Tuesday, October 02, 2018

Mario M.: Kako preslikati ljubav


U to vrijeme vozovi bili puni, odvozili ugalj i drvo, a dovozili ljude. Tada se useljavalo, gradili se putevi i pruge, otvarali se rudnici, pokretale pilane… bilo mnogo posla. Došao tako i On, došao sa sjevera, tražila se njegova struka, postao cijenjen. Nedugo kasnije došla je i Ona. Sa juga došla i udala se. Široke morske vidike zauvijek je zamijenila bosanskim planinama. Živjeli sretno zajednički, dobili djecu, unuke… Ni tada se, ni kasnije u starosti, nisu pokajali što su se otisnuli u nepoznato. Potpuno se utkali u prirodnu raznolikost, niko ih nije vodio kao ‘ostale’, svidjelo im se da budu Bosanci. Tada se tako moglo. Svojih navika se nisu odrekli, ali vremenom prihvatali i lokalne običaje. Bilo lakše nego sa rječnikom i naglascima.
Vrlo brzo su prihvatili i kafu na čaršijski način. Ona jutarnja im postade ritual koji prate lijepe priče i planovi. Ne propušta se, s njom vedri se dan.
Po prirodi svoga posla on se budio zorom, potom bi naložio vatru, pristavio vodu… Tek kada bi kafa bila gotova, kada se još pušila, budio bi ju… I to je činio nježno, poljupcem u obraz. I tako iz jutra u jutro! Držala ga ta navika godinama, sve do jednog dana kada je bio posebno nježan. A njeno raspoloženje ne potraja nego se neočekivano iznenadi:
‘’Ali, gdje je kafa?’’
‘’Draga Sorka, zar se ne sjećaš koji je danas dan?’’
‘’???’’- bila je još polusnena i zbunjena.
‘’Proteklo je već dvadeset godina… na današnji dan smo se vjenčali!’’
Ona se razvedri, poljubi ga i ne odustaje: ‘’Ali, gdje je džezva?’’
‘’Draga moja, shvataš, ja sam dvadeset godina to činio, svako jutro te budio… sada ti preuzmi red, pa ću poslije dvadeset godina opet ja.’’
I tako je bilo. Moglo bi se reći da je preslikavši bosanski humor u bračnu ljubav On obogatio svoj karakteristični red i disciplinu. Ove anegdote se sa zadovoljstvom prisjećam, posebno u ovo vrijeme kada sam ja, njihov unuk, napunio 20+20 godina bračnog staža.
Priča ima i nastavak. Penzioneri nisu u obavezi da ustaju rano, ali biologija im skraćuje spavanje… Ko ustane prvi od nas dvoje kuha ‘krevetušu’. I fildžane donosi u postelju.
Ima li tu nekog preslikavanja? Može li se ljubav preslikati? Nisam načisto!

Mario M.

2 comments:

  1. Cestitke cika Mariu i teta Ljilji na 20+20 sretno provedenih godina. Zelimo vam jos puno, puno zajedno ispijenih "krevetusa".
    Tufekcici,
    Izet & Jasna

    ReplyDelete
  2. Lijepo je zahvaliti se na prijateljskoj čestitci! Čini se da i vaših 20+20 nije daleko pa vam tim povodom, dragi naši Tufekčići, želimo veselo društvo sa 20+20 zvonkih kucanja vinskim čašama... Neka se tu čuju i naše! Želje i čaše!
    I dalje budite dobro!
    Ljilja i Mario M.

    ReplyDelete