Saturday, July 15, 2017

Provincija bez identiteta


Svake godine osjetim kako Banjaluka sve vise gubi identitet, tone i postaje provincija. I pored velelepnih gradjevina Vlade i Televizije, vodoskoka, novih spomenika, svjetala, napucanih restorana, grudi i usana, zapravo postaje sve vise srbijanska, ili preciznije beogradska provincija.
Sinoc je koncert Banjalucke filharmonije kojim je otvorena tradicionalna manifestacija "Ljeto na Vrbasu" taj moj osjecaj samo pojacao. Direktan televizijski prenos, Gradonacelnik, velika bina uz Vrbas, jos veci LED displej, dirigenti koji se smjenjuju, vokalna solistkinja koja ne pomjera pogled sa nota i teksta, voditeljica koja nevjesto pokusava da bude duhovita, publika koja je, ocigledno je to, dosla da je kamere uhvate... Pretenciozna revija kica...

Sjecam se kako su nekada ovu manifestaciju oranizovali amateri KAB-ovci. Da, bili su oni amateri ali istinski entuzijasti koji su svoje nedovoljno iskustvo, pa i znanje, nadomjestali energijom, entuzijazmom i voljom. Sve to su oni, zajedno sa ucesnicima, glumcima, sportistima, muzicarima, knjizevnicima prenosili na publiku koja je postajala dio zajednicke predstave i karnevala. I svi zajedno su uzivali!
Danas, sve izvjestaceno, napucano, petenciozno, sa ciljem da pokaze kako je nas grad danas velegrad svjetske kulture. Kako moze sve ono sto veliki gradovi, a posebno Beograd moze. Cak je, cujem, za koju godinu Banjaluka i kandidat za neku evropsku nagradu kao kulturni centar Evrope, ili tako nesto... Hej, Banjaluka kulturni centar Evrope! Kome to samo pada na pamet! Koliko god mi to i zeljeli, koliko god vec i sama kandidatura godi - budimo realni - nije ni blizu!
Jer kultura nije samo koncert, televizija, filharmonija, Univerziteti, Akademija nauke i umjetnosti, akademici, profesori, Armanijeva odijela, leptir masne... Kultura se ogleda u svakodnevnoj komunikaciji, u obracanju nepoznatom, u parkiranju auta tamo gdje se auto parkira - a ne na sred ulice ili trotoara, u bacanju opusaka u javne pepeljare - a ne na svakom koraku, u strpljivom cekanju u redu pred salterom, u ljubaznosti sluzbenika, konobara, u uredjenoj bolnici... i jos mnogo cemu.
I sinocni koncert potvrdjuje da bi Banjaluka htjela da bude velika, pa jos i kulturna - ali, na zalost, nije. Htjela bi da lici na Beograd - a svjetlosnu godinu zaostaje za Beogradom, u mnogo cemu.  Koncert je, umjesto prezentacije banjalucke kulture, uglavnom bio posvecen beogradskoj kulturi, filmovima iz Beograda, TV serijama iz Beograda, muzici komponovanoj i vezanoj za Beograd i Srbiju. Jadno je do boli koliko se danasnja Banjaluka dodvorava Beogradu.
Sam koncert, kao i TV prenos je po mom misljenu bio idejni i tehnicki promasaj. Iako se vidjelo i culo da je nedovoljno uvjezbana, filharmonija je bila bolji dio projekta. Scenario i rezija - amaterski, voditeljica bezuspjesno pokusavala da bude duhovita, greske u tonskoj realizaciji, kamera redovno na pogresnom instrumentu (osim sto je bubnjar bio u kadru vise od pola vremena trajanja koncerta)... Sve u svemu, ocigledno je bilo da je sav taj projekt pripreman na veliku brzinu, zapravo nepripremljen i neuzvjezban. I sta poslije ovoga? Razmisljaju li kulturni pregaoci i oni koji realizuju ovakve i slicne projekte kakve kritike za ovakvu realizaciju mogu dobiti od iskrenih profesionalaca, pa cak i onih iz bratskog  Beograda? Ne onih koji ce za sitan honorar prodati svoje ime i reputaciju.

Neko bi se, u ovoj buducoj "kulturnoj metropoli Evrope" morao dobro zamisliti.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...