Ulica u starom gradu Rovinju u kojoj zive Alagici
Amirovi roditelji su Nijaz, nas kolega sa Elektro fakulteta i Baja, biohemicar, nekada radila u laboratoriji u banjaluckoj Poliklinici. U ona smutna ratna vremena kada su mnogi trazili za sebe mirno mjesto u svijetu, Nijo i Baja su dobili sva dokumenta za preseljenje u USA. I na kraju - odustali! Put ih je odnio u Rovinj gdje su svojim znanjem i vrijednim radom obezbijedili sebi pristojan zivot a svojim sinovima Amiru i Zlatku skolovanje. Alagici zive u starom jezgru Rovinja u jednoj od onih kuca sa debelim kamenim zidovima i uskim stepenicama koje povezuju njene spratove. Preuredili su je i jos je preuredjuju.
Desilo se da su, u dane kada smo i mi u Istri, Mario i Ljilja kod Alagica. Jos ranije smo dogovorili da im se i mi pridruzimo.
I evo, prije par dana smo se i sastali. Dan topao, pretopao. Medju zidinama starog grada ni daska vjetra. Tu smo susret malo zalili hladnim pivom, ali posto to nije mnogo pomagalo pronasli smo lijep kafic na samoj rivi u kome se osjetio prijatni dasak vjetra.
Sjecanja na ljude i dogadjaje, sa teme - na temu vrijeme od pet do skoro jedanaest prodje kao minuta.
Za utjehu, u oktobru cemo se u istom sastavu u Banjaluci ponovo sastati.
Mi smo se cak i slikali te veceri, ali posto ni Mario ni ja nismo ponijeli kabl slike ne mozemo pokazati sada, ali obecavam da cu ih dodati kasnije.
Umjesto tih slika evo par slika Alagica i Marcica napravljenih dan-dva ranije.
Ljilja, Baja i Zijo
Nijo i Ljilja ispred kuce
Mario, Nijo, Baja, Biljana, Ljilja i ja
U pozadini more i sunce. Blic zakazao.
Pronadjen kabl!!
No comments:
Post a Comment