Kada je Banjaluka postala sjedištem tako
velike upravne oblasti kao što je Vrbaska banovina, iz razumljivih razloga
postala je vrlo interesantno mjesto za redakcije brojnih listova. Zahvaljujući
tome veći broj redakcija iz Beograda, Sarajeva i Zagreba imale su svoje stalne,
mahom honorarne, dopisnike. Nekako istodobno pojačao se interes za banjalučku
štampu, pa se tako dogodilo, da je početkom tridesetih godina Banjaluka imala
dva dnevnika, od kojih je jedan bio službeni list Banske uprave. Još se mora
znati da su rano ujutro Banjalučani mogli kupiti zagrebačke dnevnike, oko
podneva beogradske, dok su sarajevske stizale pred večer.
Po svježini i načinu prezentiranja od
banjalučkih dnevnika isticao se onaj po imenu "Nova štampa", dok je
sveopštu potporu vlasti imao drugi - "Vrbaske novine". "Nova
štampa" su bile uistinu čitljiv i dobar banjalučki list iz kojeg su
Banjalučani mnogo toga mogli doznati, a suradnici drugih redakcija što
prepisati.
To prepisivanje, odnosno objavljivanje
"muke i truda" suradnika "Nove štampe" u drugim listovima,
čime se objektivno slabila pozicija ovog banjalučkog lista i tako smanjivao
broj čitalaca, dojadila je uredništvu i redakciji "Nove štampe". Da
bi zaustavili "resavsku" prepisivačku školu skovali su originalan i
lukav plan.
Kako su u "Novoj štampi" i
inače izvrsno pratili sjednice Gradskog vijeća, nije im bilo teško zamišljeni
lukavi plan i provesti. I prilike su im išle na ruku. Naime, u proljeće,
mjeseca marta tridesetih, uveliko su pratili rasprave o eventualnom milionskom
dolarskom zajmu kojim bi se Banjaluka lišila brojnih briga i u kraćem roku
preobrazila u moderan grad, u kojem bi savremeni akcenti nadjačali dotadašnje
orijentalne okvire.
Prateći tu problematiku iz dana u dan,
na prvi dan mjeseca aprila, na uočljivom mjestu, u samom vrhu druge stranice,
objavi uredništvo "Nove štampe" senzacionalnu vijest pod naslovom
"BANJA LUKA JE DOBILA BESKAMATNI DOLARSKI ZAJAM!". Tu vrlo značajnu
vijest je započela, kako i priliči, podsjećanjem na dosadašnje pregovore i
razgovore, debate i rasprave vođene na sjednicama Gradskog vijeća odnosno na
stranicama ovog lista. Podsjetili su i na nezadovoljstvo nekolicine vijećnika
kojim "ovaj zajam nije izgledao baš najpovoljnije, to su oni na svoju ruku
poveli pregovore sa drugom financijskom grupom". Poslije ovakvog uvoda
saopštili su da je tim vijećnicima "uspjelo uvjeriti gosp. Johna Boolsa,
da je Banjoj Luci apsolutno potreban jedan veći zajam kako bi se ona mogla da
podigne i stavi u red drugih naprednih gradova".
I u okviru ovog teksta umetnuta je
glavna stavka lukavo zamišljenog plana. Umjesto milion dolara, o čemu su
raspravljali vijećnici banjalučkog Gradskog vijeća, gospodin John Bools je
"ponudio dugoročni beskamatni zajam u visini od 2,000.000 dolara", a
zatim još pridodali, da bi bilo sve uvjerljivije, da "G. John dolazi ovih
dana u Banju Luku da o tom pitanju završi pregovore".
"Tempirana bomba" imala je
strahovit odjek.
Takvoj vijesti nije mogla odoljeti niti
jedna redakcija izvan Banjaluke. Telefonske veze između Banjaluke i Beograda,
Sarajeva i Zagreba, bile su dugo zauzete, jer nije bila mala stvar dobiti
dvomilijunski beskamatni zajam. Posebno se u "prepisivanju istakao jedan
veliki zagrebački list" koji je sutradan apostrofiran u pojašnjenju prvoaprilske
šale u tekstu kojem je - umjesto bilo kojeg drugog naslova, stavljen tek jedan
poveći upitnik.
"Našu jučerašnju aprilsku šalu o
beskamatnom dolarskom zajmu, koji bi opštini imao da dadne neki bogati
izmišljeni Amerikanac u cjelosti je danas donio jedan veliki zagrebački list
pod firmom: "Amerikanac - dobrotvor Banje Luke"...
Da je "tempirana bomba" koju
je u svoj list postavilo uredništvo "Nove štampe" bilo upereno protiv
tog zagrebačkog lista svjedoči i konstatacija iz ovog pojašnjenja: "Već od
početka izlaženja 'Nove štampe' taj isti list uveliko prenosi naše vijesti, ne
navodeći nikada njihova izvora. Sada je počeo prenositi i aprilske šale...
"
Svoju zaključnu misao komentara pod
naslovom "?", uredništvo banjalučkog dnevnika je počelo ovako:
"Zgranjava nas koliko povjerenja ima redakcija toga velikog lista prema
našim vijestima, pa makar se radilo i o nekoj aprilskoj šali. Da smo naše
čitaoce na 1. aprila iznenadili senzacijom da je..."
Kakva lucidnost, kakva domišljatost!
O ovoj fenomenalnoj podvali novinara
novinarima 'resavske škole' dugo se u Banjaluci, i ne samo u njoj, prepričavalo.
I uredništvo "Nove štampe" se vraćalo ovoj "tempiranoj
bombi". Tako je poslije tridesetak dana objavilo opširniji tekst pod
zajedničkim naslovom "Aprilske nevolje" podsjećajući:
"Ovogodišnji april započeo je u Banjoj Luci beskamatnim zajmom od
2,000.000 dolara" ističući kako su tu vijest "neki naivčine posve
ozbiljno uzeli u pretres i veselili se kako će Banja Luka postati gradom a
Banjalučani 'pravi' građani".
Poslije nekoliko godina pokušali su
drugi obnoviti senzacionalnu vijest, ali efekt je bio minimalan u odnosu na
prvu prvoaprilsku zamku novinara - novinarima.
(Iz
knjige Ace Ravlića 'Banjalučke vesele zgode i anegdote')
No comments:
Post a Comment