Oland u istorijskoj poseti Kubi

• Francuski predsednik Fransoa Oland u ponedeljak je tokom svoje prve, istorijske posete Kubi, pozvao na ukidanje embarga toj zemlji. Oland je i prvi zapadni lider koji je došao u posetu Kubi od kada su Havana i Vašington u decembru objavili da će ovi bivši hladnoratovski neprijatelji posle pola veka pokušati da normalizuju odnose.
• Francuski lider je razgovarao sa kubanskim predsednikom Raulom Kastrom,a pre toga se sastao i sa ikonom revolucije Fidelom Kastrom.
• Americke sankcije Kubi su uvedene 1962. godine. Ostali demokratski sateliti su, vise ili manje,  podrzali sankcije.Zvanična Havana je navela da ih je poluvekovni embargo, odnosno "blokada" koštala više od 100 milijardi dolara.

**********************************

I za to vrijeme, za tih preko pedeset dugih godina, Kuba je privredno i svakako drugacije skoro pa unistena. Da nije bilo Kanade, koja nikada nije prihvatila americke sankcije Kubi zahvaljujuci politici koju je vodio predsjednik kanadske vlade Pjer Trudo, Kine, Spanije i jos nekih evropskih zemalja, ova zemlja bi zaista i bila unistena.

Amerikanci i danas ne mogu putovati na Kubu, osim ako tamo nemaju svoju rodbinu, a i to po posebnom rezimu.

Na srecu, nikakve sankcije nisu uspjele da uniste duh kubanskog naroda. I vjerujte mi, nije to prazna fraza. Uvjerio sam se da taj narod uspijeva, u svojoj neimastini, da od 70 godina starih auta napravi  jos uvijek upotrebljiva vozila, da se znaju radovati malim stvarima, da su iskreniji i neposredniji od mnogih bogatih...  Ne mari taj narod mnogo za politiku. Ni Kastra ni Obamu. Ustvari njima je politike onemogucila zivot dostojan covjeka. Njima je bitno da imaju mogucnost da rade i zarade za pristojan zivot. Naravno, vecina ne voli Ameriku. A i kako da je vole poslije svih tih godina organizovanog koncentracionog logora u kome se nalaze sve ove godine?!

Pitam se gdje je taj, ili neki prije njega, predsjednik Francuske bio sve ove godine. Cekao je, kao i svi drugi predsjednici nezavisnog demokratskog svijeta, mig velikog brata da ode i uslika se sa umirucim komunistickim diktatorom. 

" Too little - too late" rekli bi Englezi. "Gdje si bio ranije ?" pitali bismo mi.

Ali ipak:' "Bolje ikad - nego nikad!" Jer kubanski narod je zasluzio da zivi bolje!