Monday, February 19, 2018

Kosarkaska sjecanja: Kopovo pismo

Izgleda da su susreti kosarkasa Borca potakli neke od kosarkaskih veterana da se sjete svojih kosarkaskih pocetaka i podijele ta sjecanja sa svojim kolegama i prijateljima. Divno je sto je otpocela razmjena emailova koje cu ja , uz dozvolu autora (ali i bez nje!) objavljivati u Parkicu. Za mene je iznenadjenje da se "pera latio" i Drago Kopanja. Zapravo izgleda da je Drago pricao a njegova Jadranka biljezila. Jos vece iznenadjenje mi je podatak da je Drago najstariji zivi kosarkas Borca. Hej, Kopi pa najstariji...! To zasista ne ide jedno s drugim, jer koliko ga ja znam, a poznajem ga dobro vec dugi niz decenija, on je toliko mladoga duha koji mu ne dozvoljava da stari kako to ostali, normalni svijet radi.
Da ne duzim, evo Kopovog sjecanja, onako kako ga je on ispricao i Jadranka zabiljezila.

*******************
Sa susreta kosarkasa Borca 2017.g. (Pazi na osmijeh! Da je imao prilike da vidi Kopov osmijeh, Fernandel ne bi ni pokusavao da se nasmije!)


Sinoc u snu javi mi se moj dragi prijatelj Lazo/ovo ja kao Dezulovic obicno zapocinjem  svoj radni dan. Ali kako ja ne posjedujem email zamolih svju dragu /inace je dan zaljubljenih/ da se posluzim njezinim.A posto je tema promjena restorana i klope da se malo i ja ukljucim/razlog moji koraci potjecu iz tih podneblja/Pretpostavljam da ce se u tom novom objektu  uz specilijatete tih krajeva  slusati pjesme Cangalovica i citati knjige Petra Kocica.

Znate mi poslije drugog sv. rata odrasli smo uz operu i  na sljaci  izmedju dvije drvene table sa dva obruca bez mrezica./mrezice su se cuvale za utakmic/sva sreca sto se to desavalo dok smo svi  dobro vidjeli pa se nije moglo dogoditi da se kos prizna odozdo neki sa naocalama mnogo bolje odozgo a neki su uspijevali cjelu tablu izbjeci da na njoj ne ostanu tragovi.Slucajno sam bio u BL za godisnjicu naseg kluba Borac. 


Prvi put za ime Borac cuo sam u Karlovcu 1953. g na kvalifikacijama za ulazak u saveznu ligu.Tada sam ja bio junior Zeljeznicara. Ni na kraj pameti mi nije bilo  da cu svoju kosarkasku karijeru skoncati u njemu. Utakmice su se igrale u Partizanu bez gledalaca samo na balkonu je nesto malo .Mi klinci smo visili kao slijepi misevi na svedskim ljestvama. Neki su se vezali da ne bi upali na igraliste. Neki malo zivcaniji igraci (kod nas takvih nije ni bilo slazete se sa mnom) malo su nas psovali. Sad kad pustim filim kroz svoju glavu sjetim  se kojekakvih scena .Steta sto nije tada bilo ovih pametnih  tel  imali bi uz  Cangalovica  i jedan dobar dokumentarac. Elem iz Karlovacke vukojebine dodjes u BL vukojebinu .Obilazis grad nigdje naci  ni tablu a kamoli dvije sa dva obruca .


Tek  negdje pred upis u srednju  medicnsku skolu, a stanovao sam preko puta nje, kao i u Karlovcu preko puta Partizana. A za Borac sam igrao za mladje generacije kao posudjeni igrac pod tudjim imenom jer sam igrao za Medicinar republicku ligu. Kad je doslo do fuzije Medicinara i Borca  pocinje moje druzenje sa njim i sa vama mojim dragim prijateljima uz Kocica i Cangalovica>


Prijateljski pozdrav svima i vidimo se uskoro KOP.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...