Wednesday, November 02, 2016

Rampa


Ne mogu, a da jos jednom ne prokomentarisem rampu na putu za Sehitluke i zabranu voznje od parkiralista do vrha brda. Znam i cijenim neke ljude angazovane na akciji da se ova rampa i zabrana zadrze kako bi Sehitluci ostali zasticeni od vozila, zagadjivanja i kako bi se sacuvali kao oaza rezervisana za pjesake - setace.



Ima to i logike. 
Ali ima logike i suprotna logika - dozvoliti i vozilima da se penju na vrh Sehitluka i do Tresnjika. 
Sada se na ovo brdo mogu popeti samo oni koji imaju dobro zdravlje, jos bolje noge i pluca da mogu izdrzati setnju od cetiri kilometra uzbrdo i cetiri nizbrdo. Koliko je takvih? Hiljade. 
Ali koliko je onih koji to sebi, zbog nacetog zdravlja ne mogu priustiti? Isto tako hiljade. 
A i oni imaju pravo, ako to pozele da se popnu i uzivaju u zajednickom brdu.


Sjecam se, vjerovatno je to bilo lani, kad je restoran Novak otvaran, buke i frke a sve zbog straha da restoran sa imenom cuvenog srbijanskog sportiste ne prouzrokuje otvaranje kapije.
Ali nije. Otpor gradjana, zapravo onog dijela koji koristi ovo brdo za setnje, bio je jaci.

Usao sam i popio kavu u restoranu Novak. Restoran je veoma lijepo uredjen. Terasa je, cini mi se, cak i prosirena i mami da se sjedne i opusti, cak i na zubatom suncu. Ali sta to vrijedi kad je sve to prazno i djeluje nekako sablasno napusteno.


Razgovaram sa uposlenicom koja je cini se sretna da ima s nekim popricati. Malo zanosi u govoru i ne zna da su putem nekada vozili automobili. Nova je ocito. Nije ona kriva za to. Kaze, lani nas je bilo petnaest zaposlenih. Danas, cetvoro. A i to, ko zna do kada.
Steta. Ne pada mi na pamet da budem advokat za posao u koji je umijesan Novakov otac, jer covjek mi je iako ga ne poznajem, jednostavno antipatican. Ali i ovaj objekat i ovaj sadrzaj je za dobro svih ljudi koji zive u gradu ispod njega.
Uskoro ce se, po logici kapitala, oni koji su ulozili sredstva u njega, povuci jer niko nije toliko bogat da gomila gubitke. Tako ce, pored ostalog, i ovih preostalih cetvoro zaposlenih ce ostati bez posla. 

Pjesacke staze su obiljezene i kao da pozivaju setace da ih koriste i prepuste asfalt vozilima i onima koji se ne mogu sluziti stazama.



Mozda ja grijesim, mozda ja ne uzimam u obzir sve sto bi se trebalo, mozda ja zivim negdje suvise daleko i suvise dugo pa ne razumijem sta je banjalucanima zaista potrebno, ali imam nekako utisak da je i otpor i negodovanje proizvod i nase poznate tvdoglavosti.
Kao da se energija otpora, u ovom slucaju, trosi u pogresnom i ne tako vaznom sukobu.
Kao da je neko svjesno pustio Sehitluke "niz vodu" da bi negdje, na drugom mjestu - mnogo vaznijem, radio protiv interesa istih onih koji su dobili bitku za Sehitluke.
A da li su ih dobili?

P.S. Izvinjavam se onima kojima se naziv Sehitluci vise ne svidja. Meni je tako lakse jer Banj brdo mi nikako ne ide...

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...