Saturday, April 30, 2016

Sule: No. 6 - John Lennon

JOHN LENNON
09.10.1940. - 08.12.1980.


Džon Lenon je rođen 9. oktobra 1940. u Liverpulu.
Djetinstvo je proveo sa tetkom Mimi pokazujući izuzetnu sklonost ka poeziji i umjetnosti.
Početkom 1956. osnovao je bend Quarrymen, a na proslavi jednog crkvenog praznika 15. juna 1956. sreo je Pola Mekartnija i pozvao ga u bend, formirajući nenadmašni autorski tandem.
Avgusta 1958. pridružio im se solo gitarista Džordž Harison, a zatim  basista Stjuart Satklif i bubnjar Pit Best. Pred odlazak u Njemačku, gdje su nekoliko godina proveli svirajući po barovima, Džon je promijenio ime benda u „Silver Beatles“.
Početkom 1962, Satklif ih je napustio i posvetio se slikarstvu, Pit Best je izbačen, na njegovo mjesto došao je Ričard Starki, promjenivši ime u Ringo Star. 1962. godine za firmu „Parlophone“ izdaju debi - singl „Love Me Do“, pod imenom „The Beatles“. Od tada počinje svima znana „Beatlemania“ koja je trajala sve do 1970. kad se bend i zvanično razišao.


Džon Lenon je bio svestrana ličnost, sav svoj talenat i inteligenciju znao je da iskoristi na pravi način i u pravo vrijeme, bilo da se radi o muzičkim promjenama, protestima, borbi za mir ili pronalaženju vlastite ličnosti.
Jednom prilikom je rekao : „Govorio sam sebi, polako Džone, jer ne želim da umrem. Možda sam i kukavica, ali ne bih želio da me iko povrijedi i molim vas nemojte da me udarate“.
Koban udarac dobio je ispred svog njujorškog stana u noći 8. decembra 1980, kad mu je mentalno poremećeni Mark Dejvid Čepmen sasuo pet metaka u tijelo.
Za samo sedam minuta izgubio je ¾ ukupne krvi i sva nastojanja ljekara da ga povrate bila su uzaludna.

Za naredni mjesec preporučujem album „The Allman Brothers Band At Fillmore East“


S poštovanjem, Little Sule.

Friday, April 29, 2016

Razgovor u Parizu: Vladimir Veličković

 

RASPAD DRŽAVE KORISTIO JE ISKLJUČIVO MEDIOKRITETIMA

(Iz intervjua sa jednim od najvećih evropskih slikara i intelektualaca datom Nedeljniku)

Prosto ne možemo a da ne započnemo ovaj razgovor jednom temom koja u sebi nosi dosta simbolike. Vaš atelje, ovde na obodima Pariza, nalazi se u Ulici Vladimira lljiča Lenjina. Za razliku od Pariza i Francuske, u Beogradu gotovo da više ne postoje ulice sa imenima znamenitih komunista i antifašista. Kako to tumačite? I, da parafraziramo Alana Badjua, čega je ime V. I. Lenjin za vas danas?

Mi smo uvek, nažalost, posle velikih događanja bili skloni da brišemo tragove onoga što je prethodilo. Kao da istoriju možemo da zatremo a da nam se ona ne vrati kao bumerang. Lenjin je za mene ogromna istorijska ličnost, čovek koji je digao glavu ruskom narodu, uspravio ga i pokrenuo. Predgrađa Pariza su bila uvek, naravno ne sva, levo obojena i ovde gde je moj atelje, opština je komunistička, kao i ceo departman. Ali trebalo bi takođe znati da i usred Pariza postoji Trg Staljingrad, stanica metroa Staljingrad...

Primetili smo da na stolici u ateljeu držite zastavu SFRJ. Za sebe često govorite da ste "jugoslovenski slikar". Šta je za vas danas Jugoslavija? Uspomene s letovanja i legende o čuvenom crvenom pasošu, zajednički kulturni prostor, ili nešto treće? Je li ona bila istorijska šansa za jugoslovenske narode, ili tamnica naroda, kako je opisuju nacionalističke elite u post-jugoslovenskim državama?

Da, jugoslovenski sam slikar, a dodao bih i jugonostalgičan, ma kako to ne zvučalo dobro i ne dopadalo se svima. Nemojte da mi spominjete nacionalizme i nacionaliste. Za sve zlo koje je zahvatilo ove prostore možemo da zahvalimo tom smradu, koji nam je zatrovao živote, rasporio i iscepao u paramparčad jednu divnu zemlju, koja je već tada, bliže nego ikada, bila na korak do Evrope. Da, Jugoslavija je bila zajednički kulturni prostor, kao što kažete, kreativan i dinamičan, bogat događanjima, koji je zračio unutar zemlje, a i van nje. To je bila priznata i željena zemlja, atraktivna, pogotovo nakon što se izbavila iz kandži „Velikog brata“. Kultura je bila prevashodni izvozni artikal, uz izložbe svih žanrova: slikarstvo, ikone, freske, naiva itd.


Davno je bilo kada se ovde u Parizu u Grand paleu (Le Grand palais) održala izložba čija je tema bila 8.000 godina umetnosti na jugoslovenskom tlu. Za to je bila zaslužna Komisija za kulturne veze sa inostranstvom. Aktivna i efikasna, šetala je tu našu jugoslovensku umetnost širom sveta, oberučke prihvatanu. Pozorišta su gostovala na sve strane, film, muzika, balet... i to sve na bazi reciprociteta. Šta sve nismo videli ovde, samo ono za šta nismo bukvalno imali vremena. A danas, kao da nas je progutala pomrčina. Čak ni ono što je najlakše, saradnja unutar regiona, nije bogzna kakvo. Za utehu, nedavno je predstavljena kolekcija Beljanski u Zagrebu, a Miroslav Kraljević je izlagao u Novom Sadu. Raspad države je koristio isključivo mediokritetima da postanu važni, uticajni, da budu pošteđeni zdrave konkurencije, i da naravno arogantni i bliski raznim vlastima - to podrže. Spomenuste tamnicu naroda. O čemu se radi? Kakva tamnica, kakvi bakrači! Jugoslavija je bila šansa za jugoslovenske narode, sve ovako zajedno. Ali, bilo pa prošlo. Ispušteno još jedanput.


Kako biste opisali istorijski značaj i značenje Josipa Broza Tita na Balkanu? I da li se vaša percepcija njega kao lidera s ove vremenske distance razlikuje u odnosu na period kada ste odlazili iz Jugoslavije sredinom šezdesetih, pa i u odnosu na period do raspada SFRJ?

Prvo, ja nikada nisam otišao iz Jugoslavije, pa ni dan-danas, posle 50 godina, ne smatram da sam napustio moju zemlju. Tito? Lider je bio, lider je ostao. Svaki lider, ma kakav bio, ima prava na greške, jer u suprotnom ne bi bio lider. Nema bezgrešnog lidera, ili ima, ali onda taj nije pravi lider. Držao je narod na okupu, govorio je da smo zajedno jači, zemlja je bila poštovana, uvažavana, izmislio je Nesvrstane, izmigoljio je izvesnu neutralnost u odnosu na blokove. Istina, nije bilo Đokovića, ali nam je fudbal bio ubojit, vojska pri samom vrhu, a i ekonomija se polako propinjala. A trebalo je sve krenuti iz početka nakon najrazornijeg rata u ljudskoj istoriji. Nas, nazovimo nas stvaraocima, ostavljao je na miru da radimo ono što radimo. Sem nekoliko izuzetaka koji mu, ruku na srce, nisu trebali. Kako čujem, Tito se u jugoslovenskim zemljama sve češće spominje, fotografije se izvlače iz zaboravljenih I požutelih albuma. O tempora, o mores!
………
(razgovor vodili: I.Mladenović i I.Srećković)

Thursday, April 28, 2016

Mario M.: Slicice iz Banjaluke

Aleja, Obilic umjesto Pozderca

 gimnazija

 kesten

 Laus

 mirisi grada, pekara

 park

 penzioneri

 pogled s mosta lijevo

 pogled s mosta pravo

zidovi sanirani

Tuesday, April 26, 2016

PAVLE RADIĆ: SPASAVANJE KABADAHIJE DODIKA

Dok Dodik šešeljizmom brani maskirane privatne interese i kabadahijski vlastodržački ego – obilato koristeći beogradske i kremaljske vlastodržačke adresekoje mu se podatno nude – građani RS tonu u sve veću bedu. Deficiti RS enormno rastu. Redovno servisiranje budžetskih korisnika odavno je postalo neodrživo. Kasne ionako mizerne penzije, socijalna davanja, subvencije poljoprivrednicima, plate u javnom sektoru, propada temeljna infrastruktura… U hipertrofiranim javnim preduzećima gomilaju se gubici i javašluk, javne službe se urušavaju, nezaposlenost je enormna. Neko će reći, dobro, to su problemi vlasti u Banjoj Luci, zašto pored svojih muka građani Srbije, građani Vojvodine, da brinu i tuđe brige. Oni koji tako misle bili bi u pravu, da se ne nagoveštava da će Srbija – poreski obveznici Srbije, poreski obveznici Vojvodine – preuzeti saniranje budžetskog kolapsa RS, neminovne posledice prvenstveno neodrživog sistemskog anahronizma RS pogoršanog Dodikovom beskrupuloznom zloupotrebom vlasti.
Mediji izveštavaju da će Vlada prezadužene Srbije pomoći da se kratkoročno izbegne budžetski kolaps RS, tako što će otkupiti obveznice RS u vrednosti od 30 miliona evra. Na drugim adresama – čak ni kod baćuške Putina, koji ga tapše po ramenu i kuraži u šešeljizmu – Dodik očigledno ne može da nađe kupca sve bezvrednijih obveznica za spasavanje budžeta i dakako, svoje vlasti. Sva je prilika da će njegove obveznice kupiti Srbija – koja smanjuje plate i penzije svojim građanima – a obveznice će naplatiti na kukovo leto. Vest o kupovini obveznica RS je objavljena u senci predizborne kampanje nekako skrajnuto i još nije zvanično potvrđena. Znajući kolika je podrška Beogradasvom racionalno neodrživom ratnom čedu i Dodikovom inaćenju razumu, neće biti iznenađenje ako Srbija po ko zna koji put pomogne u spasavanju Dodikovog budžeta i svevlašća.
Malo je razumnih glasova koji upozoravaju da eventualnom kupovinom obveznica RS poreski obveznici Srbije suštinski ne spasavaju građane RS od bede, nego produžavaju konstitucionalni anahronizam RS – koji je izvorište svakovrsnog propadanja – i bahatluk Dodika. Pre nešto manje od deset godina Srbija je kupila 65% Telekoma Srpske za 646 miliona evra (skoro 200 miliona evra nerazumno više nego što je nudio Telekom Ausrtrije). Kakvi su efekti bratskog upumpavanja tolikih para poreskih obveznika Srbije Dodikovoj kamarili? Na šta je kamarila proćerdala tolike pare? Sadašnjih 30 miliona evra, ako se kupe Dodikove obveznice, kap su vode u ekonomski i institucionalno urušenoj RS. Spasavanjem funkcionisanja RS ovi ili oni vlastodršci Srbije spasavaju i taj konstitucionalni pseudodržavni anahronizam, i tamošnje kriminogene oligarhije. Produžavaju bedu tamošnjeg naroda. Suštinski spasavaju ni rat-ni mir, aktuelnu formu zločinačke politike devedesetih, čiji je Dodik danas najotvoreniji reprezent.
Nije problem toliko u Dodiku. Problem je što se te politike do danas suštinski nisu odrekli njezini beogradski očevi i pokrovitelji, te njihovi naslednici na vlasti. Zato je kad se govori o ovom ili nekom drugom vidu spasavanja budžeta RS iz Srbije, reč ospasavanju propale ratne politike i njezinih neminovnih preskupih materijalnih i moralnih relikata. Ne radi se dakle o brizi za „srpski narod preko Drine“, kako tvrde demagozi, jer su Srbi BiH, Srbi RS, velika žrtva te politike i njezinog kontinuiteta, kao i drugi tamošnji narodi. Prava, strateški važna pomoć Srbije bosanskohercegovačkim Srbima bila bi da se najpre Srbija, a potom uz njezinu pomoć i političari, kulturni, verski i javni radnici RS odreknu zločinačke politike devedesetih i njezinog kontinuiteta; da se tamošnji Srbi okrenu pre svega sebi i svojoj državi BiH, njezinom funkcionalnom uređenju i obnovi bosanskohercegovačkog patriotizma u kojem pored drugih naravno ima mesta i za srpski identitet. Dakako, ne četnički. Sve drugo je nastavak agonije i propadanja koje neće zaustaviti demagozi sečenjem ušiju-krpljenjem dupeta, na šta se svode prodaje sve bezvrednijih državnih obveznica. Nažalost, i u Srbiji i u RS daleko smo od političkog razuma i takvog spasonosnog scenarija. I s ove i s one strane Drine srpstvo je zarobljeno isprepletenim interesima demagoga pljačkaša u kleronacionalističkom ruhu.

(Autonomija)

Monday, April 25, 2016

Muharem Sitnica - Sica: Banjaluka u vjekovima


Vila "Božić" ("Crvena kuća"), reprezentativni objekat izgrađen 1913. godine prema projektu arhitekte R. Lubinskog. Trgovac drvetom Božić vilu je kasnije prodao Mari Mitrov. Do izgradnje Banske palate u vili je bilo sjedište bana Vrbaske banovine Svetislava Tise Milosavljevića. Od 1933. godine u zgradi je bilo sjedište "Kola srpskih sestara", a u toku Drugog svjetskog rata Kulturbunda. Nakon Drugog svjetskog rata u zgradi su djelovali Škola za babice, Medicinska škola, Crveni krst i Zavod za socijalni rad. Zgrada je teško oštećena u potresu 1969. godine, a konačno porušena 2002. godine.


Stambeno-poslovna zgrada trgovca Isaka Salomona Poljokana, izgrađena prije 1880. godine. U prizemlju i na galeriji nalazila se trgovačka radnja mješovitom robom, a na spratu stambeni prostor. Zgrada je sanirana i adaptirana 1936. godine. U toku Drugog svjetskog rata porušen je prednji dio zgrade sa kupolom i Davidovom zvijezdom na vrhu. Poslije Drugog svjetskog rata u zgradi je bila smještena Robna kuća "NA-MA". Zgrada se nalazila se u glavnoj ulici, pored Hotela "Palas" (danas parking prostor). Zgrada je porušena poslije zemljotresa 1969. godine. Lijevo je džamija Sijamija (Šehova džamija), porušena 1931. godine radi izgradnje Hotela "Palas".


Pazarni dan na prostoru ispred Pokrivenog sokaka. Desno su ćepenci Gliše Nikolića, a lijevo trospratnica trgovca Leona Levija Dude Poljokana. Ovu su zgradu jedno vrijeme uzeli pod zakup braća Baum, trgovci kožom. Po njima je zgrada nazvana Baumova palata. Snimljeno 1912. godine.



Saturday, April 23, 2016

Vjerujem...


“Osjetljivi ljudi su najautentičniji i najpošteniji ljudi koje ćete ikada susresti. Ne postoji ništa što vam neće reći o sebi, ako vjeruju u vašu dobrotu. Međutim, u trenutku kada ih izdate, odbacite ili obezvrjedite, oni će prekinuti prijateljstvo. Oni žive s osjećajem krivnje i stalnim bolovima oko neriješenih situacija i nesporazuma. Oni su izmučene duše koje nisu u stanju živjeti ako nekoga mrze ili ako netko njih mrzi. Ovaj tip osobe treba najviše ljubavi koju im možete dati, jer su duše koje su stalno povrijeđene od strane drugih. Međutim, unatoč tragedijama kroz koje moraju proći u životu, oni su i dalje najmilostiviji ljudi koje je vrijedno poznavati i koji često postaju aktivisti za one slomljena srca, zaboravljene i neshvaćene. Oni su anđeli sa slomljenim krilima koji lete samo kad su voljeni. “
– Shannon L. Alder

Friday, April 22, 2016

Danas je 22. april !

Sretan vam dan naseg lijepog grada!
Sretan vam dan kada je nas grad oslobodjen od vanjskih i unutrasnjih fasista!
Na danasnji dan 1945. godine vjerovalo se da je to oslobodjenje trajno.
Istorija nas uci da nista nije trajno!
Smrt fasizmu - sloboda narodu!







Nakon prosirene konferencije za medija Pokreta za Banjaluku

Ne zelim da blog bude ukljucen u predizborne kampanje bilo kakve stranke ili pokreta, ali eto, ovaj pokret je izuzetek iz vise razloga. Prvo, na celu pokret je Vojo Erceg, moj komsija iz djetinjstva, drug sa kosarkaskih terena, covjek drag za sresti i popricati... Nase druzenje su nastavile i nase kcerke njegova Tamara i moja Jelena, pa i to je ta veza.  Zbog onih starih vremena ne mogu odbiti da objavim ovo sto on salje. Ma koliko sam ja izgubio nadu da se u Banjaluci, "pa i sire" moze nesto promijeniti za naseg "vakta", drago mi je da postoje ljudi koji u to vjeruju i da  pokusavaju mijenjati. Stoga, smatram i svojom obavezom podrzati ljude koji bude nadu da nije sve izgubljeno.

*********************************
Nije sve crno kao što izgleda 
POKRET ZA BANJALUKU 
Pamet, ponos, pravda…


Zadovoljstvo nam je da Vas obavjestimo da smo 17. Aprila 2016. godine u Banjaluci održali veoma uspješnu Proširenu konferenciju za medije i goste na kojoj smo upoznali javnost sa unutrašnjom i teritorijalnom organizacijom, planiranim aktivnostima, kandidaturi za predstojeće lokalne izbore i drugim interesantnim temama.

Sekretar Svetislav Kuruzović je pozdravio prisutne i istakao da je Pokret za Banjaluku pravi narodni pokret sa idejom da mobiliše građane i vrati ih u aktivno učestvovanje u politici. Cilj je da se kroz institucije sistema aktivno učestvuje u donošenju odluka koje će se baviti životnim prilikama i povezivati ljude koji će profesionalnim sposobnostima doprinjeti poboljšanju stanja. Jedno od najbitnijih pitanja je kako motivisati građane da izađu da glasaju i uvjeriti ih da su ovi izbori za njih izuzetno važni.
Nije sve crno kao što izgleda POKRET ZA BANJALUKU Pamet, ponos, pravda…
Predsjednik Pokreta mladih Filip Plamenac je jasno naglasio da mladi neće dozvoliti da se rješavanje trenutnih problema ostvaruje tako što će se sav trošak prebaciti na buduće generacije. Mladi ljudi moraju dobiti uslove da ponovo sanjaju velike snove i ostvare svoje planove, ovdje, u svojoj Banjaluci.
Predsjednica Foruma žena i nosilac liste za odbornike u Skupštini grada Iva Đukić je istakla da osnovu za funkcionisanje i razvoj jednog grada predstavljaju njegova budžetska sredstva, odgovorno i promišljeno isplanirana i raspoređena, a ogledalo odgovorne gradske politike njihovo efektivno i transparentno trošenje. Istakla je da će Pokret za Banjaluku insistirati na adekvatnom upućivanju građana u mehanizme planiranja budžetskih sredstava, efikasnije javne rasprave o nacrtu budžeta, te bolju komunikaciju između gradske uprave i građana.
Predsjednik Pokreta za Banjaluku i kandidat za gradonačelnika Vojislav Erceg je u svom obračanju istakao da puni doprinos u čišćenju Banjaluke od svih struktura koje su glavna prepreka da grad ponovo bude po mjeri čovjeka, mora da pruži Prvi čovjek Banjaluke. Grad koji želi da se razvija zahtjeva od gradonačelnika veći angažman, kretanje među ljudima, veliki intelektualni i psihofizički napor. Mora da se nametne svojom ličnošću, sposobnošću i menadžerstvom i da konkretno pokaže šta je uradio u mandatu koji je dobio od naroda, a ne da bude dobar samo u sprovođenju naredbi svoga lidera.
Do 04. maja 2016. godine ćemo pokušati da ostvarimo kontakte sa svima onima koji žele da Banjaluka postane normalan, građanski i demokratski grad i koji smatraju da nam je potreban jedan dogovor za preokret i povratak života u politiku, bez populističkog podilaženja najnižim instiktima očajnog, poljuljanog i demoralisanog naroda.
Očekujemo da ćemo imati korektan i ravnopravan na vašem mediju i da nećete zanemariti i ignorisati, bez opravdanih profesionalnih razloga, djelovanje našeg, relativno novog, političkog subjekta na političkoj sceni.
Vjerujemo da ćete naći vremena da o svemu detaljnije porazgovaramo, a do skorog susreta prijateljski Vas pozdravljamo.
Koristimo priliku da vama, a i svim građanima Banjaluke, čestitamo 22 april, dan kada je ovaj grad, poslije četverogodišnje okupacije, oslobođen od najveće pošasti savremenog čovječanstva i počeo jedan novi život, razdoblje slobode, razvoja i prosperiteta.

Informativna služba Pokreta za Banjaluku

Thursday, April 21, 2016

Most Radija Slobodna Evropa: Mladi Balkanci




O saradnji na ex-yu prostoru Omer Karabeg razgovara sa Lejlom Ibrulj, studentkinjom iz Sarajeva, i Nemanjom Cvetkovićem, studentom iz Beograda, članovima udruženja Balkanac, koje okuplja mlade ljude iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nemanja Cvetković: Na ovim prostorima svako istoriju tumači drugačije. To je naš problem. Novine i internet su prepuni nacionalizma i šovinizma, a televizije su prepune rijaliti programa u kojima dominiraju šund i kič.


Lejla Ibrulj: Bosna i Hercegovina je danas cirkus od države. Ovdje se uče povijest, istorija, historija. Jedni uče o Hrvatskoj, drugi o Srbiji, a treći o Bosni i Hercegovini. Želimo da uđemo u Evropsku uniju, a pravimo kič od države.

Cvetković: Mi ne poznajemo svoje komšije, mladi ne poznaju svoje vršnjake iz susednih država.

Ibrulj: Zadnjih godina bilo je mnogo studentskih pohoda u Beograd i Zagreb. Jako je dobro da se ovdašnji studenti upoznaju sa kolegama i kolegicama iz Beograda i Zagreba, da se barem dva-tri dana druže.

Cvetković: Ljudi su mržnju unovčili, ali ja sam pozitivac i želim da Srbiju i ceo region vidim kao srećnije, veselije i radosnije društvo. Da ovde nema potencijala, sigurno se ne bih vratio iz Pariza.

Ibrulj: Ja vidim nacionalizam kao bankarstvo, način da se stekne novac. Svi mi znamo da naši političari, kada se ratovalo, nisu branili svoju državu već su gledali da na sve moguće načine sebe osiguraju. Tako je i danas.

Karabeg: Poneki vas optužuju da oživljavate ideju Jugoslavije.

Ibrulj: Besmisleno mi je da stalno ponavljam da mi ne pravimo nikakvu novu Jugoslaviju već samo želimo da se povezujemo.

Cvetković: Mi nećemo nikakvu novu Jugoslaviju. Mi samo hoćemo da normalno živimo u našim državama, da se povezujemo i da imamo bolji život. Nećemo da se hranimo nacionalizmom.

Karabeg: Snimate dokumentarni film pod nazivom "Zar nije bolje ovako". Kako će izgledati taj film?

Cvetković: Snimaćemo ga u Sarajevu, Tuzli, Zagrebu, Splitu, Mostaru, Jagodini i Beogradu. To će biti jedna mini-turneja. Imamo scenario u grubim crtama. Pokazaćemo kako danas mladi ljudi žive, šta ih muči, kako se zabavljaju. Kroz film će proći preko sto mladih ljudi.


(Radio Slobodna Evropa)

Wednesday, April 20, 2016

RAJKO PUŠIĆ: KOTLIĆIJADA KOD SD BORIK‏


OVAKO JE 16.04.2016. OKO 08.00 h IZGLEDAO PROSTOR ZA KOTLIĆIJADU.
VEĆ OKO 09.00 h BILO PUNO KAO ŠIBICA. PJESMA, PIĆE, VESELJE I ZAFRKANCIJA 100% SVE DO SITNIH SATI.

DOBRICA AGATONOVIĆ GOVORIO BODLEROVU PJESMU I PUSTIO SUZU. MIRO JANJANIN GA TJEŠI

KAFE "ARIA" NIJE IMALA EKIPU NA KOTLIĆIJADI, ALI JE DOVELA MLADOG I PERSPEKTIVNOG COBERA OBRADOVIĆA DA NAUČI KUVANJE POSNOG PASULJA.
COBEROVI MENTORI SU ZLAJA MILOVAC I ZKOA VUKOMAN, GAZDA "ARIJE"

POKOJNI MILE ĐOGO LEMI JEDNE GODINE DOVEO PSA LUTALICU KOJI SE ODOMAĆIO U BIRTJI "RUPA". PRIJE ODLASKA NA KOTLIĆIJADU, BESIM KRUPIĆ DONIO GARI DORUČAK. TAKO BESIM RADI VEĆ PET GODINA

AKADEMIK Prof.dr DRAGAN DANELIŠEN BIO ATLETIČAR, A prof.MILE BAVRLIĆ DOBAR FUDBALER fk SLOGA IZ G.PODGRADACA. NA KOTLIĆIJADI POKAZALI DOBRU FORMU I POJELI PO TRI PORCIJE PASULJA

DVA DOKTORA HUMANE MEDICINE U PENZIJI, ALI AKTIVNI VOKALNI SOLISTI U ANSAMBLU ZDRAVKA ĆOSIĆA. PRIJE NASTUPA PROČISTILI GRLO SA DOMAĆOM RAKIJOM I ČORBASTIM PASULJOM. PJEVALI KAO SLAVUJI

Dr DANELIŠEN NUDIO POZNATOM BL HARMONIKAŠU TOMICI 4,00 KM DA MU ODSVIRA JEDNO VLAŠKO KOLO. TOMO TRAŽIO 8,00 KM. POSLE DVIJE RAKIJE I POLA SATA CENKANJA, NAŠLI SE NA 6,00 KM.

DEGUSTACIJA LAUŠKE RAKIJE. LAUŠKA ŠLJIVOVICA PREKO ZIME BUDE ZALEĐENA, PA ČIM MALO OTOPLI, ONA SE ODLEDI. LAUŠANER 100% DRAGO GALIĆ-GALE DONIO FLAŠU, A ŠIŠAN I DULE CRNOGORAC PROBALI

EKIPA BIRCUZA "RUPA" U OKRNJENOM SASTAVU

100% + 100% = 200% LAUŠANERI

VLADO HAVRALENKO, VLASNIK SEKEND HAND ŠOPA (GRANAP POLOVNE GARDEROBE) NA PISTI U BIRCUZU "RUPA" PRIKAZUJE NOVU KOLEKCIJU "PROLJEĆE 2016". SVE NA VLADI JE PO 3,00 KM. MOŽETE SE OBUĆI ZA 10,00 KM TUTO KOMPLETO.

KUMOVI LJUBAN I SANDI SE POLA SATA SPREMAJU ZA KUMOVSKI POLJUBAC. POSLE POLJUPCA LJUBAN POPIO VINJAK, A SANDI SOK JER JE SKORO IMAO INFARKT.

LJUBINKA, NAČELNIK DRUŠTVENIH DJELATNOSTI, Dr DANELIŠEN, PREDSJEDNK UPRAVNOG ODBORA SD BORIK I Dr CICI JOSIPOVIĆ, POTPREDSJEDNIK SKUPŠTINE GRADA SLIKALI SE PRIJE DEGUSTACIJE PASULJA. ZAMOLILI ME DA IH NE SLIKAM DOK BUDU TRAŽILI REPETE

PENDA, GLAVNI KUVAR EKIPE "RUPA", PRIPREMA IZNENAĐENJE KOTLIĆIJADE, TO JEST BANJALUČKI PASULJ NA ŠIBENSKI NAČIN:
- MORSKA VODA................15 litara
- SIPA...................................10 kg
- PASULJ TETOVAC............20 kg
- DAGNJE..............................0,5 kg
- VRBASKA VODA.................23 litre
- ISTARSKI TARTUFI................3 komada

KUŠTRO 100% ROSULJANAC
GALE 100% LAUŠANER
ĆOSA 50% + 50% LEGURA LAUŠA I ROSULJA. ROĐEN NA LAUŠU, ALI KAO KLINAC DOSELIO U ROSULJE.

ŽIKA VOĆAR, ZLAJA MILOVAC I RAJKO PUŠIĆ.
STARA RAJA SA MALTE /ROSULJA/

ŠAJIĆ LJUBOMIRA REDAR DISKRETNO OPOMINJE DA NE IDE OD KOTLIĆA DO KOTLIĆA JER ĆE MU PRIPASTI MUKA OD TOLIKOG PASULJA
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...