Tuesday, September 30, 2014

Svetlana Cenić: Brendirana BiH

Okupila nas 'Fondacija Friedrich Ebert' na temu 'Važnost brendiranja države te spoljnopolitički odnosi i ekonomija'. Simbolično: baš na dan početka izborne kampanje. Ako bi nas po kampanji brendirali, teško nama doveka. Lepo se u Bosni oduvek govorilo: "Šareno i budali drago" pa vrtoglavica od boja i dezena, a po sloganima bi se reklo da niko nije bio u vlasti nikada, da sve pusta opozicija juriša na pozicije, a da smo zbog vasionske urote u govnima iz kojih će nas izvaditi nasmešeni likovi sve držeći se za ruke i u pobedničkom stavu.
Jedino u vreme izbornih kampanja pomišljala sam da živim u nekoj drugoj državi, no u ovoj izbornoj kampanji mi se ni ta ne dopada koliko je gluposti ispoljeno u izjavama i sloganima.
Razmišljam nešto ako nas posmatra neka inteligentnija civilizacija, šta li bi rekli da li smo podobni za kakvu invaziju ili širimo opasnost od zaglupljivanja za celu vasionu?!
Ma, blago državi gde šef partije, inače doktor nauka i ministar inostranih poslova, sa predizbomog skupa poruči da je dva puta pametniji od predsedničkog kandidata najveće bošnjačke partije. Da je rekao obrazovaniji, pa da i shvatim. Ovako upitna je njegova pamet ako je u isto vreme i u koaliciji i privatnoj i političkoj sa istim. Da ne govorimo da ako taj isti, recimo, opet pobedi, pa dođe onaj momenat kad valja izabrati novog predsedavajućeg Veća ministara, funkciji kojoj se doktor nauka i ministar inostranih poslova duboko nada. Narečeni kandidat, s druge strane, traži 300.000 glasova za 100.000 radnih mesta. Kao da je zaista pao iz vasione, a ne iz vlasti! Dok je broj zaposlenih od 2010. godine porastao za nekih 20.000, broj nezaposlenih je porastao za 30.000! Što ne stvori tih 100.000 u četiri godine ovog mandata?! Nije dao koalicioni partner, koji se, takođe, hvali silnim rezultatima i još mu pride zamera da je dva puta manje pametan?! Ako su obećanja zasnovana na Erdoanu, imao ga je i protekle četiri godine kao vetar u zelena jedra.
Druga polovina našeg brenda se slika kao da je reklama za sapunicu, recimo Kasandra i Randi, a ona poručuje da će braniti Republiku Srpsku od... čega?! Koje to pitanje odbrane RS-a dolazi na dnevni red u Predsedništvo i šta bi bila ta njena uloga odbrane u zemlji koja ima dvodomni parlament, gde se Ustav i ne može menjati bez takvog, a dominira entitetsko glasanje?! No naša Marisol nikako da progleda, čak i posle 1274. epizode kad smo već uveliko spoznali u kojoj je (van)bračnoj političkoj zajednici rođena. Valjda od tamo njih dvojica, a ona i babo Mile sami.
Zato hvala FES-u što je organizovao skup na kojem su bivši i sadašnji zaposleni u Ministarstvu inostranih poslova iskreno priznali da ne postoji čak ni ta spoljna politika BiH, ono što je u nadležnosti upravo tog Predsedništva, jer su sveli rad na udomljavanje podobnih u diplomatsku mrežu. Mene je začudilo da nam ni zvaničnici ne znaju da je država od 2012. godine uvrštena na rang-listu Country Brand Index. Rangiranje rade Future Brand iz Londona i GfK Custom Research iz New Yorka na uzorku od 3.600 ispitanika raznih profila iz 18 zemalja. Pet je oblasti koje se ocenjuju: sistem vrednosti (političke slobode, stanje okoliša, pravna stabilnost, tolerancija, sloboda govora), kvalitet života (obrazovanje, zdravstvo, standard, sigurnost, mogućnost zapošljavanja), poslovno okruženje (investiciona klima, nivo tehnologije, pravni okvir, obrazovanost radne snage, itd.), kulturno nasleđe (istorija, umetnost i kultura, autentičnost i prirodne lepote) i turizam (vrednost dobijena za dati novac, atrakcije, smeštaj i hrana). Mi smo smešteni na 82. mesto od 118 zemalja, verovali ili ne. Na prvom mestu je Švicarska, pa Kanada, Japan, Švedska... Hrvatska je na 41. mestu, Slovenija 63, Albanija 94, a Srbija na 108. Crne Gore i Makedonije nema. Turska je bila na 45. mestu, a Rusija odmah iza nas, na 83. mestu - čisto za one koji u Rusiji vide majčicu i one koji od Turske prave zaštitnicu.
Čemu možemo zahvaliti da smo na 82. mestu? Pa, prirodne lepote, autentičnost, kuturno nasleđe i sve ono čega se odričemo i što bi da podelimo. Odgovornost za ostale loše parametre ne delimo ni pod razno. Tu se igramo tenisa, a najviše reketiranja. Apsolutno ni po jednom gore nabrojanom kriterijumu nismo među onih prvih 15, ali dobro da smo uopšte rangirani, da nas na mapi ima, na opšte iznenađenje naših zvaničnika. Izgleda da mi jesmo kakav-takav brend, a da o nama bolje misle ovi "stranci" koji ne bi odavde ni po živu glavu, pa makar menjali poslodavca. Da je brend, pa makar i mizerije, razaranja, netolerancije i svih sličnih veština koje usavršavamo već više od dve decenije, govori i ogroman broj nevladinih organizacija, koje već dve decenije nešto menjaju da ne promene. E, da je brend, dokazuje i onih 185.000 na budžetskim jaslama i armija u javnim preduzećima. Da je brend, kažu i ovi silni kandidati, koji prvo ginu da dođu na listu, posebno na kompenzacionu, a zatim da se nekako dokopaju glasova. A kao i svaki društveno neodgovorni brend u trci za profitom, žive od neplaćene ili potplaćene, uz to nezaštićene radne snage u proizvodnji.

(''Dani'')

Monday, September 29, 2014

Vokijevo pismo


Predraže,

Uprkos našoj izričitoj molbi da vi - kao vlasnik bloga putem kojeg obavještavamo o razvoju našeg projekta na stranicihttp://igg.me/at/gpdoc/ - ne donirate, vi ste nas, moram tako da napišem, ipak prevarili :) Uplatili ste, donirali ste i, naravno, pomogli razvoju projekta. Istina je da je donacija skromna (nekih tričavih 1000$, šalim se), ipak, nismo to od vas tražili.
Pozdravljam čitaoce u, na, toj oazi mira i lijepih riječi, Parkiću - i da nagovijestim, ukoliko se gospodin Predrag slaže, da ne bi bilo loše "montirati" u neko dogledno vrijeme fragmente naše recentne prepiske; naime autor ovih redaka upoznao je jednog izuzetno zanimljivog sagovornika, jer, trebalo bi to ovdje podvući, naša je prepiska, koja je počela sa jednostavnom molbom o objavljivanju informacija o filmu Božji ljudi prerasla u jedno neočekivano prijateljstvo. 

U prilogu vam dostavljam fotografiju koju je načinila moja predivna supruga Nataša,u mojoj (bivšoj) radnoj sobi, u krilu držim sina Kolju koji je ime dobio po dedi Kolji Mićeviću (treba li ovom imenu bilo šta dodati)  upravo u vrijeme dok pišem svoju prvu knjigu proze Senku. Toliko.

I da - budući reditelj, moram biti pas; pogledajte: http//igg.me/at/gpdocUlaz dozvoljen samo s dobrom voljom (podesili smo senzore na stranici da zaustavi svakog ko ne ostvaruje taj preduslov :)

Pozdrav svima,

Vaš Vojislav Erceg

Sunday, September 28, 2014

Saturday, September 27, 2014

MM: Sličice iz Banjaluke

 6 apoteka na 100m
 Batin prolaz
 Bolnica
 FELM-ova galvanizacija
 Predizborni grafit
 Predizborni vasar
 POPE stampane veze
Vaso Botuzan

Friday, September 26, 2014

Marin Čilić: Kajem se zbog Thompsona

Ogradio se

Hrvatski teniser Marin Čilić proteklo ljeto pamtit će po uspjehu karijere i tituli na US Openu.
Mladić rođen u Međugorju porazio je konkurenciju, šokirao teniski svijet i kući se vratio s jednim od najcjenjenijih pehara u modernom tenisu.
Priređen mu je lijep doček, organiziran je bogat muzički program, a jedan od gostiju bio je i Thompson (kontroverzni pjevač Marko Perković).
No, čini se da to Čiliću i nije bio baš najomiljeniji trenutak večeri. Kako je u razgovoru za srbijanski ‘Kurir’ kazao, zbog dolaska ovog pjevača fokus medija usmjeren je na pogrešnu stranu.
''Thompsona su pozvali organizatori i meni je žao što je medijski fokus s ovako velikog uspjeha prešao na to. Čuo sam da je mnogo ljudi i u Srbiji i u BiH navijalo za mene. Zaista mi je žao što se to dogodilo'', rekao je teniser.
Novinar srbijanskog lista upitao je Čilića da li je svjestan da bi ovim potezom mogao izgubiti navijačku podršku među bh. i srbijanskim navijačima.
''Bilo je kasno, već je sve bilo dogovoreno dok sam bio na mečevima Davis kupa. Žao mi je. Ne znam šta drugo da kažem. Vjerujem da svojim igrama i ponašanjem mogu pokazati da imam i navijače među Srbima. Ja sam onaj isti, nisam se promijenio'', zaključio je teniser.


(Radiosarajevo.ba)

Wednesday, September 24, 2014

Omer Karabeg: EU i BiH


OMER KARABEG postavio je temu o odnosu Evropske unije prema krizi u BiH. Razgovaraju Tonino Picula, poslanik Hrvatske u Evropskom parlamentu, i Jelko Kacin, slovenački političar i doskorašnji potpredsednik Delegacije Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu.
Gospodine Picula, vi ste ovih dana na sednici Odbora za spoljnu politiku Evropskog parlamenta postavili pitanje Frančeski Mogerini, budućoj visokoj predstavnici Evropske unije za spoljnu politiku, kakvu perspektivu ona vidi za BiH. Ona vam je prilično uopšteno odgovorila.

TONINO PICULA: Ona je doista dala odgovor pun općih mjesta/napominjući da se nada da će postizborni proces dovesti do neophodnih reformi koje će, prije svega, služiti građanima. U tome ja, kao i vi, ne vidim neku vrstu proaktivnog pristupa.

JELKO KACIN: Ako mogu Srbija, Crna Gora, a sada i Albanija, tako brzo i uspešno krenuti evropskim putem, ne želim slušati nikakve izgovore zašto to ne može BiH. Ta zemlja je, to sam već rekao, uložila previše energije u to da pravda svoj nerad i svoju neodgovornost. Došlo je vreme da se BiH probudi.
PICULA: U BiH caruje institucionalizirana neodgovornost. To je sustav neodgovornosti koji ima debelo pokriće u sadašnjem dejtonskom uređenju i, ukoliko ono ostane, teško je očekivati promjene nakon izbora.
KACIN: Dodikov način komuniciranja sa domaćom i stranom javnošću, sa stranim predstavnicima, sa članovima Evropskog parlamenta, sa ambasadorima je nešto što nema budućnost. Duboko sam ubeđen da Dodikov trend nije trend uzdizanja, već padanja. Posle oktobarskih izbora gospodin Dodik sigurno neće biti jači nego danas, već suprotno. Biće u znatno težem položaju.
KARABEG: Kako gledate na ulogu Turske u BiH?
PICULA: Izjave gospodina Bakira Izetbegovića povodom pobjede Tajipa Erdogana na predsjedničkim izborima u Turskoj neka su vrsta predizborne retorike kojom je on, kao i mnogi bosanskohercegovački lideri, želio priskrbiti podršku onog dijela biračkog tijela koji u Turskoj vidi utjecajnog političkog faktora. Ja bih tokom predizborne kampanje u BiH puno više volio čuti onu vrstu retorike koja upućuje na povezivanje. Dokle god se ta retorika bude odnosila na veću prisutnost zamišljene Turske ili zamišljene Rusije - to znači da postoji jedna vrsta trajne političke bolesti u BiH.
KACIN: Ja bih najpre rekao da je Turska kandidat za EU sa najdužim stažom. Ona ima veoma jaku i uspešnu ekonomiju. Turska je jak partner EU na Zapadnom Balkanu, posebno zbog nestabilnosti tog regiona.
KARABEG: Verujete li da će nakon berlinske konferencije Brisel imati aktivniji odnos prema Bosni i Hercegovini?
PICULA: Mislim da će to, prije svega, ovisiti o rezultatima izbora u BiH, odnosno da li će se ambicija EU da pomogne toj zemlji ponudom da bude partner u vrlo važnim infrastrukturnim projektima rimovati sa političkim programima izbornih pobjednika. Drugim riječima, da li će se prihvatiti ispružena ruka, ne samo Njemačke, nego i drugih utjecajnih faktora u Europskoj uniji. Da li će ta ambicija imati partnere u postizbornoj Bosni i Hercegovini - to je otvoreno pitanje. Ja izražavam opreznu skepsu, s obzirom na slabu političku ponudu koja se biračima nudi na ovim izborima. Međutim, i ako ostanu stari igrači na sceni, vjerujem da će ih promijenjene okolnosti prinuditi da odigraju i poneki drugačiji potez u odnosu na loše običaje koji u BiH traju otkako je promoviran dejtonski ustroj te zemlje.
KACIN: EU će svakako imati aktivniji pristup prema celom regionu. Taj region sada obuhvata šest država od kojih se četiri ponašaju konstruktivno i pune su energije. To su Crna Gora, Srbija, Kosovo i Albanija, kao novi kandidat. Uz njih imamo i dve zemlje koje žive u nekom svom univerzumu. Jedna je Makedonija, koja živi u vremenu pre Krista, u doba stare Grčke i bavi se pitanjima svog porekla - ko ima duži staž u svetskoj civilizaciji i ko je pupak sveta. Druga je Bosna i Hercegovina koja zahteva da Evropska unija umesto nje napravi sve za nju kako bi se ona oslobodila svake odgovornosti. Mislim da se ova dva dekonstruktivna i suicidna pristupa bliže svom kraju. Verujem da u Bosni i Hercegovini pre može doći do pozitivnog preokreta nego u Makedoniji, gde gospodin Gruevski još uvek sve kontroliše i drži čvrstom rukom. Bosna i Hercegovina je okružena jednim članom EU i dvema zemljama koje su kandidati za članstvo. Sem evropskog puta njoj ništa drugo i ne preostaje. I još nešto. Ja mislim da je njena nacionalna različitost njena prednost. Rekao bih da je ona na neki način Evropa u malom, jer smo svi mi na ovaj ili onaj način manjine u Evropskoj uniji.

(Most Radija Slobodna Evropa)

Monday, September 22, 2014

In memoriam: Mario Sladoljev-Jolic


Na zalost ponovo tuzna vijest: Otisao je jos jedan Banjalucanin, Mario Sladoljev-Jolic.
Jos jedan iz mozaika stare Banjaluke. Pamtim ga kao sastavni dio banjaluckog korza, kolektiva Radio Banjaluke koga su, nakon sto je otisao, sa radoscu spominjali, kao redovnog posjetioca svih sportskih dogadjaja u gradu, igraca K.K Vremeplova, u kome je svojim duhovitim komentarima unosio duh radosti igranja, u kojoj rezultat nije bio vazan.
Bio je dio one fine Banjaluke koja polagano odlazi u sjecanje.
Sahrana ce se obaviti u srijedu, u 13 sati, na groblju Sv. Marka u Banjaluci.
Porodici saucesce, a tebi Mario neka  je laka banjalucka zemlja.
****************************
Danas sam saznao za mene izuzetno tuznu vijest...Otisao je zauvijek i nas Mario Sladoljev.  Otisao je jedan divan covjek, nas saigrac u KK"Borac". 
Maria sam upoznao na kosarskom terenu Doma Armije,on je vec bio igrac prvog tima u kojem su igrali Zoran Prohaska,Milan Puvacic,Aco Juric,Prle Tosic...,a ja pocetnik... Bio je nevjerovatne blage naravi, a Aco Juric koji je svima nama davao nadimke ga je zvao "Kranjec",jer je porijeklom iz Slovenije...Bio je uvijek
zabavan,nasmijan...Pokusao sam da nadjem neke sportske slike sa Mariom, nemojte zamjeriti slike imaju dosta godina iza sebe:
1.Slika is Sarajeva 14.maja 62. most na Miljacki:Vlatko
Crnic,Mario,Davor Crnic,Bato Jelic i ja u razgovoru s nasim domacinom
2. i 3. Beograd na Sajmu (2.avgust 1958.),juniorsko drzavno prvenstvo Juge,poslije osvojenog Republickog, a na slici 2.s lijeva na desno:Davor Crnic,Ratko Prohaska,u pozadini Bato Jelic,Mario,Mico Jelic,Ratko Adzic,Vlatko C.,Mile Vranjesevic-Ziri i ja
Na slici 3.: prvi je
Mario,Bato,Davor,Ratko,Angel,Mravac,Mico,Ziri,Kosta,Vlatko,Zecic...ako sam negdje pogrijesio,ne ljutite se.

Mario nas,Kranjec nas...neka ti je laka Banjalucka zemlja, pocivaj u miru.
Angel Trajkovski


*************************************

Sa danasnjeg ispracaja Maria Sladoljeva:











A ovaj!? Malo stariji, ali dobar

Jedan mladi katolički Svecenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni reči progovoriti pa upita biskupa za savet.
Ovaj mu reče:
- Sljedeći put popij čašu vode s dvije kapljice votke i odmah ćeš se osjećati slobodnije.
Poslije toga svećenik se osjećao tako dobro da ga ništa nije moglo uznemiriti. Nakon povratka s mise dočeka ga cedulja s biskupovom porukom:
- Poštovani, rekao sam nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. I još par savjeta: Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara. Ormar pored oltara je ispovjedaonica, a ne WC. Ne oslanjajte se više na kip Blažene djevice Marije, ne grlite ju i ne ljubite. Postoji 10 zapovjedi, a ne 12, 12 je apostola, a ne 7. Nijedan od njih nije bio patuljak. Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. and Co. David je pobijedio Golijata praćkom i kamenom, nije ga umlatio i prosuo mu mozak. Judu ne nazivamo kurvinim sinom. Papu ne zovemo El Padrino. Bin Laden nema veze s Isusovom smrću. Sveta vodica je za posvećivanje, a ne za osvježavanje ispod pazuha. Ne sjedi se ispred oltara i ne stavlja se noga na Bibliju. Hostija nije grickalica uz vino, već za vjernike. Grešnici idu u pakao, a ne u pizdu materinu. Onaj u kutu, pored zbora, kojega ste nazvali pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja. Na kraju se kaže amen, a ne fajrunt.

Sunday, September 21, 2014

IZ BiH SPORADIČNO

Hideo Yamazaki, japanski ambasador u BiH, uputio je putem medija pisanu izjavu usmjerenu direktno ka bosanskohercegovačkim političarima ističući njihovu bahatost i način trošenja javnih prihoda. Yamazaki je naveo da će Vlada njegove zemlje donirati novac poplavljenim područjima bez posredovanja bh. vlasti, u koje nema povjerenja. Naveo je i praksu bh. političara koji budžetski novac umjesto za oporavak privrede troše za lična osiguranja, skupocjene službene automobile i policijsku pratnju. Analitičari vjeruju da političari neće ni trepnuti zbog opomena.
*
Nakon Dana žalosti povodom tragične pogibije pet rudara u jami Raspotočje u više gradova Federacije BiH najavljeni su mirni protesti protiv aktuelne vlasti zbog niskog stepena sigurnosti i loših radnih uslova u rudnicima uglja.
*

I pored loših vremenskih uslova u Banjaluci su uspješno završena međunarodna sportska takmičenja: Svjetsko u padobranstvu i Evropsko za juniore u kajaku i kanuu na divljim vodama. Na Svjetskom padobranskom prvenstvu održanom u Zalužanima učestvovalo je više od 350 takmičara iz cijelog svijeta, a najveći uspjeh ostvarile su reprezentacije Francuske i Rusije koje su oborile i svjetske rekorde.
*
Predizborna kampanja u BiH traje do 11. oktobra kada je dan predizborne šutnje. Na ovim Opštim izborima (12. oktobra) građani BiH će birati članove Predsjedništva BiH iz tri konstitutivna naroda, zastupnike u državni parlament, zastupnike u entitetske i kantonalne parlamente.
Centralna izborna komisija je ovjerila 735 kandidatskih listi i 7.748 kandidata, od kojih su 3.276 žene (42 %) a 4.472 muškarci (58 %).
U Federaciji BiH moći će moći glasati 2.037.076, u Republici Srpskoj 1.241.832, a u Brčko distriktu BiH 45.317 osoba. Sa pravom glasa izvan BiH je registrovano 42.139 osoba.
Centralna izborna komisija je pozvala sve stranke, odnosno sve političke subjekte da predizbornu kampanju vode u fer i korektnoj atmosferi, da se suzdrže od nacionalističkih i antidržavnih poruka, odnosno da se predstave građanima u demokratskoj atmosferi.
*
Izreka: ‘na mladima svijet ostaje’ u BiH gubi vrijednost, jer statistički gledano stanovništvo se ubraja u starije. Prosječna starost bh populacije je 40,8 godina. Doduše, ni u ‘komšiluku’ situacija nije povoljnija, jer u Srbiji je prosjek 41,9, a u Hrvatskoj 42,1 godinu, ali u brojnim drugim državama u svijetu, ukupno gledano stanovništvo još nije punoljetno. Demografska slika u BiH, kao i u okruženju, već dugo je izuzetno nepovoljna.
*
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović uputio je čestitku Marinu Čiliću povodom osvajanja teniskog Grand Slam turnira US Open: "Od srca Vam upućujem iskrene čestitke za veliki uspjeh koji ste postigli pobijedivši na jednom od četiri najveća svjetska teniska turnira. Vaš trijumf obradovao je i vaše brojne navijače i građane u Bosni i Hercegovini. Ovo je još jedna potvrda da je Bosna i Hercegovina nepresušno vrelo sportskih talenata i zemlja u kojoj su rođeni brojni šampioni u pojedinačnim i ekipnim sportovima. Želim Vam još puno lične sreće, zdravlja i sportskih uspjeha."  
Marin Čilić je inače rođen u Međugorju i do svoje petnaeste godine je igrao za BiH. Sada je prvi reket  hrvatske reprezentacije. Porez plaća u kneževini Monako.
*

U povodu 100. godišnjice rođenja legendarnog rudara i udarnika Alije Sirotanovića na Trgu rudara u Brezi održano je takmičenje u brzini utovara uglja. Pobijedio je Semir Mehić, rudar rudnika mrkog uglja Breza koji je lopatom ‘omladinka’ za četiri minute I 20 sekundi utovario predviđenu tonu uglja.
Najbrži je bio rudar Semir Mehić iz Rudnika mrkog uglja Breza. On je takmičeći se na Trgu rudara u Brezi za četiri minute i 20 sekundi lopatom "omladinkom" utovario predviđenu tonu uglja. I nagrađen je tom količinom uglja koju je rekordno natovario.
*

Bosanci i Hercegovci ne stoje najbolje ni na listi konzumiranja alkohola. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije na prvom mjestu globalne tabele su Bjelorusi, slijede Moldavci, Litvanci pa tek onda Rusi… prate ih Rumuni, Ukrajinci, Andorci, Mađari… U Regiji vodi Srbija gdje se godišnje po čovjeku popije12,6 litara alkohola, slijede Hrvatska (12,2), Slovenija (11,6) i Crna Gora (8,7). Na dnu su BiH (7,1) i Makedonija (6,7).

Saturday, September 20, 2014

Savjet


Gospođa srednjih godina piše sinu pismo u kojemu mu čestita ženidbu: "Dragi sine, kakva divna vijest! Tvoj otac i ja se jako radujemo zbog tebe. Odavno nam je najveća želja bila da nađeš dobru ženu. To je najdragocjeniji poklon koji Bog može podariti čovjeku." 
Pri dnu pisma, drugim rukopisom, stajalo je napisano: 
"Mama je otišla kupiti marku. Ne ženi se, budalo!"

Friday, September 19, 2014

Dobar!

Župnik i zvonar stoje uz seosku cestu 

i zabijaju u zemlju tablu sa natpisom:

"Kraj je blizu! Okrenite se, dok nije prekasno!"

Mimo njih projuri auto, vozač kroz prozor poviče:

"Pustite ljude na miru, vjerski fanatici!!!"

Kroz nekoliko trenutaka se začuje cviljenje kočnica

i glasan pljusak.

Zvonar se okrene k župniku i reče:

"Velečasni ja mislim, možda bi ipak

bilo bolje, kada bi napisali, jednostavno:

"Most je srušen!"

Thursday, September 18, 2014

Voki Erceg: Božji ljudi

Pomalo nespreman prilazim svijetu Vokija Ercega. Spreman sam da podrzim i pomognem mlade, zdrave i normalne. Voki je i vise od toga. U poslednjih par dana izmijenio sam s njim nekoliko emailova i dosta naucio o njemu. Procitao i njegovu odgovor na zaoke i  niske udarce u jednom od banjaluckih internet okupljalista. 
Cak si dao i pravo da ga ocinski posavjetujem. 
Uvucen u sve to i pored obaveza koje me razvlace, na neki nacin uzivam, jer upoznajem normalnog, mladog , talentovanog i neoptertecenog covjeka. 
Voki mi salje i sinopsis filma Božji ljudi, radnog naslova Benjamin. 
Procitajte ga i upoznajte i onu drugu danasnju Banjaluku. Onu, koju svi prizeljkujemo ...
*************************************
Scena iz filema 1
Božji ljudi
Benjamin (radni naslov)

Film Vojislava Ercega

“Tagline”
Dokumentarni film o pesniku, šizofreničaru i oceubici.

Uvod
Vojislav Erceg, apsolvent filmske i TV režije na Akademiji umetnosti u Banjoj Luci i Duško Stanivuk, audio-vizuelni umetnik, pozorišni reditelj i scenarista, započeli su početkom 2013. godine  rad na dokumentarom filmu – ujedno diplomskom radu Vojislava Ercega Benjamin; početkom 2014. godine, usled nedostataka finansijskih sredstava, bili su primorani da zaustave snimanje, ali ne i da napuste projekat. Radeći na budžetu i prikupljajući sredstva, istovremeno su montirali i obrađivali dotad snimljeni materijal.

Priča
2009. godine stravičan zločin uznemirio je stanovnike Velike Kladuše; duševni bolesnik (T.P.) počinio je oceubojstvo. Tri godine proveo je na Psihijatrijskom odeljenju Kliničkog centra u Sarajevu, nakon čega je pušten na slobodu.
            Ono o čemu je crna hronika lokalnih i regionalnih novina galamila, stavljajući pod verbalnu giljotinu duševno bolesnog T.P.-a koji je zbog posledica nelečene shizofrenije, nesvestan i u stanju krajnje neuračunljivosti počinio oceubojstvo delovalo je na autore ovog filma kao uznemirujući krik epifanije; autori filma lično su poznavali T.P.-a kao smirenog pacifistu, eruditu, pesnika koji je u tri pesničke knjige, objavljene u Novom Sadu, ostvario nekoliko izuzetno vrednih pesama.
            “Sedeli smo, T.P. i ja, jedne prilike u novosadskoj boemskoj kafani Kod kuma, pokraj nas prošla je devojka i nudila ruže. T.P. je zamolio devojku da pričeka, otišao do obližnje cvećare i vratio se sa buketom raznovrsnog cveća. Darovao ga je devojci rekavši: Je l' ljepši jedan cvijet, jedna religija ili buket cvijeća, više religija? Ljepši je buket, zar ne?. To me je fasciniralo, odlučio sam tada da mu štampam prvu zbirku pesama. Ipak je kupio jednu ružu. (Smeh.)” (R. Nišavić; transkript iz nemontiranog materijala filma.)

Scena iz filma 2

Rediteljska i scenaristička eksplikacija

Proces pravljenja filma pod radnim nazivom Benjamin započeo je 2013. godine, pre svega istraživačkim radom; Vojislav Erceg i Duško Stanivuk usko su sarađivali sa stručnjacima iz oblasti neuropsihijatrije; aktivnim učešćem banjolučkih i novosadskih pisaca (Ranko Pavlović, Zdravko Kecman, Saša Ilić, Berislav Blagojević, Goran Dakić, Rale Nišavić i Nikola Strajinić) odgonetali smo lavirinte poezije T.P.-a; mlada violinistkinja, Stojana Kučuk, komponovala je muziku prema poeziji T.P.-a.
            Snimanje filma trajalo je dvadeset i tri dana; snimali smo na lokacijama u Velikoj Kladuši, Bihaću, Novom Sadu, Beogradu i Banjoj Luci.

            “Suočavamo se sa problemom za koji ponekad pomislimo da nas zaista guta: pesnik-oceubica, duševni bolesnik, problem prihvatanja bolesti, njegov odnos prema okolini, odnos okoline prema njemu; nemotivirano ubistvo, napokon upoznavanje sina T.P.-a, Benjamina – jedna egzistencije pred zidom, red i zakon bolesti u neredu jedne države kakva je Bosna i Hercegovina; opsednutost T.P. i Benjamina religijom i Bogom, dušom, Božji ljudi predodređeni za život na marginama... Nije to proces stvaralačkog rada već odgovornost prema stvarnosti.”
(…)
            Naravno mi smo, istovremeno, ispitivali gde počinje i završava pesnička imaginacija?!... na kraju krajeva pokušali smo da dokumentujemo, na način filmski, kako stvarnost iskušava, oprobava duševne bolesnike; suočili smo se sa ovom kolosalnom temom, verujemo, odgovorno! Kako smo drukčije mogli snimati ovaj film negoli magijom DOGME 95.” (Iz intervjua sa Vojislavom Ercegom i Duškom Stanivukom.)

Voki Erceg

Da bismo završili projekat...
...potrebna su nam finansijska sredstva za:
-        snimanje scene u Sarajevu (na Psihijatrijskom odeljenju KC Sarajevo);
-        obrada slike i zvuka (montaža);
-        post-produkcija slike i zvuka;
-        transfer slike na DCP format;
-        troškovi distribucije;
-        troškovi prevođenja (titlovanja) filma na strane jezike, troškovi kopiranja DVD-a, izrada plakata i ostalog promotivnog materijala, troškovi poštarine i kancelarijski troškovi; troškovi prenosivog HDD diska za prikazivanje na inostranim i domaćim festivalima.

(Napomena: Molimo vas da uzmete u obzir činjenicu da još uvek nemamo odobrenja za prikazivanje filmovanih likova; imena stvarnih ličnosti stavljena su pod inicijale; samim tim rešavanje pravnih troškova takođe spada u plan budžeta filma.)

Budućnost Božjih ljudi
Film Božji ljudi (radni naslov: Benjamin) nema komercijalne pretenzije; nakon godinu dana prikazivanja na filmskim festivalima, film Božji ljudi predviđen je za distribuciju TV kućama besplatno (samo donatori filma imaće priliku da film gledaju putem interneta); to je, verujemo, najbolji način da se skrene pažnja na problem o kojem film govori.

Hvala svima!

Hvala unapred.
*************************
Linkovi:

Wednesday, September 17, 2014

KAKO ĆE VOKI ZAVRŠITI FILM

Prije par dana dobijem veoma pristojan email iz Banjaluke. Javlja mi se Voki Erceg, mladi banjalucanin ciji je jedan od radova, uz Marievu pomoc, ranije nasao svjetlo dana i na nasem blogu. http://parkic.blogspot.ca/2014/05/voki-erceg-o-banjaluci-u-formi-epistole.html.
Ukratko,Voki, u ime ekipe koja radi zajedno s njim, trazi  financijsku pomoc za zavrsetak snimanja zapocetog filma. Svakako se radi o grupi talentovanih mladih ljudi.
Posto je Mario M. "otkrio" za blog Vokija i njegove saradnike, postavljam i Mariov tekst, kao i linkove koji ce pomoci da se pogleda trailer filma kao i uputstvo za donacije.

*******************************

Vojislav Voki Erceg je Banjalučanin, porijeklom i duhom; svi njegovi - takođe. Voki, kreativan mladi čovjek, pisac i apsolvent Akademije umjetnosti pripremio je (sa Duškom Stanivukom i saradnicima) projekt za kratki film kojim bi trebao i diplomirati. Za film je odabrao priču koja je životna, ali s ruba života, šokantnu priču; tema je delikatna jer se temelji na životu jednog bosanskog pjesnika, koji je ujedno oceubojica liječen od shizofrenije. Voki se uhvatio u koštac s intrigantnom temom. Filmski trejler, urađen s izuzetnim vizuelnim osjećajem, uvlači nas u mistični prostor. Gledaoca ‘na prvu’ magično privlači i za vjerovati je da će film doživjeti više festivalskih promocija i van Regiona. Naravno, ako se film uopšte uspije realizovati onako kako su ga autori zamislili. Međutim, (uvijek postoji ono ALI) kako to često biva, pojavio se nedostatak novca za taj project započet još prošle godine. A da bi problem bio prevaziđen možda je dovoljna samo ideja: kako povezati ljude od love i ljude od ideja. Možda ovaj tekst uspješno probudi neku ideju? A možda se javi potreba za nekim komentarom ili sugestijom? Ili čak donator?


VOJISLAV VOKI ERCEG (1986.) apsolvent je filmske i TV režije, autor eksperimentalno-dokumentarnog filma “Priča u tri slike“, kao i nekoliko scenarija. Sarađivao je sa književnim časopisima iz regiona (Sarajevske sveske, banjalučki Putevi), proza mu je zastupljena u nekoliko zbornika, objavio je zbirku pripovijedaka “Senka“, nagrađen na konkursu ‘Zija Dizdarević’ (kratka priča). Sada radi na diplomskom filmu radnog naziva ‘Benjamin’, kasnije vjerovatno ‘Božji narod’  

Tuesday, September 16, 2014

Mogul' ovi (2)

Dolazi Mujo kući iz kladionice i žali se Fati:
- Izjebo me Juventus za 100 eura!
- A mene Milan - kaže Fata.
- Daj da vidim listić - kaže Mujo.
- Nije mi ostavio nikakav listić - odgovori Fata.
 *************************
Izvede učiteljica malog Muju pred kartu:
- Mujo, nađi nam Ameriku.
- Evo je.
- Dobro, sjedi na mjesto. Haso, kaži nam tko je pronašao Ameriku?
- Pa Mujo!
************************* 
Mujo: Fato, jel' znaš da žena dnevno izgovori 32.000 riječi, a muškarac 16.000, upola manje.
Fata: To je zato što vam sve moramo dva puta objašnjavati.
Mujo: A?
************************* 
Mujo: Fato, ti si idiotkinja.
- A znam.
- Kako znaš?
- Pa da sam se udala za hadžiju bila bih hadžinica...
************************* 
Odabrali Muju kao govornika na otvorenju Olimpijskih igara. Stane on pred mikrofon i kaže: "O, oo, o, ooo!"
I cijeli stadion ponovi za njim.
Mujo ponovi: "O, oo, o, ooo!"
Stadion opet ponovi za njim.
Tad ga trkne lik kraj njega: "Ne moraš to čitati, to su Olimpijski krugovi!"
 *****************************

Poželio Mujo postati znanstvenik. Čuo je da su klonirali ovcu Dolly pa je odlučio klonirati kokoš.

      Priveže on kokoš za stupić u dvorištu, sjedne u hlad i čeka... čeka... čeka da kokoš klone.

************************** 
Telefon zvoni noću...
Mujo: "Ako je za mene, reci da nisam kod kuće".
Fata diže slušalicu, posluša i odgovara: "On je kod kuće".
Mujo: "Pa jesi li ti normalna?"
Fata: "To je, bolan, za mene!" 

"Halo, halo... jel' to radio Sarajevo"?
"Jeste, u eteru ste, tko zove?"
"Ovdje Mujo, zovem sa Baščaršije"
"Bravo, Mujo, šta ima?"
"Našao sam novčanik."
"I što ima u novčaniku?"
"1000 eura, 1000 konvertibilnih maraka i lična karta."
"Mujo, što piše na ličnoj karti?"
"Piše Muharem."
"Pa šta ćemo sada, Mujo?"
"Ma ništa, vi ste radio pa sam mislio ako može jedna pjesma za Muharema."
******************************** 
Mujo i Fata nisu mogli imati djece pa odu na pregled.
Liječnik im saopći da će liječenje koštati 10.000 eura.
Oni uzmu kredit na pet godina, odu na liječenje i nakon toga Fata rodi sina.
Poslije četiri godine Mujo  se šeta s malim po parku. Neki prolaznik pita:
"Jooj, kako lijep dječačić, čiji je? "
Mujo: "Još godinu dana i bit će moj. "
*********************************** 

Stopirao Mujo do Zenice. Vrijeme se naglo pogoršalo: prolom oblaka, oluja.
Od guste kiše jadni Mujo nije vidio prst pred okom. Kroz kišnu zavjesu ugleda automobilska svjetla.
Auto stade, a Mujo bez pitanja uskoči. U autu nikoga.
Auto polako krenu.
Iskrsnu zavoj. Mujo se ukoči od straha.
Odjednom, pojavi se ruka za volanom i okrene ga!
To se ponovilo u nekoliko zavoja.
Ne mogavši više izdržati strah i užas, Mujo iskoči iz auta i dade se u bijeg. Srećom, nadomak bijaše seoce. Brzao je dok nije naišao na gostionicu.
Tresući se, naruči Mujo rakiju i počne pričati ljudima.
Vidjeli ljudi: čovjek uplakan, nije pijan, zacijelo govori istinu.
Za pola sata u gostionicu uđoše Suljo i Haso. Ljuti kao risovi, ugledaju Muju:
- Bolan, Suljo, eno ga onaj što nam je uskočio u auto dok smo ga gurali!

Monday, September 15, 2014

Jakob Augstein : Savršena savest


Predsednik Nemačke Joachim Gauck nam je pokazao svet onakvim kakvim ga Zapad zamišlja. Tokom posete Gdanjsku povodom obeležavanja 75 godina od početka Drugog svetskog rata, Gauck je gledajući ka istoku izjavio: „Koliko smo se samo prevarili verujući da je očuvanje mira i stabilnosti odnelo konačnu pobedu nad željom za moć“. Zapad želi samo mir i stabilnost, želja za moći mu je strana? Onda amen. To je naša savršena savest.
Pitamo se: šta želi Putin? Ali pravo pitanje glasi: šta želimo mi? Varšavski pakt je raspušten. NATO nije. Savez se u dva talasa proširenja 1999. i 2004. dodatno približio Rusiji. George Kennan, američki diplomata koji je skovao pojam „obuzdavanje“ u odnosima sa Sovjetskim Savezom posle Drugog svetskog rata, nazvao je dalje širenja NATO „tragičnom greškom… jer ne postoji pretnja po našu bezbednost“. Kennan je predskazao ruski odgovor koji ćemo mi iskoristiti kao opravdanje: „Takvi su Rusi.“ Die Zeit piše da Putina proganja manija gonjenja.
SAD su 2008. nameravale da u NATO prime Gruziju i Ukrajinu. To su sprečile Francuska i Nemačka. Zapad je mogao da zna da Ukrajina predstavlja crvenu liniju čije gaženje Rusija neće tolerisati. Geostrateg Zbigniew Brzezinski, savetnik za bezbednost američkog predsednika Jimmyja Cartera, označio je Ukrajinu „ključnom tačkom“ na „evroazijskoj šahovskoj tabli“. SAD su od 1991. u Ukrajinu investirale 5 milijardi dolara kako bi ova zemlja „dobila budućnost kakvu zaslužuje“. Ovu brojku je izbrbljala Victoria Nuland, zadužena za Evropu i Evroaziju u američkom ministarstvu spoljnih poslova. Nuland je postala poznata posle uvredljive izjave „Fuck the EU!“, čime je htela da kaže da Evropa u Ukrajini neće dobiti ništa.
Još jednom – pitamo se šta želi Putin, ali znamo šta žele SAD. One već danas proizvode više gasa od Rusije, a za par godina mogle bi da eksploatišu više nafte od Saudijske Arabije i Rusije zajedno. Bivša ministarka spoljnih poslova SAD Condoleezza Rice nedavno je posavetovala Evropu: „Trebalo bi da na dugi rok promenite strukturu energetske zavisnosti. Trebalo bi da se oslanjate na severnoameričke isporuke.“
SAD će profitirati od novog hladnog rata. Mi ne.
Moramo da okončamo projekat okretanja Ukrajine Zapadu. Pravo na samoopredeljenje ukrajinskog naroda ne uključuje obavezu na članstvo u NATO ili EU. Američki politikolog John Mearsheimer predlaže da Ukrajina dobije neutralni status sličan Austriji posle Drugog svetskog rata. Da bi došlo do takve promene kursa moramo prvo da priznamo da je Zapad na pogrešnom putu.
Ali za tako nešto je naša savest suviše savršena.

Spiegel, 08.09.2014.
Izbor i prevod Miroslav Marković
Peščanik.net, 09.09.2014.

Sunday, September 14, 2014

In memoriam: Huzeir Glamočak

Huzeir Glamočak (1944 – 2014.)

Teško je reći da Huzeir nije više među nama.
Osjećam potrebu da svoju tugu podijelim sa brojnim kolegama, prijateljima i poznanicima širom svijeta koji su poznavali našeg Hjuza.
Bio nam je drug i bio je drag. Snažna ličnost stamenog karaktera! Ali, bolest je bila jača…

Mario

SAVREMENI NATPISI-REKLAME !!!!‏








Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...