Monday, September 21, 2015

Dušan Simić: PRIČA O NEBU


Na dnevnom redu sjednice upravnog odbora ustanove za uljepšavanje grada »Ala je svijet lijep« bila je samo jedna tačka: dekorisanje neba. Predsjednik jedan čičica veoma ugodnog smiješka, potpuno ćelav, ali vedrih i nasmijanih očiju, ubjeđivao je ostale: »Drugovi, mi moramo da iskoristimo sve mogućnosti kako bi život naših građana bio što ljepši. Ništa ne smije da ostane neiskorišćeno. Pogledajte samo ostale trudbenike naše domovine!... onda je nadugačko i naširoko pričao šta je ko postigao — A mi, drugovi? — zaključio je — Mi koji se brinemo da svaki djelić našeg grada bude uljepšan, dopuštamo da nam ovoliko nebo zvrji prazno. Zato, predlažem upravnom odboru da se usvoji moj prijedlog da se ukrasi i dekoriše nebo.«
Prijedlog je jednoglasno usvojen i odmah su u odboru formirane tri komisije. Prva je dobila zadatak da pronađe postojane boje koje neće isprati vlažni novembarski oblaci ni izblijediti žarko avgustovsko sunce. Druga komisija je trebala da nabavi merdevine koje sežu do neba. A treća je imala najteži zadatak: zadužena je da pribavi nacrt za dekorisanje neba.
Članovi te komisije su ozbiljno shvatili svoj zadatak. Tri dana su konferisali, zamišljenih lica i s prstom na čelu. Najviše su se prepirali oko prijedloga jednog člana, koji je zahtijevao da se taj zadatak povjeri djeci, jer ona, kako je rekao, u posljednje vrijeme sve bolje crtaju. Na koncu su izdali konkurs sa slijedećim tačkama:
Prvo, nacrt treba da izražava radost i vedrinu — Drugo, na takmičenje se pozivaju samo građani od 5 do 15 godina. Treće, konkurs je anoniman. Četvrto, u žiri (komisiju) za odabiranje ulaze tri člana i jedan bradati slikar, sijedi pjesnik i jedan građanin. Peto, prva nagrada putovanje u zemlju čuda, druga nagrada 1.000 komada lili-hipa, pet trećih nagrada, posjeta zoološkom vrtu.
Nemam vremena da vam pričam kako su djeca radosno dočekala ovaj konkurs. Dovoljno je da kažem da je konkursna komisija primila 126.321 (i slovima: sto dvadesetšest hiljada tristotine dvadeset i jedan) crtež. Prvo su ih stavljali u ladice stolova, a kad su one bile prepune, trpali su ih pod stolove i na pod. Od poda do stropa su bili crteži. Samo su članovi žirija od vrata do svog stola prokopali tunel, pa su se kroz crteže provlačili. Tu se nalazilo svakojakih nacrta. Šara pod šifrom »Pepeljuga« bila je puna cvijeća. Jedan crtež, šifra »Kauboj« prikazivao je konje u trku. Šifra »Maca« predlagala je da se nebo ukrasi patuljcima i tačkastim gljivama. »Štiglic« predlaže da se nebo zakiti pticama i kavezima. Bilo je još mnogo zanimljivih prijedloga, ali kad bih vam sve nabrojao trebalo bi mi ravno deset godina. Žiri je radio i danju i noću. Hranu su im donosili, a kad bi se premorili, prostrli bi dječije crteže da bi malo odspavali. Dugo su diskutovali, klimali glavama i ubjeđivali jedan drugoga. Kamara odbačenih crteža bila je sve veća, a ona odabranih sve manja. Na koncu je ostalo samo deset crteža. Oni su ih poredali po podu i dugo posmatrali. Koji od njih da dobije prvu nagradu? Kod jednog su se pjesnik i slikar zagledali, a njihov pogled kao da je govorio: razumijemo se, kolega. Na jednom komadu papira bila je prolivena plava boja, a preko toga je bilo napisano:
NEKA NEBO OSTANE ONAKVO KAKVO JESTE, JER JE TAKO NAJLJEPŠE!
Još je trebalo ubijediti građanina. On se opirao.
— Zamislite, toliki posao, a sve badava — govorio je — Nebo će ostati isto.
Uzalud mu je slikar govorio o plavoj boji neba, a pjesnik o dubini neba. Građanin je ostao nepopustljiv. Onda se zamislio i na iznenađenje bradatog slikara i sijedog pjesnika, rekao:
— Dobro, neka nebo ostane kakvo jeste.
A znate, zašto je rekao?
Sjetio se da kod kuće ima kćerkicu plavih očiju. On je uvijek u tim očima vidio komadiće vedrog neba, a kad su samo djelići tako lijepi, kako je tek lijepo cijelo nebo!

 (»Krajiške novine«, Banjaluka 27. VII 1959.)

Dušan Simić (sept. 1930 – 1961.), banjalučki slikar, član grupe ‘Četvorica’ (Simić, Ćurić, Štaljo, Misirlić) autor je lirsko-meditativnog teksta ‘Priča o nebu’ objavljenog u ‘Krajiškim novinama’.

No comments:

Post a Comment