi moji Banjalucani,
ReplyDeletePostoje ljudi sa kojima se ne sreces svaki dan, a koje si jednom upoznao i privio ih ka srcu. Nakon toga si imao priliku da ih sreces u zivotu i svaki put kada bi ih vidio, kao da si se juce sa njima rastao, kao da si svaki put nastavio pricu na jucerasnjem rastanku . Uvijek si ih rado vidjao, rado sretao, rado provodio vrijeme sa njima, jer su oni jednostavno zracili ljudskom toplinom i pozitivnom energijom…
Ja sam sreo Kostu davno, zapravo i ne sjecam se kada, mozda tamo nekih sedamdesetih godina u proslom vijeku. Prije toga sam ga gledao u Fis-u kako igra i kako ulazi s krilne pozicije, snazno i jako, da ga nista nije moglo da zaustavi. Njegov skok sut nije bio svakidasnji, ali je bio veoma efikasan. A onda smo se sreli u Zaostrogu. Bez obzira sto je bio stariji od mene, simpatije su bile obostrane i citavo vrijeme naseg seminara smo proveli zajedno. Neprestano smo nesto govorili, makar Kosta nije bas bio covjek pricljivog karaktera. Po neki put bi mu se trebalo izvlaciti rijeci, ali uvijek kada bih pomenu djecu on bi zablistao. Ako se dobro sjecam on nije imao djecu, ali je djecu svoje sestre (ako se ne varam) volio kao najrodjeniju. Tada bih od onogo nekadasnjeg “kosarkaskog ubice” prepoznavao njeznog i toplog covjeka. I danas se sjecam kako mi je pricao da je u noci nakon zemljotresa cijelu noc vozio sestrinu djecu u automobilu (cini mi se reno 4), jer je noc bila hladna i on ih je tako grijao…
To kako je dobar kosarkas, a onda dobar sudija bio necu vama posebno govoriti, jer ste to vi znali bolje od mene. Ova neka nova tehnika sudjenja mu nije bas bila bliska, ali je zato imao izvanredan osjecaj za sve ono sto je bio kosarkaski osjecaj: faul ili ne.
Cesto smo se sretali i uvijek bismo proveli vrijeme zajedno, u Banja Luci, Sarajevu ili bilo gaje smo bivali zajedno. Svejedno je bilo gaje, ali je on uvijek bio i miran i tih, ali veliki u svim kazanim recenicama. Uvijek je iskazivao svoju ljubav za grad na Vrbasu, uvijek je govorio sve pozitivno za njegove drugare, a sve vas je podjednako volio. Za njega skoro pa niko nije bio negativan, uvijek je pronalazio rijeci kojima bi iskazivao lijepo sa njegovim specificnim osmjehom, vedro ili pozitivno...
Nismo bivali precesto zajedno, ali smo bili prijatelji i zato me je vijest o njegovoj smrti rastuzila. Svaki put kada bi mi neko od vas pósalo neki E-mail ili neku poruku, ja bih pomislio na Kostu, jer mi je on nekako bio najblizi od svih vas. Njega sam nekako najvise zavolio i on mi je bio najiskreniji, a nekako kao da nije bio od onih Banjalucana koji nisu violjeli Sarajlije… a onda sva ova zbivanja su nas udaljila (kao i sve nas i svuda rasute po bijelom svijetu), ali kao da sam ga juce vidio posljednji put…
Molim vas da neko prenese iskreno saucesce njegovoj porodici i neka im kaze da je Kosta zaista bio dobar covjek i odlican drug…
Iskreno
Goran Radonjic
Hvala Gele, ti uvek uradiš ono što mi možda mislimo a ne radimo. Kosta je bio čovek sa osmehom i opasno krilo a volio je da pobedi što je meni bilo uvek blisko. Povremeno sam ga viđao u Banjaluci i uvek smo "prebacili" koju šalu. Još jednom ti zahvaljujem na tvom naporu da sve držiš u kontaktu. Pozdrav svima, Đoka Lajoš.
ReplyDeleteSjecam se Koste kao pouzdanog odbojkasa bar na radnickim sportskim igrama u Cajevcu. Kasnije je presao na kosarku ali ga nisam gledao. Vjerujem da je ostao dobar I karakteran. Povremeno bi se sreli I pozdravili. Saucesce njegovoj porodici.
ReplyDeleteMirko
Kosta je bio drag covjek, clan banjalucke sportske familije gdje je svako svakog znao.Uvijek se ljubazno javio, pozdravio.
ReplyDeleteNajiskrenije saucesce ozaloscenim!
Sejo Bahtijarevic