Pages
▼
Sunday, September 16, 2012
Mario M.: PJESME IZMEĐU BOLA I PONOSA
Pored onih školski poznatih, snažnih poema, kapitalnih djela, naš veliki pjesnik, Skender Kulenović često je pisao u formi soneta. Počeo ih je objavljivati još u sedamnaestoj, a stvarao ih je i u svojim zrelim godinama. Znalački bi udjenuo svježu i iskrenu lirsku riječ, a u njoj mnogo ''zvuka i sunca i tmine i svjetla i udesa i kobi i raspjevanosti i gorke tuge'' (R.Papić). Bio je majstor soneta, te stroge forme nazvane i kao ’steznik poezije’. Skenderovi su autentični, pisao ih je zanatski i poetski lepršavo. Gustav Krklec je slikovito rekao: ''Soneti su stara burad, a Skender zna kakvom će ih tekućinom napuniti.'' Ljubitelje poezije posebno dotaknu ’Rusa pjesma’, ’Pisma’, ’Tarih...’, ’Ponornica’ ili ’Nad mrtvom majkom svojom’. Majka i žena su posebno fokusirane u cjelokupnoj Kulenovićevoj poeziji, ali ovaj posljednji sonet je posebno potresan. Često je citiran, posebno u vrijeme veće popularnosti Kulenovićeve poetike. U posebnim raspoloženjima ga čitam, usporeno, u sebi i redovito ga moram ’odbolovati’ (’Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina’). Bol koji mi pjesma prenese kasnije se preobrazi u neki ponos.
I kada ti nije poznata Skenderova snažna vezanost za majku Hanifu, dostojanstvo u tuzi, osjećaji zahvalnosti, napuštenosti, usamljenosti pretočeni u sonet te protresu.
Biografija darovitog književnika nudi više zanimljivih detalja kao što su begovsko porijeklo, tradicionalni familijarni odnosi, klasično školovanje, naglo osiromašenje ugledne porodice, odrastanje u vremenu društvenih prekretnica, aktivni antifašizam, dokazivanje talenta… Kroz sve te faze majka je konstantno prisutna i Skender je opsjednut pojmom majke…
Još od turskog vremena žena provodi svoj cijeli ‘vijek u četiri duvara’…Taj njen status u pjesniku - revolucionaru rađa bunt karakteristično izražen u pjesmi ’Na pravi put sam ti, majko, izišo’. (U autorovom opusu ona se pojavila poslije njegove smrti, sačuvana od prijatelja mu Branka Ćopića. Kasnije ostala u sjenci poznate ’Stojanke...’)
E, neki dan zavirim, pomalo slučajno, u svoj intimni spremnik odabranih stihova, i opet slučajno, naletim na ovu pjesmu-poemu Skenderovu. Terapiju stihovima inače primjenjujem povremeno, uglavnom kada mi se pojave neke emotivne praznine.
Nedovoljno je samo reći: pjesma ’Na pravi put sam ti, majko, izišo’ je posebna; mene pritisne svojom surovom istinom, a ni poslije više čitanja ne ostavlja me ravnodušnim.
Karakter pjesme ne krije pravdoljubivost, a naslovom odgovora na zabrinuto majčino pitanje: Gdje ćeš ti svojim nemoćnim rukama srušiti nepravdu - planinu?
Ipak, u ovoj višeslojnoj pjesmi najsnažnijim mi se čini odnos žene – objekta i muškarca – despota, slike koje je pjesnik proživio u mladosti. Skender taj tradicionalni odnos transponira na svoje roditelje da bi više istaknuo podvige žene-majke…
Svjestan mogućih grešaka pri ‘rezanju’ pjesme, kao ilustraciju svojih zapažanja u ovom tekstu ipak navodim…
Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u četiri duvara.
Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.
…
Pjanom,
kundure mu je ubljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.
Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjetlinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud dočekivala:
Sljepočnice nikad joj ne dirnu
dlanovima dragosti,
već je istrga klještima požude.
…
Te noći,
ja joj se rodih: sin ko san!
Izažeh joj se iz krvi:
Bjeh joj razgaljenje u grčinama.
Odlomih joj se od srca:
Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.
Bjeh joj sunce u četiri duvara.
Hašiš tupim moždinama.
Ko pjenom smijeha,
sapunicom je omivala butiće mi rumene,
ko u dušu,
u pamučne me uvijala pelene.
Dojkom ko hurmom
na usta mi je u bešici slazila.
Ko u svoj uvir,
na dojku je uvirala u mene.
…
Povod za ovaj tekst sam dobio nedavno, sjećam se 2. IX, ipak ne slučajno, jer na taj dan je rođen veliki pjesnik Skender Kulenović. Zaista, slučajnosti nema.
Mario
ReplyDeleteGorka tuga
Suze
Osjećam obojicu
Duboka tišina