Mario M.: Na liniji Vjeko

Često on mene pozove, bude otprilike dva poslije ponoći, ima on taj običaj. Da budem određen, ne kopira on nikoga, voli biti vickast, ali ne priča viceve. Ne zove se Kožo nego Vjekoslav ili kraće Vjeko. Ime mu ne krate u Slavko a njemu slavlja uvijek bila draga…
Kad pozove bude stvarno gluho doba noći… al’ tamo kod njega. Vrati se on kući, onoj u Australiji, poslije fajronta iz restorana, gdje povremeno zarađuje kao freelancer. Pripremi si natenane neko jelo po svom ćeifu, uglavnom neko meso, više salata… Bude kasno, ali u krevet se ne ide gladan! Neko voli ukusno, neko obilno, a Vjeko voli i ukusno i obilno. Gurman bio na Starčevici, gurman ostao i sada na Gold Coastu. Ni naporan dan ga ne može omesti da večeru ukrasi čašom vina. I onda onako usamljen - pozove! Da se kucnemo i izmijenimo pokoju. Zna da me ne može iznenaditi, jer i meni je poslije ručka vino u blizini. Ostaje samo se skoncentrisati, jer na ona početna teška pitanja: ‘Kako je? Šta ima?’ nemam jednostavne odgovore.
Drag sagovornik Vjeko, sa sobom preko mora ponio navike i pričanja i slušanja. I pritom još bude raspoložen, kao da ga sljedeće jutro ne očekuju nove obaveze. Jer kada nisi na socijali, u Australiji ti se ne smije otet' ni jedan posao. Vjeko uspijeva i ne bih se iznenadio da je Australcima umjesto Vjekoslav lakše reći – Radiša.
Naši razgovori teku u čajavečkom perfektu, u trudbeničkom prezentu i hedonističkom kondicionalu, ali i u futuru njegovog sina Andreja, budućeg 'aeronautičara' ('Kada okonča studij možda jednom aterira s ocem u Mahovljane?').
Jednom prilikom zatražim da mi kojom fotkom ilustruje život u 'novoj domovini'...
I dobijem dvije slike.

Vjeko s kolegicama

Na prvoj, vidimo ga zadovoljnog, obje ruke mu zauzete, ne može ni čašu s vinom prihvatiti. Ništa neobično, takav je bio i u Čajavecu.

Zmijaaaa

Druga slika je iz restorana. Očekivao sam neko iznenađenje, ali zmija u kuhinji me zapanjila! I Vjekina mirna reakcija me ostavlja bez komentara. Kao uobičajeno je da se zmija sklupča baš na peći?!
U otkrivanju mnogih tajni pomaže internet pa sam se ni ja oko dva poslije ponoći, kad me snašla nesanica, nisam uputio ka frižideru. I tako vidim mladu Anu, lijepu Vjekinu netjakinju, koja se diplomiravši biologiju u Banjaluci opredijelila za herpetologiju (grana zoologije koja se bavi proučavanjem vodozemaca i gmizavaca). 

Ana Curic

I shvatim da bi slika debele zmije mogla biti samo poziv Ani da posjeti svoga ujku na dalekoistočnim obalama...
Ili je možda njima ta sklonost familijarna, što bi se reklo, u krvi...
Ako glavnom akteru radno vrijeme dozvoli, odgovor na moju dilemu pročitaćemo u Parkiću potpisan sa vjeko (već uobičajeno malim slovima).

Mario M.