Friday, July 11, 2014

Veličanje zločina


 OMER KARABEG: Zašto se u postjugoslovenskim državama ratni zločinci slave kao heroji?
Razgovaraju Eugen Jakovčić, aktivista Centra za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba, i BrankoTodorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske.

EUGEN JAKOVČIĆ: Mislili smo da u Hrvatskoj nakon njenog ulaska u Europsku uniju takve scene više nećemo gledati, ali eto - osuđeni ratni zločinac, Dario Kordić, dočekan je srdačno i sa ovacijama, gotovo kao vitez i moralna vertikala, uz primjetnu prisutnost katoličkog svećenstva. Tu naročito mislim na sisačkog biskupa Vladu Košića. Poslije toga je u zagrebačkoj katedrali biskup Valentin Pozajić organizirao molitvu zahvale za Kordićev povratak. To je bilo šokantno. Pri tome je napadnut naš kolega Zoran Ivančić, koji je povicima "Sotono, ubico" pokušao Darija Kordića smjestiti u pravi kontekst. Nakon dočeka u Busovači, u Mostaru je napadnut i prebijen profesor Slavo Kukić zbog toga što je osudio glorificiranje ratnog zločinca Darija Kordića, a urednik Glasa koncila, glasila Katoličke crkve, napisao je da su svi koji etiketiraju Darija Kordića neprijatelji hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države.

KARABEG: Nedavno je u delu Sarajeva, koje pripada Republici Srpskoj, postavljena ploča u znak sećanja na dan kada je Ratko Mladić izvršio smotru jedinica koje su granatirale Sarajevo i ubijale civile. I tu je bila prisutna crkva. Protojerej stavrofor Srpske pravoslavne crkve, Vojislav Čarkić, osveštao je tu ploču i tom prilikom rekao da će Mladić ući u panteon srpskih vođa.


BRANKO TODOROVIĆ: Ideologije koje su podržavale i osmišljavale ratne zločine nisu poražene. Veliki broj protagonista iz vremena rata i danas se nalazi na vrlo važnim pozicijama - i u policiji, i u vojsci, i u pravosuđu, i u parlamentima. S tih pozicija oni opstruišu istrage ratnih zločina, a same zločine relativiziraju i instrumentalizuju naročito u vrijeme predizbornih kampanja.

KARABEG: Milorad Dodik je juna prošle godine svedočio u Haškom tribunalu kao svedok odbrane Radovana Karadžića. Zašto Dodik to radi?
TODOROVIĆ: Dodik procjenjuje da najveći broj građana u Republici Srpskoj gleda na Karadžića i Mladića kao na nacionalne junake i da je za njega, kao predsjednika Republike Srpske, veoma profitabilno da podilazi tim potencijalnim glasačima, jer za nekoliko mjeseci slijede izbori.

JAKOVČIĆ: Aprila 2011 . mi smo, nakon prvostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču, napravili istraživanje sadržaja Dnevnika, središnje informativne emisije Hrvatske radio-televizije. Naš generalni zaključak je da su u toj emisiji, kao i u drugim informativnim emisijama, u potpunosti izostali iskazi žrtava koji su dati tokom haškog suđenje Gotovini i Markaču, opisi njihova stradanja, kao i dokumentarni snimci kojima se to stradanje ilustrira. Javnost je, dakle, ostala potpuno uskraćena za objektivnu sliku stradanja Srba tijekom i nakon "Oluje".

TODOROVIĆ: Ubijanje i uništavanje drugih smatralo se ne samo nekažnjivim nego i prihvatljivim i poželjnim, pa se veliki broj onih koji su učestvovali u zločinima nakon rata pitao zašto nas sada žele suditi za nešto na šta su nas tako zdušno podsticali. Mi danas u Republici Srpskoj imamo
potpuno ignorisanje i obezvrjeđivanje žrtava i istovremeno glorifikaciju zločinaca i njihovih porodica i saradnika.

KARABEG: Ako niko neće da prizna svoje zločine, možemo li se nadati da će ikada biti pomirenja na ovim prostorima?
JAKOVČIĆ: Proces suočavanja sa prošlošću uopće nije lagan. Svi mi zajedno moramo ponijeti taj teret da se ne bi dogodilo ovo o čemu vi govorite. Ne smijemo taj teret ostaviti budućim generacijama.
TODOROVIĆ: Jedino spasonosno rješenje bilo bi kada bi EU, kao preduslov za inegracione procese zemalja regiona, postavila zahtjev da se one suoče sa istinom o prošlom ratu I osude ratne zločince. Bez toga I dalje će nam se dešavati da se slavi povratak osuđenih ratnih zločinaca.
(Most radija Slobodna Evropa)

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...