Tuesday, December 06, 2016

Tehnicka podrska


Ovo moram podijeliti s vama!
Nakon cetiri mjeseca vratismo se u svoj stan u Torontu.
Zazeljeli se djece, unuka, prijatelja...
Dugotrajni letovi se sve teze podnose.  Ni tri odgledana filma u avionu ne pomazu. Osam sati je uvijek osam sati.
Kad se vratis, jet lag trese (ne pada mi na pamet nasa rijec za poteskoce nakon prelaska mnogo vremenskih zona); zaspes u sedam navece, ustajes u tri ujutro.
Nakon povratka uvijek te cekaju slicni poslovi: u lagane spada podesavanje satova po stanu. Ja sam malkice opsjednut vremenom, pa stanu imamo deset raznih satova. Treba to sada sve podesiti.
Malo tezi posao je zvanje kompanije koja obezbjedjuje kabl i interneet. Treba zamrznute servise aktivirati. Lani to prodje bez problema. Cak su, ako se ne varam, aktivirani dan prije naseg povratka. Ove godine - nocna mora! Posebno inernet.
Prvo pozovem da pitam zasto servis nije aktiviran na dan kad sam trazio. Muski glas me upucuje na tehnicku podrsku. Dobijem podrsku, oni kazu da to nije do njih vec da sacekam radno vrijeme (a zvao sam u pet ujutro jer mi se san razbio) i nazovem korisnicku sluzbu. Nazovem u osam. Cvrkutavi zenski glas me saslusa i cvrkutavo obecava da ce ona to odmah srediti. I zaista, TV proradi nakon desetak minuta. Ali internet ne ide. Ona ga je, kaze, aktivirala, ali nesto ne radi na mom kraju. Trazi da ukljucim i iskljucim kutiju modema i routera. Ja to i cinim iako sam to ucinio jos prije nego li sam nazvao. Nista!
Onda ona kaze da sacekam da ona to uradi iz centrale. Ja cekam. Nista. Kaze ni to ne pomaze i jedino sto moze biti problem je moja neispravna kutija. Kaze otkaci je, odnesi i zamijeni je u nasoj sluzbi.
Sacekam sat-dva da se sluzba otvori. Odem. Stanem u podugacak red. Ne ceka mi se, umoran sam i pospan, ali sta cu.
Kako zivjeti bez interneta?! Ma ni spavati ne mogu bez njega. Nakon petnaest minuta cekanja momak iza pulta obavjestava sve nas u redu da je kabl sistem pao i da moraju prekinuti rad.  Sta cu?! Smirujem hormone. Hvatam se brave, izlazim bez komentara i odjezdim kuci. Cekam ponovo dva sata. S nadom da im je kabl sistem proradio ponovo stajem u red. Docekam svoj red, zamijenim kutiju, ali osjecam, ma ne osjecam - znam da je sve to nepotreban posao i da mi to nece pomoci, jer nije kutija mogla crci u ova cetiri mjeseca dok nije bila ukljucena. Ali sta mogu, oni drze konce u svojim rukama. Sto bi rekli u Banjaluci (ovo je za mene novi izraz koji sam naucio): Ja sam u toj igri donji!
Vratim se kuci, zamijenim kutiju. Ponovo nista!
Ponovo se smirim i nazovem. Novi zenski cvrkutavi glasic mi savjetuje da tu novu kutiju ugasim i upalim jer ona s njom ne moze komunicirati iz centrale. Cuj, ona sada ne moze komunicirati a ona prethodna je uljucila i isljucila moju staru kutiju! Pokusavam objasniti da je nova kutija upravo ukljucena iz prethodno neukljucenog stanja i da ukljucenje i iskljucenje nema nikakvog smisla. Ali cvrkutavi glasic je uporan.
Pristanem, jer donji sam, da budem budala.
Iskljucim. Ukljucim. Isto - nista!
Posto cvrkutavi glasic nema vise novih ideja, jer je iscrpila je sve savjete sa liste koju cita, kaze da ce poslati tehnicara, na njihov racun. Ja se smirim koliko mogu, i najumilnijim mogucim glasom kazem da to nema svrhe, jer s moje strane je sigurno sve u redu, da su obje kutije ispravne i da mislim da oni u centrali nisu aktivirali internet kako treba. Kaze, nemoguce, jer ona je sve provjerila i procitala da je to uradjeno i uredno zapisano. Ali ona ce poslati tehnicara vec sutra ujutro. Ja razocaran, ali sretan. Jer sutra ujutro je mnogo bolje nego prekosutra popodne.
Te noci slabo spavam, sto od jet laga sto od interneta.
Ali  zato narednog jutra tehnicar stize cak pola sata ranije! Fin decko, zaista. Ima cak i uredjaj za mjerenje signala u kablu. Donio i novu kutiju. Kaze zamijenicu ja ovu vasu novu od juce, moja je novija. Saglasim se s njim da ga odobrovoljim, mada je i to bespotrebno. Izmjeri signal. Kaze, kabl je u redu. Zamijeni kutiju. Postavi je da radi. Kaze, i kutija radi! Znaci da je problem u centrali. Vas servis nije aktiviran kako treba, a neko je zapisao da je to odradjeno pa je to sviju zbunjivalao!
Dobro jutro, Kolumbo!
Upitah, jesu li sada re-aktivirali servis. Kaze, ne! Ja sada idem, jer imam mnogo posjeta po kucama, a vi treba da ih zovete pa ce oni aktivirati!
Super! Covjek dosao sa svom svojom skalamerijom, alatom uredjajima i sada odlazi, a moj internet i dalje ne radi!
Svasta!
Ali ne pokazujem ja to svasta. Zahvaljujem mu ljubazno na dolasku.
Ponovo se smirujem do daske, podesim glas da bude umilan. Odstranim iz njega onaj balkan faktor. Nazovem.
Ovog puta ljubazni muski gas s druge strane. Ispricam mu svu svoju dvodnevnu istoriju glede interneta. On strpljivo slusa i ljubazno me zamoli da sacekam da on provjeri sta pise u njegovom kompjuteru.
Ja, naravno, strpljiv kao i uvijek, kazem, naravno samo ti provjeri. Ja cu cekati koliko god bude trebalo. Jer ja ustvari obozavam cekanje.
I nakon nekog vremena on me obavjestava da moj internet sada radi. Pitam ga, ponovo ljubazno, da li ga je on aktivirao. Kaze jeste! Naravno, ne pitam kako ga je on aktivirao ako je jos prije dan bio aktiviran, jer to bi vec licilo na balkansko pitanje i zakuhavanje nakon sto je sve rijeseno.
Bingo! Allelujah!
Internet proradio! Ja sretan da vam mogu prenijeti ovo svoje iskustvo i da vam time olaksam vasu muku ako ste ikada dozivjeli slicno sa vasim kabl kompanijama.
Jer u drustvu se sve lakse podnese.

No comments:

Post a Comment