Vjeko i The Balvenie whisky

Danas je dan oceva u Australiji. Kod nas u Kanadi Dan oceva je uvijek trece subote u junu.
Kao i svi praznici, i ovaj se koristi da bi se nesto prodalo i tako omogucilo radnom narodu da potrosi nesto od bogatstva koje zaradi svakog mjeseca.

Povodom tog praznika nasem Australijancu Vjeki je stigla ponuda da, uz popust, kupi skotski viski. Ali ne bilo kakav viski vec ovaj, The Balvenie, 50 godina star i tezak 46.000 dolara. Istina, australskih, ali ipak 46.000! Vjeko tu radosnu ponudu podijeli sa Mariem, Mario sa mnom i ja se prisjetih da sam, istina, mnogo jeftiniju i mladju, ali jos uvijek veoma dobru verziju tog viskija, jednom probao. I danas, desetak godina nakon te degustacije, se sjecam i mjesta i trenutka i blazenstva koje sam tada osjetio.

Sjetih se i vijesti od prije desetak godina da su dvije boce tog, 50 godina starog viskija, kostale po 30.000 dolara. U prodavnicu alkohola su dovezene na promociju u oklopnim vozilima. Ne treba ni isticati posebno da su obje boce unaprijed prodane. Prije toga je softver prodavnica alkohola, koje su u Kanadi jos uvijek drzavno vlasnistvo, morao biti izmijenjen jer je u cijenovnik morala biti dodana jos jedna nula, da bi se cijena ove dvije boce mogla ubaciti u racunarski sistem.

Viski The Balvenie, proizveden u Destileriji Dufftown u Skotskoj,  drzan je od 1952. godine u hrastovom buretu oznacenom sa Cask 191. Nakon 50 godina originalna kolicina viskija, zbog isparenja alkohola prilikom dozrijevanja u buretu ili probavanja kvalitete u tih 50 godina - to se nikada ne moze sa sigurnocsu doznati, se veoma smanjila i viski je 2002. godine pretocen u samo 83 boce od po 750 ml. Bila je to najmanja kolicina ovog viskija ikada pretocana u boce. Viski koji u buradima stari, na primjer 10 do 20 godina pretoci se u oko 250 boca. 

The Balvenie je jedan od najkompleksnijih, najelegantnijih i najfinijih viskija, ciji recept je naravno tajna, ali na ciji okus i miris uticu bure slatkog hrasta u kome je cuvan, grozdjice, tresnje, kupine, orasi, ljutina djumbira, cimet, slast meda od cvijeta djeteline, cokolada...  

Sve to, i ko zna sta jos, se u odredjenim kolicinama u odredjeno vrijeme dodaju prilikom destilacije ili kasnije.

I onda, kada tu, tako napravljenu bozanstvenu tecnost pomirisite, pa nakon toga uz zatvorene oci u malom gutljaju probate,  blazenstvo osjecaja koji se tada razlije u vama i oko vas ponese vas direktno u raj na zemlji! 

Zivjeli i sretan vam australijski dan oceva!

P.S.

I bez The Balvenie viskija Vjeki nije bilo dosadno za Dan oceva. Poslao je cak i komentare na neke nedavne dogadjaje. Neke sam skontao - neke bas i nisam. Ali razmislicu pa ce mi nadoci.

Pomalo lud (nemoj da ko dobacuje)

Inace, ne bih se ja ni danas javio da nisam procitao da Pedja pise o alkoholu i nekom blazenstvu. A bio me pravo zabrinuo kad je pisao negativno o Serbedzijinoj flasi vina na pozornici (sto ti je memorija, moja.) Pa ja bez flase vina prije pozornice (zna Mario) ne bi ni stupio na istu... Doma kulture...

Radna kolegica bez jakne

E kako me u zadnje vrijeme ova dva drugara navlace da se javim. Ajde nek' im bude, da se upecam. Nisam odavno, a i imam vremena. Nakon odradjenog posla u restoranu, rucak ocevima koji ne rade, pocastio se i ja talijanskom lozom pa da otipkam koju. Dobro nisam ni ja lose prosao. Jedna meni cestitala, a ja Drugoj. Ova Druga u cudu sto njoj, oceva je dan. Znam, al' nisam ja kriv sto si se uprav' razvela pa ne mogu cestitati muzu ti, a moram nekome. Poslije dok je rucala obukla jaknu k'o zima joj, a ja odmah prisao, zavukao ruke da provjerim da li jakna dobro grije. Nije se bunila, briga za radne kolegice. Cak mi je nedavno u preporuci poslodavac napisao kako sam pazljiv i spreman pomoci svakoj...a i pomalo lud.

Slatki osmijesi

“Cime li je samo izmamio ovako slatke osmijehe!?” Pita Pedja. Nije lijepo ne odgovoriti.
Jednostavno, rekao im istinu. Da obicno, bogatstvo/zlato ljudi cuvaju u sefovima, a one svoje (bogatstvo) u zlatu. Sve je uvijek u istini. A ne k’o urednik nam.