Sunday, December 17, 2017

Posveta Puli i pravi pravcati pulski roman


Galerija Makina bila je preksinoć mjesto gdje u prvom planu nisu bile fotografije, nego jedan roman i to roman koji se događa u Puli, zove se "Stogodišnje djetinjstvo" autora Amira 
Alagića, koji je o svom novom djelu govorio zajedno s Bojanom Žižovićem i Nenadom Popovićem iz izdavače kuće Durieux koja je roman objavila.
- Nisam iz Pule, ali jesam iz Pule, kaže Alagić koji je rođen u Banjaluci. ?Nisam tu rođen, došao sam i jednostavno ovaj grad volim, kao da ima neka čarolija između mene i ovog grada. Pula 
i ja dijelimo sličnu sudbinu, a to je sudbina izgnanstva. Ja sam izgubio grad, a ona je izgubila ljude, kaže Alagić koji je u romanu ispričao priču o sto godina Pule. Ovaj grad nikad nije uspio odrastati jer kada dođe u neko doba da se razvije, povijesne okolnosti ga "očiste", kazao je Alagić.
Glas Istre
Žižović je roman nazvao posvetom Puli i "pravim pravcatim pulskim romanom" s radnjom smještenom u Pulu, a likovi u romanu šeću ovim gradom, spominju se neke ulice i dijelovi grada, dok glavni lik Slavko Delcaro čak i živi u istom stanu na Verudi gdje živi Alagić. No, napominje da je povijesni aspekt ubačen prvenstveno kao kulisa za odnos među likovima.
- Često se krećem po rubu realnosti, kaže Alagić. No, zanimljivo je, a to Žižoviću nije moglo promaknuti i nije to mogao preksinoć ignorirati, da se dio radnje događa i u pulskim novinama koje bi mogle podsjećati na Glas Istre. Pojavljuje se tako fotografa koji se u romanu zove samo Štif, a mogla bi biti aluzija na kolegu Dejana Štifanića. S druge strane, ima tu nekih imena poput Vladimira Strahinje koje se ipak ne odnosi na kolegu Zvjezdana Strahinju, kao što niti prezime Tidić nema veze s Teom Tidić tim više što u romanu nemaju veze niti s spomenutom novinskom firmom. Zato prezime Žišović koji u romanu radi u toj novini podsjeća na imena kolega Žižovića i Šišovića, dok je sam autor Amir Alagić sebe ubacio, ili kako kaže "transponirao se" kao sporedni lik u vlastiti roman i to kao novinar u našem listu. Uostalom, u romanu ima puno blago promijenjenih imena ili prezimena ili sudbina. Glavni lik Slavko Delcaro skladatelj je i prosvjetni radnik pa premda je izmišljeni lik njegova skladba 
"Prežihofova misao" može poslušati na stranici SoundCloud, pod profilom Slavko Delcaro.
Daj, pročitaj ovo
Popović koji je, kako reče Žižović, Alagića "uzeo pod svoje" je govorio o svom viđenju romana ali i o situaciji s objavljivanjem novih knjiga u Hrvatskoj u kojoj se, kako kaže, književnost već 20 godina odvija na potezu Bogovićeva - Preradovićev trg u Zagrebu.
- Tehnički je najbolje kada te netko zaustavi na ulici i kaže "Daj, pročitaj ovo". Knjige se moraju objavljivati zbog pritiska koji proizvode pisci. Moraš pročitati tekst i idjeti piše li taj čovjek autentično ili ne. Poslije to izađe takoreći o svom trošku, o riziku autora, kaže 
Popović i dodaje da postoje čitava područja u Hrvatskoj koja pišu i pjevaju himne o sebi te ističe ?"Addio Pola" Gori usssi Winnetou.
Kada govori o Puli, Istri i književnosti koja ovdje nastaje on spominje tu "magiju 
drugačijeg osjećaja svijeta", za razliku od potrošenih osjećaja zagrebačkog ili sarajevskog asfalta.
- Ovo je iznimna knjiga. Ovo je vrlo klasičan roman sa zapletom u stilu Edgara Alana Poea koji se razvija u nešto čudesno. Tu je sugestivna galerija likova, zapleta, akcija, malih detalja koji se pojavljuju praktički na svakoj stranici kao da se gradi veliko projekciono platno na kojem se gradi Pula kakvom je poznajem. Najviše mi se dopalo što Alagić po Puli hoda i piše onako kako hoda i piše Peter Handke - otvorenih očiju i bez balasta, kaže Popović koji Alagićev roman svrstava po kvaliteti i važnosti ali temi uz Ugussijev "Podijeljeni grad" i Velikićevu "Via 
Pula".
Nema debate
Popović se osvrnuo i na ono što je nazvao "misterij istarskog književnog života" radi kojeg 
izađe samo prikaz knjige (koja govori o Puli) kako je bilo na promociji nakon čega više debate nema. Primjerice, o ?Podijeljenom gradu? nije se pisalo u Glasu Istre, a Popović kaže da nije vidio da je bilo velikih diskusija ili diskurzivnih tekstova o Velikćevim romanima.
- Pula sama sebi nije tema, iz nerazumljivih razloga, kaže Popović koji se boji i da će Alagićev roman u Istri i Puli ostati "nepročitan, neinstaliran, neocijenjen".
Ovo je Alagićeva treća knjiga nakon zbirke priča "Pod istim nebom" i romana "Osvetinje". Priče i pjesme Alagić je objavljivao u raznim književnim časopisima i zbornicima, a scenarist je i redatelj kratkog igranog filma  "Poigravanja ili Pokvareni bojler". (Mladen RADIĆ)
(Glas Istre)

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...