Friday, February 02, 2018

“Dobar dan, ovdje Radio Banjaluka”

Danas, drugi - drugoga je godisnjica Radio Banjaluke - koje vise nema! 
Proveo sam svojih 12 godina u Radio Banjaluci i za taj period me vezu mnoge lijepe uspomene, prelijepa druzenja, proslave, prijateljstva, rad bez radnog vremena jer bilo je normalno da me u 11 nocu zovu jer srednjetalasni predajnik, cijim smo dometom bili posebno ponosni, ne radi. Na Radiju se nije radilo. Na Radiju se zivjelo. 
  
Sa malim zakasnjenjem, prenosim ovaj tekst iz Unoportala.

***************

 Prvi dnevnik Radio Banjaluke, koji su vodili Zrinka Tuzla i Branimir Milaković, emitovan je na današnji dan prije 51 godinu.

“Dobar dan, ovde Radio Banjaluka” – oglasio se 2. februara 1967. godine, u 16 časova, Brane Surutka, rođeni Banjalučanin i spiker Radio Beograda.
Počasni gost je, nakon nekoliko prigodnih riječi, mikrofon prepustio kolegama sa dnevnika, Zrinki i Branimiru.
Autor prve vijesti na banjalučkom radiju bio je bio Milan Stanivuković, koji će kasnije postati predsjednik opštine Banjaluka.
Bio je to sticaj okolnosti, a ne moja zasluga. Pratio sam regionalne izbore u Savezu komunista, pa je logično da tom viješću poče dnevnik – kaže Stanivuković.
Novinari Rajko Vasić i Mladen Ivanić
Tako je viješću iz Komiteta počela je i istorija RTRS, jer je Radio Banjaluka preteča Radija Radija Republike Srpke.
– Mi baštinimo tradiciju Radio Banjaluke. U ovih 50 godina u ovom mediju je radilo 250 ljudi i oni su svojim talentom i enegijom gradili ovo što imamo danas – rekao je povodom jubileja direkotr Radija RS Dragan Pajić za EuroBlic 2017. godine.

Novinari Radio Banjaluke bili su i neki danas poznati političari, među kojima su Rajko Vasić i aktuelni član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Ivanić je bio stipendista Radio Banjaluke.

Ovdje je karijeru, kao muzički urednik, započeo i Milorad – Buco Kenjalović, kasnije prvi dekan Akademije umjetnosti u Banjaluci, te mnoga TV lica poput Predraga Ćurkovića, Tatjane Trninić, Rajnata Majstorovića, Sanele Živković…
Sa većinom njih radila je i Anđa Ilić, iskusna novinarka, koja se u Radio Banjaluci zaposlila davne 1980.
– Danas se za doba SFRJ vezuju mnoge prodarasude, ali mene je iskustvo naučilo da, bez obzira na vrijeme i politički sistem, nema potpuno slobodnih medija. Postoje samo novinari koji se bore za slobodu i poštuju standarde profesije. Takvih je u vreme Komiteta bilo više nego danas. U socijalizmu se više vodilo računa o javnom interesu, a novinarski posao je ozbiljnije shvatan – kaže Anđa Ilić.
Dodaje da su osamdesetih novinari imali mentore i prolazili kroz sve redakcije, da bi tek nakon četiri-pet godina iskustva „dogurali“ do dnevnika.
Milan Hajduković i Milorad – Buco Kenjalović
“Kad nam dotuži, idemo Ruži”
Kako su novinari Radio Banjaluke decenijama i generacijama pohodili kultnu kafanu “Krajišnik”, poznatiju kao “birtija kod Ruže”, Banski dvor je za ovu priliku uređen kao teta Ružina kafana, sa džuboksom, stolovima i ostalim inventarom.
Godinama su novinari Radio Banjaluke, čija se stara zgrada nalazila u neposrednoj blizini kultne kafane, imali krilaticu, koja se prenosila s koljena na koljeno. Govorili su: “Kad nam dotuži, idemo Ruži!”
Spasioci u razorenom gradu
Prilika je to da se veterani podsjete kako su prvi banjalučki radio novinari radili sa otpisanom opremom iz Radio Sarajeva.
– Nismo imali mikrofon, slušalice, ni sredstva veze, samo jedan stari kancelarijski magnetofon „Grundig“. Taj smo magnetofon, kao i prvi automobil, staru „volgu“, dobili iz nekadašnjeg Sreskog komiteta Saveza komunista. Kada je uvedena nova teritorijalna organizacija, ukinuti su srezovi, a time i sreski komiteti i tako smo dobili nešto rashodovane opreme. Tehnike nismo imali, ali imali smo ono što je najvažnije: ljude i entuzijazam – kaže Milan Stanivuković.
 U danima zemljotresa emitovano 17.000 poruka građana
Da su ljudi najveći kapital pokazaće se već u 27. oktobra 1969. Mala i mlada radio ekipa je nakon razornog zemljotresa danima iz improvizovanog studija u kamp prikolici do kasno u noć emitovala program, koji je bio spas za stanovnike razorenog grada. U tim dramatičnim danima emitovano je više od 17.000 poruka građana.
Posredstvom radija ljudi su, između ostalog, pronalazili izgubljene članove porodice i informisali se o podjeli humanitarne pomoći.
Deset dana nakon zemljotresa radio nastavlja s emitovanjem programa po uobičajenoj šemi, mada je stara zgrada u kojoj je bio smješten, u Ulici Maršala Tita 167, bila oštećena.
Nije grad ko nema radio
Banjaluka je bila trinaesti grad u SFRJ koji je imao svoju radio-stanicu, što je bila stvar prestiža. U to doba se smatralo da je pravi grad samo onaj koji ima svoj radio i svog fudbalskog prvoligaša.

Savremenici tvrde da šezdesetih godina nije bilo lako dobiti frekvenciju za lokalni radio, jer su se tome protivili neki ljudi iz glavnog grada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Između Sarajeva i drugog po veličini grada u BiH, Banjaluke, i u to vrijeme je bilo napetosti i rivalstva.
Ipak, Banjalučani su uspjeli! Preko predajnika smještenog na brdu Šibovi, jačine dva kilovata, program Radio Banjaluke su, osim Banjalučana, pratili i stanovnici Prijedora,  Gradiške,  Kozarske Dubice, Kotor Varoša, Čelinca, Laktaša i Srpca. Program je emitovan svaki dan od 16 do 18 časova, osim nedjeljom, kada je program emitovan od 9 do 13 časova.
Spomenar lapsusa i anegdota
Iz romantičnih šezdesetih potiču i prvi radio-lapsusi, ali i anegdote. Godinama su novinari Radio Banjaluke lapsuse upisivali u posebnu knjigu.
Tako je ostalo zabilježeno da je Zrinka Tuzlak, koja je vodila vijesti u paru sa Duškom Oljačom, uz ime jednog generala pročitala titulu “general- majstor”, umjesto general major. Kada je uveče Milan Stanivuković sreo tog generala i pitao ga kako je, ovaj je spremno odgovorio: “Majstorski”.
Ivan Mažar
Od zaborava su sačuvane i anegdote, a u jednoj od njih glavni junak je bio Radovan Marčeta, koji u ovoj medijskoj kući radi od 1976.
– Došao sam na jutarnje dežurstvo i već oko pet ujutru pozovu me na portirnicu. Kažu, imam stranku. Kad tamo jedna slušateljka, došla da uzme “svoju peglu”. Očigledno, neko je napravio neslanu šalu na njen račun, pozvao je telefonom, lažno se predstavio da je sa radija i “saopštio” joj da je u nagradnoj EPP igri osvojila peglu. Gospođa je naivno povjerovala u tu priču i bila je toliko uporna da sam čak pomišljao da joj kupim i poklonim peglu – priča Marčeta.
Pamti se i prepričava i kako je novinar Vezuv Tinjić sa terena zvao na jedini telefon u radiju. Iako su prisutni bili i glavni urednik i direktor, koga je vozač čekao da krenu na put, slušalicu je podigla čistačica, ili kako se u to vrijeme politički koretno govorilo – “higijeničarka”, Remza Muftić. Kada ju je, u šali, novinar upitao: “Ima li tamo iko pametniji od tebe”, ona se mu je, istom merom, odgovorila: “Ima, vozač!”
Đorđe – Đoko Miletić, koji je godinama pratio poljoprivredu, snimao je, kao mlad novinar, reportažu na stočnoj pijaci. Neki svestrani poljoprivrednik iz Lijevča nabrajao mu je šta sve uzgaja, a kad ga je novinar pitao: „S čime obično izlazi na pijacu“, ova je odgovorio : “Obično ‘tamićem’“.
Pamti se i kako je 29. novembra 1978, kada je Josip Broz Tito posjetio Banjaluku i Jajce, povodom 25. godišnjice AVNOJ, Milan Stanivuković pokušao da „uzme izjavu od druga Tita“ iako nije imao radijski mikrofon!
Jadranka Mudrenović – glas kao simbol grada
Među veteranima Radio Banjaluke počasno mjesto zauzima legendarna Jadranka Mudrenović, spikerka čiji je glas decenijama bio zaštitni znak Banjaluke.
Jadranka Mudrenović
Voljela sam svoj posao, studio je za mene bio najinspirativnije mjesto na svijetu. Pred svaku emisiju sam imala stvaralačku tremu, svaki moj radni dan je pun emocija, koje sam željela da prenesem slušaocima kao starim dobrim prijateljima – kaže ona.
Jadranka će ostati upamćena i po tome što je cijeli radni vijek radila u radiju i, mada je bila prava zvijezda, svaki dan je na posao dolazila pješice, hodajući s kraja na kraj grada. Kaže da je tako sakupljala pozitivnu energiju, te osmatrala i osluškivala šta Banjalučani misle i osjećaju.
Datumi koji se pamte
  • Prvi jutarnji program Radio Banjaluke vodila je Jadranka Mudrenović, a emitovan je 5. januara 1977. godine;
  • Prvi radio-prenos koji je realizovao Radio Banjaluka bila je akademija povodom Dana mladosti, 25. maja 1969, u Domu kulture (današnji Banski dvor), a potom je, nekoliko mjeseci kasnije, prenošen prolazak štafete kroz Banjaluku i doček Josipa Broza Tita;
  • Prvo direktno emitovanje van Banjaluke realizovano je na četvrtu godišnjicu postojanja Radio Banjaluka. Bio je to prenos prijateljske fudbalske utakmice Hajduk – Borac, koja je odigrana u Splitu;
  • Najstariji sačuvani tonski zapis jeste reportaža „Ispraćaj“, autora Jovana Spreme, koju je čitao Duško Oljača;
  • Prvi zvučni prilog emitovan je 2. februara 1967. godine, nakon prvog dnevnika. Autor je bio Milan Stanivuković;
  • Prvi prilog snimljen van studija bila je reportaža iz Krupe na Vrbasu, 11. februara 1969.



(Unoportal - Dio teksta preuzet iz EuroBlica, 2017.)






No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...