Friday, December 30, 2016

Mario M.: Kako je mala djevojčica napisala pjesmu

Sjećanje na Vedranu (1972-2011.)

Rođake ne možemo birati, čak ni roditelje. Ni Vedrana nije imala mogućnost izbora, ali je sa svojima imala sretno djetinjstvo. Njeno odrastanje se odvijalo uz mamu i tatu koji su već imali podosta iskustva u odgajanju mališana. Lojzo i Enisa su bili oni dragi učitelji koji su banjalučkim školarcima godinama približavali umjetnost. Tek onda su dobili Vedranu…
Djevojčica je rasla uz originalne slike, bajke i pjesmice svojih roditelja… A oni kao umjetnici su na principima slobode i originalnosti bazirali odgoj svoje Vedrane. Enisa je zapisala:
‘’Nismo ti ravnali / Pute / Ni nudili Putokaze,/ Nismo ti vezivali mašnice/ Dogme, / Nismo ti zidali / Brane...’’
Poznat kao jedan od najtežih, proces odgajanja se kroz igru i poticaje uz neposrednu komunikaciju zanimljivo odvijao. Za dijete je potrebno imati vremena i strpljenja, okružiti ga ljubavlju, pažnjom, razumijevanjem… Slikar i pjesnikinja su djevojčici poticali kreativnost:
‘’Kao slobodnoj divljači u šumi / Hrane – kraj tebe smo /Sterali nevidljive naviljke /Sa strane pramčioka,/ Radoznala mala sunca/ Ispala iz našeg oka.’’
Djevojčica je imala lijepo djetinjstvo, na licu joj se svakodnevno ogledavalo njeno ime. Odrastala je hrabro, bez predrasuda i rano je formirala svoje dječije stavove. I bila sigurna toliko da je jednom prilikom iznenada uletila u razgovor svojih roditelja: ‘’Nije teško napisati pjesmu. Sad ću vam pokazati!’’ I osmogodišnjakinja se nakratko izdvojila i napisala:
Jednoga dana
Išla je vrana
Da kupi crni kaputić.
Medica je rekao
Da ne postoji crni kaputić
Jer samo postoji crveni kaputić.
Jer, jer pjesma se ne piše
U crnom kaputu,
Već u crvenom kaputiću,
I zato, što je crvena
Ljubav mamina.
(10.3.1980)
Djevojčica bi znala reći: ‘’Mama, kad žmirim nema me!’’

Vedrana je posljednji put zažmirila na današnji dan 2011. godine.


U knjizi ‘’RIJEČI IZA TIŠINE’’ Enisa Osmančević Ćurić je istisnula svoju pjesničku šutnju i svoje majčinske emocije. Knjigu je posvetila Vedrani, njenoj jedinoj. Objavljena je prošle godine i nije doživjela zasluženi publicitet.
Enisa je poznata pjesnikinja poezije za djecu.
Enisa sada nosi crninu i ne piše pjesme za djecu.
Djevojčica je to i predskazala svojim stihom ‘…jer pjesma se ne piše u crnom kaputu…’

Mario M.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...