Đorđe Balašević - Kad odem (Official lyric video)

Aki Rahimovski - Kasno je za sve

Mario Marcic: Nada ostaje u pričama

 In memoriam

Poslije Nove godine putujemo u Beograd. Već mjesecima planirana porodična svečanost, pakujemo odgovarajuću odjeću i poklone. Uvijek se namjeravamo susresti i s prijateljima iako znamo da se događaji često drukčije poslože. Ovaj put ćemo pozvati Nadu, od Seke dobio broj njenog mobilnog. Ljilja će sa mnom, poznaju se, sjeća se razgovora s njom, dva puta su putovale u istom autobusu. Pričam joj o Nadi. Nedovoljno mi je reći samo da je bila stručnjak, želim pojasniti kako je njen autoritet izvirao iz njenih stavova, koji su bili njena konstanta, kako je autoritet nenametljivo gradila i održavala. U organizaciji i vođenju poslova nije se štedila i svoju energiju i entuzijazam je umjela prenijeti na cijeli tim (pritom se Ljilja sjeti izleta na rijeku Krušnicu kada je Nadu takvom upoznala). Na neki način istovremeno je bila i otmjena i jednostavna osoba. Meni lično pomogla je više puta, naučio sam neke bitne stvari, ukazala bi mi na pogrešku bez da mi povrijedi taštinu, ali bi me, sjećam se, znala i podržati...

U dijalogu s Ljiljom primjećujem da se ona sva davala Mikroelektronici (i šire), ali za Banjaluku kao da nije imala dovoljno vremena, ... kao da joj je ugovoreno vrijeme proticalo u radu, a da pritom nije uspjela „raspakovati ni sve svoje kofere“. Ne, nikako, nije ona jednosmjerna osoba, pričali smo i o slikarima (poznavala je djelo zaista čarobnog Ljube Popovića), putovanjima, knjigama... Pred jedan godišnji odmor tražila mi je neku knjigu, ja u dilemama: što joj ponuditi? Procijenim da bi mogla bila zanimljiva “Racionalni materijalizam“ Gastona Bašlara (knjiga interesantnija nego što bi se naslovom moglo naslutiti). Mislio sam, to je njen “fah“, uživaće uz primjere iz prirodnih nauka. I tom prilikom kažem da je naučnik i filozof pod kasne dane počeo pisati i poetske tekstove. “Pa, zašto mi i to niste doneli? “ Kasnije je pročitala i bila puna hvale za “Plamen voštanice“ u kojoj je Bašlar pomalo mistični pjesnik.

Poznato da je Nada znala uživati, bila je po definiciji hedonista s principom: Malo, ali dobro! Sjećam se službenog puta kada nas je vozio Nihad K. i kada smo prilično pomjerili vrijeme ručka samo da bi došli u jedan istarski restoran na poseban menu koji su mi njih dvoje uz more komplimenata unaprijed opisivali ... Moj izbor vina je također dobio pohvalu.

Žalim što sam je poslije rata samo par puta posjetio u 27. marta. Novo vrijeme, teško vrijeme, priče se nadovezuju, nismo pominjali ni 8. sjednicu, ni Kongres, tek malo rat iako se ta tema nametala, htio sam zadržati kuknjavu u svojoj intimi. Pričali smo o starim vremenima kao dva poznanika i prijatelja koji se ne stide prošlih vremena i Jugoslavije.

I da se vratim, u ponedjeljak 10. januara, dan poslije svečanosti na kojoj smo bili uvaženi gosti nisam pozvao Nadu. Ljiljina familija nam je “oduzela pravo“ na slobodno vrijeme. Srećom nisam pozvao Nadu, za gorku činjenicu saznali smo u autobusu pri povratku.

Sjećamo se naše Nade, svako na svoj način! U kolekciji memorisanih slika ima ih puno. Ustvari, svjesni smo, mi mikroelektroničari, da nam je biti njen kolega baš bila privilegija!

Zbogom, draga Nado!

Mario

***

Nada Gošović je došavši iz Beograda u Rudi Čajavec radila deset godina u Mikroelektronici.

Dala je nemjerljiv doprinos tom preduzeću. Preminula je početkom januara ove godine.

Basta Doma JNA

Vrijedni hronicar stare Banjaluke, Rajko Pusic, postavio na svoj fb zid fotografiju Baste starog Doma JNA. Fotografije i komentari bude, kod nas pomalo uvenulog banjaluckog svijeta sjecanja, uglavnom lijepe i nostalgicne uspomene. To je ono sto Rajko i zeli. 

Kao i mnoge ranije objavljene, i ova fotografija me vratila nekih sedamdeset godina unazad, na banjalucko korzo. Premijestalo se to korzo nekoliko puta. Po cijoj zelji i kako se korzo premijestalo uvijek mi je ostalo nepoznato. Islo je ono glavnom Titovom ulicom - trotoarom od Doma kulture, ispod sata, pa do Palasa. Nekada i glavnom ulicom, po sredini - saobracaj zaustavljen, pa trotoarom prekoputa od Bosne do Palasa pored Poste, Gospodskom ulicom, uz Titanik ili trotoarom, sve do Palasa....

Tih dana, na koje me ova fotografija podsjeca, korzo je islo od Bosne, trotoarom pored Poste, uz park, do malog Sneka pa nazad... 

Skupilo se te veceri povece drustvo na samom izlazu iz parka preko puta Poste u blizini kioska za opravku, farbanje i ciscenje obuce.  Sjecam se bio je tu Cure, Ranko Curguz - zajedno smo trenirali kosarku, on kasnije radio u Posti, Zoka Boric, moja generacija iz Gimnazije, Sopen, Paric Angijad, Sejo Fazlic, Njaka, Cici, Pjer (hvala Sopen!), dvojica Sarajlija. .. Odkud oni, s kim su dosli nisam ni tada znao, ali veseli momci. Bilo je to povece i saroliko drustvo, nas desetak ili petnaestak.

Kad smo vec odgledali sve sto smo trebali to vece odgledati, ispricali se dovoljno, Cure predlozi da nas odvede na igranku u KAB ovoj organizaciji u staroj basti Doma JNA. Kaze, uvescu vas kroz moje dvoriste koje granici sa bastom. Ne brinite nista, tako ja uvijek upadam na igranke. I odmah se uputi prema pjesackom prelazu u pravcu svoje kuce u Mose Pijade ulici. Svi mi, bez pogovora za njim. Kad smo stigli u mrak dvorista iza kuce u kojoj je Cure stanovao, shvatili smo da su izmedju njegovog dvorista i baste u kojoj su igranke postavljene garaze a iza garaza jos i 2-3 metra visok zid. A iza zida red ogromnih tuja koje su stitile bastu od pogleda i sunca. Ali stitile su one od pogleda iz baste i one koji preskacu preko garaza. Elem, Cure se prvi spretno pope na krov garaze. Znao je on kako i gdje, vjezbao sigurno po danu kad se sve vidi. Mi ne znamo, mrak je - ne vidimo pa smo pomalo neodlucni, a i ne mozemo svi sada tim isitm putem. Ipak, vecina se spretno popne na krov garaza. Uspijemo to i Zoka i ja, ali nekako zadnji. Ostali su vec skocili sa visoko zida. Gledamo se, pomalo neodlucni, ali skacemo i mi u mrak iza tuja, pa sta bude - da bude. Ako se i polomimo manja je sramota od toga da odustanemo.

Umjesto da se docekam na zemlji, ja osjetim da prizemljujem na necija ledja. Bio je to policajac, koji se tada zvao milicioner, koji je ugledao grupu koja "upada" na igranku pa sa svojim kolegom iz smjene dotrcao da intervenise. Od udara koji sam izazvao, milicioner pada, sapka leti nekoliko metara, on brna zemlju posutu krupnim pjeskom ali se ne predaje. Dok kupi sapku vice:"Stoj!" i pominje majku... Zoka stane kao ukopan. On ga jos iz polulezeceg udara po ledjima pendrekom koji nije ispustao ni kad je pao na zemlju. Zoka i dalje ukopan. Ja se uspravim, potrcim u drugom pravcu ali tu me docekuje drugi milicioner iz smjene. Nema odstupnice. Ukopam se i ja, a onaj milicioner koji se pridigao se okrece prema meni i u okretu me raspali pendrekom posred desnog bubrega. Bijesan sto sam ga oborio, zamahne ponovo, ali me njegov kolega uhvati pod ruku, naglo privuce sebi i spasi od jos jednog udarca pendrekom. Tad sam, prvi i zadnji put naucio kako "pendrek" boli. Sta boli - pece! Izvuce nas taj milicioner obojicu iz mraka i zaklona od pogleda, jer da nas je ostavio u tom mraku sa onim razjarenim, koji je u medjuvremenu pokupio sapku i poravnao usukanu uniformu, ne bismo se uopste dobro proveli!

Drzeci nas za nadlaktice, vodi nas taj predstavnik narodne vlasti ka izlazu sa igranke. Prolazimo pored poznatih lica koja nas sa cudjenjem i zaljenjem gledaju. Mi, sagnuli glave. Blamaza. A ledja peku! Na srecu, naleti milicioner sa nama dvojicom na KAB ovca Ucu, koji je tu na igranci bio dezurni. Cim nas je ugledao, pridje i zamoli milicionera da nas preda njemu. Milicioner to jedva doceka, jer ga je bilo strah sta bi onaj razjareni jos mogao uciniti od nas do kapije, jer je i dalje isao za nama i kroz zube prijetio. 

Uco nas povede prema kapiji i cim se milicioneri izgubise iz vidokruga uz osmijeh rece:"Hajde ostanite, ali se sklonite od one dvojice da vas ne vide!" Cim nas Uco pusti, pridje nam Cure i ostatak drustva koje je on uveo na igranku da se raspitaju kako smo prosli, da pogledaju crvene fleke na nasim ledjima...

Sad kad smo bili svi na broju, mogli smo poruciti pivo da ublazimo posljedice nemilog dogadjaja.  Nakon treceg piva, uz dobru muziku 27. dimenzije, ni ledja vise nisu toliko pekla, niti je "upad" na igranku bio tema o kojoj smo pricali.

Istina, ja vise nikada, a vjerujem ni Zoka, nisam koristio Curetove garaze za "upad" na igranku u bastu bivseg Doma armije. 

Razglednica iz Kanade!

 Ovako danas izgleda jezero Erie (Iri, kako mi izgovaramo i ispunjavamo u krizaljkama), jedno od pet velikh jezera na granici Kanade i Amerike!

Kopno koje se nazire na drugoj obali jezera je Amerika. 

Nasi unuci i njihovi drugari, a ima ih od dvije do jedanaest godina, uzivaju!

Ovaj vrijedni djecak koji priprema led za hokej je dedin unuk Luka!

Prof. Dr Aleksandar Nešković: 10 crtica iz života najboljeg tenisera u istoriji sporta

 Banjalucki kardiolog na sluzbi u Austriji, moj mladji drug i prijatelj Boris Goronja je, na svom fb zidu,  postavio tekst svoga beogradskog profesora i mentora, Prof. Dr Aleksandra Neškovića.

Prenosim ga u cjelosti, jer profesor je rekao sve sto je trebalo reci!

*****************

1) Odes 14.12. na košarkašku utakmicu, bez maske, zajedno sa hiljadama sličnih...

2) Dva-tri dana kasnije, načujes da je tamo, zamisli, bilo bolesnih!

3) Ne osećaš ništa, osećaš se zdravo, ali kao brižan i nadasve odgovoran, uradiš 16.12. antigenski test, koji pokaže da si negativan na koronu. Dovoljno? Nikako!

4) Ti si toliko brižan, pažljiv, odgovoran i zabrinut da, uprkos tome što ti je antigenski test negativan i nemaš nikakve simptome, uradiš oko podneva istog dana i najpouzdaniji, referentni PCR test - da budeš siguran da nisi zaražen, jer si zabrinut što si "odgovorno" dva dana ranije, vrlo glasno navijao, nevakcinisan (jer nikako ne voliš da se vakcinises-voliš da prirodno opštiš sa virusom), zajedno sa 6000 gusto rasporedjenih srBskih navijača bez maski, vrlo verovatno sličnih uverenja. Dakle, tooooliko si zabrinut da radiš DVA testa istog dana, iako nemas simptome! Superodgovorno!

5) Tako ophrvan brigama, legneš da spavaš ranije, oko 8 uveče, ne proverivši prethodno kakav je, inače već gotov, rezultat PCR testa. Zaspiš, prosto umoran od te silne zabrinutosti i odgovornosti, koja neprekidno isijava iz tvog "isusovskog srBskog" bića.

6) Tako zabrinut i odgovoran se probudis, ali NE pogledaš odmah rezultat referentnog PCR testa na e-upravi (koji ti je vec 12 sati na raspolaganju i/ili je poslat automatski na e mail), što bi većina nas običnih smrtnika glupo & pogrešno & nadasve nestrpljivo uradila. NE interesuješ se/NE raspitaš se ni kod nadležnih za rezultat (jer iako si srBski "Jesus" i extrasuperhiper VIP, ti, tako skroman, nemaš kontakte i ničim ograničen pristup onima koji bi rezultat PCR testa za nekoliko sekundi za tebe saznali, prosto se ustežeš da opterećuješ druge ljude svojom zabrinutošću), već tako intimno zabrinut i odgovoran, odlučiš da radiš PONOVO antigenski test (??!!) i na radost dobiješ ponovo negativan rezultat i onda pohrlis da tu silnu zabrinutost odagnaš u bliskom, ali zato odgovornom kontaktu sa dečicom, superodgovorno - bez maske, iako "ne znas" rezultat PCR testa, koji si zabrinuto i odgovorno uradio bar 18 sati ranije, ali, baš tebi, srBskom "Jesusu", ostao je nedostupan/nepoznat duže od 18 sati od uzorkovanja, što se nijednom VIP-ju u Srbiji NIKADA nije dogodilo. Eto, neće da ti jave. Samo tebi. Neće da te sekiraju. Brižni. Kao i ti.

7) Onda NAKON bliskih susreta sa dečicom, u nekom trenutku tog istog dana 17.12., konačno, nekako, na volšeban & jedinstven način, do tebe dodje informacija da si PCR pozitivan. Stojički to podneseš, hrabro i baš krajnje intimno, kako dolikuje odgovornoj javnoj ličnosti sa stotinama kontakata. I pošto je taj rezultat došao NAKON susreta sa dečicom, to više nema veze, dečica su već otišla i nema potrebe da obavestiš dečicu i javnost da su bili u kontaktu sa zaraženim srBskim “Jesusom”. Nećes da ih sekiraš, jer si nežan, brižan i odgovoran. A i kvantno kontrolišeš emisiju virusa iz svog tela u okolinu. Jer si "Jesus". SrBski.

8 ) Onda tako nevakcinisan, zaražen, ali poseban, 18.12. malo opet prošetaš van kuće - da ispoštuješ stranca, ovoga puta kako kažeš sa maskom, uglavnom, jer si odgovoran prema strancu, a i zabrinut. I ćutiš i njemu o svemu, jer je to tvoje pravo, tvoja intima, tvoj vjeruju. Što ljudi, a naročito dečica i ne daj Bože stranci, da znaju da si zaražen, kad već nećeš mesecima da zucneš o tome da li si vakcinisan. A znaš da nisi. I da nikako nećeš. U stvari, krajnje intimno, znaš sve, ali baš nećeš da podeliš. To se zove sloboda. Pravo na stav. U doba pandemije privatnost je svetinja. Za srBskog "Jesusa".

9) Neće biti da je moguće. Ni kod Andersena.

10) Ne smem ni da pomislim na drugi, gori scenario.

Da li čemo ikada čuti: 'Izvinjavam se svima, pogrešio sam, uvredio sam i povredio mnoge, obolele, preminule, njihove porodice, medicinare, kolege tenisere. Žao mi je. Odlučio sam da se vakcinišem jer sam, prolazeći kroz sve ovo, shvatio da je to najbolje što mogu da učinim za sebe i za sve one koji me poštuju i obožavaju. I pozivam ih da me slede i da učine nešto važno i dobro za sve nas.'

Mislim da nećemo.

A mnogo, baš mnogo, bih voleo da nisam u pravu.

Da bih, u inat mom prijatelju Željku M., poželeo da još koji put januarske rane jutarnje časove provedem uživajući u maestralnoj igri najboljeg ikada.

Aleksandar Nešković, Beograd

Salto mortale!

 

Za koliko si prodao svoj poslednji, 

jubilarni salto mortale, Milorade Dodiže?!

Za koliko si sada prodao svoj obraz, Baja?

Da li te je ikada stid?! Sjećaš li se ti šta je to?

Sretna Nova godina!

Vama koji danas slavite pocetak Nove 2021. godine zelim sretnu Novu godinu!

Sigurnosni pojas u autu i vakcinacija

Sjecate li se kad je uvedena obavezna upotreba sigurnosnog pojasa u autima; i kazne za nevezanje pojasa?

Sjecate li se kako smo svi bili protivnici te ideje?! "Sto mene ima neko kaznajvati ako ne vezem pojas u svome autu? Ako svjesno hocu da rizikujem a nikoga ne ugrozavam?! " Ponavljali smo to i mnoge druge argumente kao mantru jedno vrijeme. 

I sta se desilo? Sigurnosni pojasevi postali obaveza. Kazne za nevezanje sve vece i vece!

Meni i danas nelogicno! Ali se vezem, sad vec mahinalno. Po stotinu puta na dan. I ne smeta mi vise uopste! Cak sada sa zadoveljstvom procitam vijesti u kojima se kaze da je nekome sigurnostni pojas spasao zivot u sudaru!

A onda mi se ta prica o sigurnosnom pojasu nekako logicno nadoveze sa pricom o kovid 19 vakcinaciji.

Veliki je otpor vakcinaciji u svijetu. U pocetku su strah i otpor bili opravdani, jer se radi o novoj pandemiji, novom virusu, novoj i nedovoljno ispitanoj vakcini. Medjutim, vremenom se pokazalo da vakcina radi, stiti, vecini pomaze da ne zaglave na respiratoru, da prezivi...  Ogromna vecina ljudi na svijetu prihvata vakcinu kao nuzno zlo i vakcinise se. Ogromna vecina strucnjaka preporuca vakcinu i demantuje lazne vijesti o njoj koje se sire posebno internetom. Ogromna vecina strucnjaka svijeta kaze da bi se pandemija vec povukla i da bi svijet danas normalno zivio da se bar 90% ljudske populacije vakcinisalo ili imalo covid 19. Cinjenica je da se nove varijante corone pojavljuju upravo u zemljama gdje je mali procenat stanovnika vakcinisan, Originalni Covid - 19 je nastao u Kini. Izvori kasnijih varijanti su bili u ovim zemljama: Alfa - Velika Britanija, Beta- Juzna Afrika, Gama - Brazil, Delta - Indija, Omikron - Juzna Afrika.  Prva, u Velikoj Britaniji koja zastiti od Covida u to doba nije davala znacaj. Tada su mislili da covid nije toliko smrtonosan i da ce se lako stvoriti imunitet krda i da ce to sprijeciti sirenje covida. Kasnije su u Velikoj Britaniji promijenili misljenje i nacin borbe protiv kovida.  Ostale zemlje su uglavnom zemlje sa veoma niskim procentom vakcinacije u doba nastanka varijante kovida kod njih. 

Dakle, zakljucak je vecine strucnjaka svijeta: Vakcinisite se i Covid ce biti savladan!

U cemu je slicnost izmedju sigurnosnog pojasa i vakcinacije?

I jednom i drugom je u pocetku pruzen veliki otpor. Obaveza za vezanje sigurnosni pojasa, kao i kazne ako se ne veze, je uvedeno u zakon. I sigurnosni pojas se koristi u ogromnoj vecini u svim zemljama svijeta.

Vakcinacija protiv Korona virusa nije obavezna. I otpor protiv vakcinacije jos traje, iako je nebrojenim primjerima dokazano da nevakcinisanje veoma doprinosi  daljem sirenju i produzenju corona 19 pandemoije u svijetu!

Oni koji ne vezu pojas u autu ne ugrozavaju nikoga osim sebe licno! Ali pojasi se vezu i pored opravdanog i velikog otpora u pocetku!

Zasto se vezu?

Vjerujem da se vecina veze jer vjeruje da ih pojas stiti ali i zbog kazni koje su uvedene i koje se provode za nevezanje pojasa. 

Ne zelim nikoga da plasim, ali sta ce biti sa koronom i novom varijantom Lambda koja se u decembru 2021 vec pojavila u Peruu?! Koliko dugo ce se Corona agonija koju svi prozivljavamo produzavati?!

https://www.who.int/en/activities/tracking-SARS-CoV-2-variants/  

Vladislav Bodnaruk - Toba: 52. dio Ciao Bambina

 Oni Cigani zalozili i suva drva i mokra zajedno a trebalo je suva drva odozdo a sirova odozgo, k'o u onoj pjesmi, pa se dim dig'o, uplavio svijetloplavo cijelo dvoriste pa svijece na stolovima i naftne baklje oko stolova djeluju k'o u magli zalutali svitci! A smrada na sve strane!

Do duse i bez toga ... smrada nam nikad falilo nije!

Teta Zdenka je dosla posebnim automobilom cak iz Beograda! Pristao je kao stari rastoceni brod, tiho u nase dvoriste. Oficir obezbjedjenja otvori vrata automobila isto tako tiho pa se iz kabine tog americkog Krajzlera ili Sevroleta izmigolji Teta Zdenka, popravljajuci nabore na suknji, najvise tamo dje se moglo zguzvati, ali ti je vec receno ... k'o ono zene kad ustaju sa stolice, pa rukom prevlace preko guzica ... valjda zato da im se haljetak ne uvuce dje ne treba! Na njoj ordenja, kol'o hoces! K'o kod ruskih Generala! Ima Orden za ...svasta, nesto!

Garant je bila dobra, tamo u Marsalatu, kad je sve to zasluzila! 

Stari se sav smrz'o ... kad je vidio teta Zdenku. Reklo bi se, nije mu bilo bas najprijatnije. A jos se vise prep'o kad je vidio kofer u njenim rukama! Znao je iz iskustva da se u takve stvari pakuju samo ostavke! 

Ujak Jovan prekinu tu mucnu scenu usklikom ... Zdenka legendo ... bre, jebote ja ... otkud ti!?" 

Ingrid popizdi na ono Ujakovo receno ... "jebote!" A ni Aronu ne bi pravo! Izgleda za par sati naucio nesto od naseg jezika! Ma ni to nije neki problem izgleda! Mi samo ...lajemo i lajemo, a poznato i ono na latinskom, ponavljanje je majka ucenja! Da se studira repetovano! 

Jos kad Aron cuje sta nas narod za svjetske probleme, najvise boli ... e to ce ga bas obradovati! Slicno onome sto je jadna Ingrid pokusavala da izljeci od svih radnika banjalucke Celuloze na pocetku svoje banjalucke karijere.

Al' sad dobro ... to je vec davno ispricano u Ingridina krizna vremena, pa da se ne ponavlja! Bilo dobro i radnicima a bogami i njoj! 

Teta Zdenka ne obrati ni malo paznje na Ujak-Jovanovu primjedbu, nego ga cak pogleda sa prezirom! Ujaku se to ucini k'o najveci samar u zivotu! 

Cigani svi do jednog naprosto zanijemili od straha! Sigurno kontali da je stigla neka opasna Murija!? Gestapo, Kapo ili sta li!? Jebe ih istorijsko pamcenje!

Stari bijel k'o krec!

Jedino Majka sva k sebi i pribrana ... samo uhvati ono flasu Civasa ispred sebe za grlic ... ako zatreba! Ako bude kakav Opoziv da i ona opozove Teta Zdenku!

Mislim, flasom po glavusi!

Teta Zdenka stade pred Staroga, isprsi se, onom adjutantu rukom pokaza da joj iz auta izvadi sta je vec donijela iz Beograda. 

"Evo akreditivi za Maltu od Marsala i evo vraca ti sve oduzeto ordenje, ponovo!" rece prilicno zlovoljno, ljuta i skrta na rijecima! 

Stari, preuzimajuci akreditive i kutije sa ordenjem nista ne rece! Usr'o se! 

"A jel' posl'o Drug Stari i kakvih para sto idu uz ordenje, 'vako je malo ... golo!?" prisjeti se Majka.

"Nije, kaze da niste ni vratili one kad mu je oduzeo ordenje!" puhnu ljuto Teta Zdenka.

"I samo zato je tebo posl'o!?" prenemaze se Majka. 

"Nije samo zato, rek'o mi je i da licno pregledam Mercedesa 770K prije nego Jovan sjedne u njega da ga doveze do Beograda, da neko od vas ne bi mazn'o radion ili kakve sarafe sa auta!"

"Jebo ga radion, mi u kuci imamo pet puta veci ceski Teslin radion,  od toga! I jos na struju a sarafi nam ionako ne trebaju!" rece Majka.

"Evo i tebi posl'o neku kutijicu! Na ti!" i mrzovoljno pruzi Teta Zdenka Majci malu crvenu kutijicu. 

Potom, nekako ohrabren Stari, spontano k'o malo dijete, radoznalo upita Teta Zdenku: "A sta je u koferu!?" 

"A, to ... moje licne stvari ... uglavnom kozmetika i licna higijena ... ona zenska! Ko neka prva pomoc, kad sam u kakvoj zurbi! Nikad se ne odvajam od ovoga! Ko zna na sto mogu ... naletit'!?" 

A i sta bi drugo bilo ... valjda je tu i kraj te price!? 

Majka pilji u malu crvenu kutijicu, mucka je, pa zatim prevrce ocima pa je opet mucka sve trazeci odgovor u tom zvuku.

Kako god, strpa kutijicu u dzep i rece Teta Zdenki: "Svejedno, za svaki slucaj, reci ti Starom ... hvala kad se vratis u Bgd.!" 

Komadant Grada pridje veoma tiho s ledja Tata Zdenki, klepnu petama a ona se na taj poznati zvuk, gotovo vojnicki okrenu ka njemu! Poskoci!

Komadant Grada snaznim, opet, trzajem ruke pozdravi prvi, Teta Zdenku uz primjedbu: "Znam da General nikad ne pozdravlja prvi jednog Majora JNA, ali ja sam stara skola a Ti moj stari drug jos uvijek u mom lijepom sjecanju!"

Teta Zdenka se opet isprsi ... iako nisam skont'o sto se prsi, kad je ima, i bez toga ... ojha i rece: "Moj Generale, mislis valjda ... kad pozdravljas Majora Prve klase!?" pa se iskreno nasmija ... po prvi put. 

"Moje cestitke, mom dragom Majoru Prve klase ... ma znao sam, ko se radu sav predaje, brzo napreduje!" 

"E, sad bi moglo po jedno picence!" uleti Stari u konverzaciju. 

"E, Franci, Franci ... ne pijem ti ja vise ta vasa domaca govna!" mazno rece Teta Zdenka. 

"Naravno da ne pije, Micune daj mi vrati onaj moj Vusku sto sam ti poklonio!" naredi General, Komadant Grada.

I rijec po rijec, te kako je u prestolnici nasoj, Beogradu, pa jel' Drug Stari jos uvijek onaj isti ...(ovdje se ne misli da ga opet nisu Rusi zamijenili sa novim!), misli se onako kako se u obicnom razgovoru pita! Pa onda zivjela ti meni drugar'ce, Druze Majore Prve klase ... pa onda, zivio i ti meni Druze Generale!

Kako srdacan drugarski razgovor odmice uz ono obavezno, ajd' zivio ti meni ... ajd' ziv'la i ti meni ... malo, malo osvrce se Teta Zdenka i sara pogledom po svojim nekadasnjim Jaranima.

Tesko se covjeku oteti od sebe sama! Bilo je tu i neke mladosti i lijepih trenutaka kakve mladost moze samo da nosi a ni srce nije od kamena ... omeksa, kad -tad, a i ponekad!

Jebajiga ... pa ljudi smo!

"Vidi mog malog Bore Granapa ... dodji bolan Boro da se k'o ljudi pozdravimo! I opet tucnemo,  ovaj ... kucnemo!

Ceras li jos onog Ficu, barabo stara!?"

"Slabo, bolan drugarice Majorice Prve klase, otp'o mi auspuh, pa dje god krenem svi me cuju! Nema vise suljanja po mraku! Nema vise moje konspiracije! Buba auspuh k'o lud! A nema dijelova za Ficu kupit' u Bosna av'tu!"

"Nista moj Boro, sastavi spisak, ja ti siljem iz Bgd!" 

"Vidi mog druga Jovana ... ne bi ti pris'o da nazdravimo?" obrati se Ujaku Jovanu.

"Bi, sto nebi ... prvi sam te i oslovio kad si banula al' me ti i ne pogleda!"

"Moras i ti razumjet' to moj Jovane ... duznosti i Drzava su na prvom mjestu! Onako, da te pitam, a sta radis ti veceras? Da nisi odsjeo u Palasu k'o i ja!? Ja sam ti u sobi 22, Direktorskoj a ti!?"

"Cucemo se ... posle ... jednom mozda kasnije, sad sam na zadatku sa nekim maltezanima ... isto drzavni posao! Nazovem te u Bgd! Vazi?" 

"E, vidi mog druga Merse! Merso moj koji si ti zvrk bio! Znas da sam na tebe pomislila sto puta! Niko brzi od tebe, vjeruj! Kad te uhvati radni entzijazam ... stepas k'o Singerica! Zafali to, coje'ku ... po nekada!"

"Ma jel' ono tamo sa onom babom sjedi moj dragi profesor latinskog ...Ivo? Au, mogla sam i taj jezik slomiti, ovaj ... savladati da se nije bilo uvijek u zurbi i zabavljeno vaznijim stvarima! Bogami jeste, on je! Vidim kad se nekakvoj novoj posveti ... nista i nikoga vise ne vidi! E Ive, Ive!" 

I logicno, to prelijepo plavicasto zadimljeno miholjdansko "ljetno" vece, oci joj se spustise na Staroga. 

"E, moj druze Franci ... ovo ti mogu reci pred tvojom Zorom ... mene  niko ne nauci, da racunam k'o ti! Ondak!"

 Sta bi se imalo vise reci ... valjda je sve vec davno receno ... tokom dugih prekovremenih sati rada ... uzarenog banjaluckog ljeta a preko godisnjeg odmora, dok smo se mi nezahvalni lezilebovici kupali na moru! A one zmijuge sto su mi hodale po glavi, sada ne bih pominjao!

A onda sama od sebe jos dodade: "Franci, a jesi li ti gled'o onaj filim, Proljuljalo sa Vihorom? Joj, isti si mi onaj jedan, sto glumi onog jednog! Jesil' gledo!? Otplakala sam svaku predstavu sto puta!"

"Nikad cuo, a kamo li gledao, draga Zdenka ... ma ne idem ti ja u ta kina, znas mene ... rad, rad i samo rad!" a brk mu se smijulji! A to je, znaci radosno, vrlo radosno al' samo u ... sebi!

Majka okrenu ledja gostima i izbunara iz dzepa malu crvenu kutijicu, ponovo je promucka, oslusnu ... a da bi saznala sta joj je to Drug Tito poslao ... ipak je morala otvoriti tu malu crvenu kutijicu.

Drhtavim rukama ... otvori!

Istom brzinom i zatvori!

Kutijica klepnu! Klep!

"Zajeb'o se stari supak ... garant!" rece samo sebi, posto nikog drugog nije bilo u blizini da mu to isto kaze! A rekla bi, i da je bio tu bilo ko drugi ... isto!

Otvori ponovo ... srebrena a ispod nje zlatna zvijezda petokraka i na njima k'o neke male covice jurisaju, trce negdje. K'o na izbore kad narod krene! Zdusno!

Podize Orden!

"Jebote, ovo tesko, mora da su napravili od olova pa posrebrili ovu a donju manju zvijezdu pozlatili il' mozda samo i ofarbali!" ... pomisli!

Ispod mala ceduljica i na njoj krasopisom napisano: "Znam koliko ti je znacio onaj Rijecnik! Citao sam sve! Nasao i filmove i sve poslao da ti  vrate! Jos jednom se izvinjavam sto su ga Borci mozda popusili ... teska vremena, pa teske i odluke! Primi ovaj Orden u znak mog licnog priznanja tvog doprinosa u Ratu i tvom ucescu kao prvoboracu NOR-a. Tvoj drug, Tito!" Majka kaziprstom popravi naocale pa se ponovo zadubi u tekst poruke. Pisalo je bas tako kako je maloprije procitala!

Dreknu i sveg galsa!

"Muzika, sta se Micune stalo sa muzikom ... raspali neku nasu!"

To znatno podize atmosfetu! 

Micun se dohvati trube!

"Znas li ovu!?" pita Majku. Pa pirnu u trubu!

"Uf, uf, uf ... ne znam ... al' , joj dje me nadje!?"

 Pa kad zasvira ... Majci naglo ispade tanjur iz ruke! Sta jedan!? Malo je za brojati!

Onda vrisnu ... jos jednom, "joj dje me nadje!"a digla obe prazna ruke u vis! Tanjure vec pobacala! 

"O joj, jest' te problem naci ... eto te opet bacas i razbijas tanjure."

"Nisam, Franci ... ovih mi ociju! Nisam, ociju mi, kad ti kazem ... sami mi ispadaju iz ruke."

Stari je pogleda, onako seretski ... dobronamjerno pa rece:

"Aha, k'o i stotinu drugih. Prestani zeno draga sa razbijanjem! Nismo mi Grci!"

"Znam da nismo, samo ne znam sta Grcima fali!" Siroko se i sretno smije. "Pravoslavci k'o i mi ... a tanjuri k'o tanjuri ... samo keramika!

Tek sto se Stari okrenu a ono puce casa o fasadu zgrade, njemu visoko iznad glave.

"To si ti sad opet bacila!? Jelde!?"

"Gdje sam ja to bacila, otkad ja to da bacam case ... mozda poneki tanjur kad mi ispa'ne, ali nista drugo stakleno i okruglo, nikada. Materemi!"

"Jelde? Joj sto seres, a fildzan kroz zatvoren prozor!" podsjeca je Stari na ranije ispade.

"Koji fildzan crni Franci, kroz kakav zatvoren prozor! Sta pricas!"

"Onaj kada te Mitar spuc'o pendrekom po glavusi!"

"Mene neko spuc'o po glavusi, jesi li ti normalan covjek? Sta pricas Franci!? Pala sam u nesvjest, sama od sebe! Cuj da mene neko spuca pendrekom po glavusi!? Taj bi odavno bio mrtav!

A taj fildzan kroz prozor, ma to je bilo samo rjesavanje turskog nasljedja!"

"A sto si onda opet kupila iste fildzne!?" pita Stari.

"Eeee ... eee, pa , pa iz cega bi ti da pijes tursku kafu!?" 

"Jest' bas pravo imas! Uvijek me nekako ubijedis u sve, nego bi te zamolio da ti vise nista ne ispada iz ruke danas! Opasno je ... ispada ti visoko! I pokaza Stari prstom, na vrh fasade, mjesto gdje je maloprije pukla casa."

Svira ... Micun jednu za drugom, skadarlijske pjesme! 

Prilazi Majci razdragana Ingrid. "Da te pitam nesto Zovo, jel' sad ovo ona tvoja Kruna dogadjaja!?"

"Mislis ona casica sto mi je ispala iz ruke na vrh fasade? Nije, Kruna je bila kad je Hadzihafizbegovicka dobila Tompus da zapalindja i kad joj je Otac, stari Petar Kocic rekao da moze slobodno da popusi! To je Kruna svega! Zbir svih aktivnosti do odredjenog cilja! To je Kruna svega!"

Ingrid se zavalja od smijeha! "Znaci Kruna je Zovo ... uvaljivanje u brak neduzne Hadzihafizbegovicke, pa Krstenica, otkrivanje srpskog porijekla, pa nalazenje sestre Jovane Druge, pa nalazenje Roditelja, pa lisiciji rep na guzici, pa Hadzi Hasanove nocne maserke ... i svemu tome ... tompus da popusi!?" valja se od smijeha i dalje Ingrid al' , se ovaj put iz nekih razloga savija od smijeha i fata za onu zensku stvar!

Valjda se tako zenske ... najsladje smiju!

Il' se samo tako cuva da se ne ... upisaju!

"E, bas k'o sto ti rekoh!" namignu joj Majka. "Ali nisam ja uvalila Hadzihafizbrgovicku u brak! Sama je govno pojela, imitirajuci Tebe. Tebe i Mirjam sam ja htjela spojiti ponovo sa Aronom pa sam zato sve onako smislila a stara Aspida se sama uvalila u pricu! Jebote, kol'ke je burme samo narucila! A Kruna je kad ja kazem da je Kruna! A i ti bi, kozo jedna mogla vec jedno da zapamtis ne moze meni ona tresti pepeo na glavusu dok joj sijem vjencanicu od mojih forangi! I ne veli se Zovo, nego ... Zoro, Zoro! Zapamti vec jednom, jebem te blentavu!" 

Doso i Sare... otpojaso konja! "Nek se sam snadje! Ima trave!" rece.

"Dje trava usplahiri se Harambasa!"

"Ne te trave! Obicne! Za konje, konju!" objasnjava mu Sare. 

Zatim, pridje i hrabro poljubi Ingrid bas u obraz! Prvi ... ili drugi put u zivotu! A Aronu kaze na nasem jeziku, posto tad a i inace, nije znao maltezanski: "O jesi ti tako malen a 'vaku trebu safato ! Ma koji sam ja papak bio, mogo sam i ja studirat' medicinu da sam stio!"

 A Aron ga od neke srece htjede obuhvatiti oko struka, samo Aron malen a Sarin struk pogolem! Svejedno ... stis'o ga! Dole ispod struka!

Sari to bi nesto neobicno a Aronu nekako ... milo!

I jos Sare dodade: "Al' ja Raja samo da se zna, ne bi jeo nista veceras! Pascetinu, nikako! Sad sam nabacio neke cevape kod malog Muje u Lovcu!"

"Ima jenjetine za tebe Sare!" nudi mu Majka.

"Cuj, janjetine mlade a za Miholjdan! A da nije malo stara za ovo doba godine? Ovcetina, garant!? Janjci se u Maju serviraju ... svasta Zoro draga! Mora da ga je neka ovca abortirala, ovaj pobacila!? Al' ajd' ti nasjeci ... pa da se i to na licu mjesta provjeri! More janjetina i preko cevapa ... vazda!"

Jovana prisla Putkasu!

"Bjezde curo od te konjine! Putkas more nehotice kad cera muhe,  glavom da te osine! O's da te osamuti!?"

Slijedeca scena je bila jos cudnija!

Jovana Druga, spopala Putkasa za glavusu prislonila svoje lijepo lice na njega i cvrsto ga zagrlila, neprestano mu milujucu uspuhanu njusku, stalno mu tepajuci: "Nu, nu!"... pa opet, a kako nije jadna znala sta bi drugo rekla, dodade ponovo: "Nu!" A sta joj to tacno znaci mi nismo znali ali se i vidjelo a i culo da se bas nesto ... raspricala sa konjem!

"Nu!?"

Konj se izbezumio od srece ili iznenadjenja, ali to nije znao pokazati!

Samo rza! Pa, rza! K'o ono i On: "Nu, nu!"

"Dijete drago," ... vristi Sare! "Bjezde od njega, more te spucat glavusom! Ma, ne grle se konji po Banjaluci, vec mladi momci!"

Onda Sare ponovo pazljivo osmotri situaciju pa dodade: "Neka te, neka, uostalom to ti je isto, jal grlis starog konja jal mladog momka! Nisu ni konji za odbaciti!"

U mracnom uglu dvorista, gdje samo gori jos smrdljivo-dimna naftna baklja sjede i tiho  pricaju Drugarica Uciteljica Stamena i Brkata Maticarka. Zale se na tuzni zivot!

"I ja se budala udala za budalu!" stenje Drugarica Stamena.

"Sto, bolan ne bila!?"

"Zajeb'o me! Eto sto!"

"Zar odma nisi skontala da je glup k'o cuskija!?"

"Ma, jesam ... al' sam mislila da je Komitetlija pa polet'la ... a jos me navuko na cevape!"

"Kakve cevape, jadna ne bila!?" cudi se Brkata Maticarka.

"Na vel'ku sa lukom!"

"Ma ne pitam te to, s cim su bili ... neko kako na cevape?"

 "Pa pozv'o me na cevape ... jeboga ti ... i odvuko kod maticara! Zajebo me, rekoh! Ma jadna se nisam ni potprala!"

"Matereti!? A jesi li se sta ... usculaaa, jadna!?" zinula Maticakta zaprepasteno.

"Jesam, al' samo na lukac!"

"Nista onda, lako cemo to, taj razvod! Ma kakva molba i zajebancije! Vec cu ujutro ili kad stignem da ga presaram , ovaj precrtam, prekrizim iz matricne knjige vjencanih a ti ga za desetak dana meni posalji po vjencani list ... ko tebi treba za nekakav kredit, ko da mu kupis gume za avto, ili tako. E, a kad mi baja dodje ja cu mu dati izvod iz maticne knjige da nije vjencan! Nema ga u arhivi! Prekrizen, govno jedno! I jos ima da na to plati taksenu marku! Ha, ha!"

"Mislis!? ... mozes li ti to uraditi za mene!?" ozarise se oci Drugarici Stameni.

"Puf, pickin dim!" 

"Al' nemoj tu taksenu marku matereti, svejedno ja to placam! Jebote da sam to jucer znala, a baco mi se onaj Zorin Jovan ... mogla sam odma' glat ... pristat'! Mogla sam postati beogradjanka! Jebajiga, al' ja postena zena pa ... zategla!"
"Slaba ti to vajda, Stamena! Men' se cini da Jovan puno bira! Taki co'jek! Baco se i meni al' zategla i ja ... pa vidi sada, dje smo!? Leta oko one kurvetine Ingrid! Ne znam samo sta vidi na njoj!? E sad bih mu ovom mojom cipelom glavusu razvalila!

Stamena draga, nama mi cipela, meni cipele ostale pod stolom u Opstini!

Jebote, dobar fazon ... ja vidim, nista me ne zulja! Opustila se sva!"

I raspalise obe u smijeh!

Prilazi im drugarica Djuka "Mogu li ja znati sta je tu tako sm'jesno, i jel' se ti to meni Stamena u brk i moju bradavicu na nosu smijes!?" a ruke stavila na pogoleme kukove. I lupka cipelom po prasini!

 "Dje cu se Djuko, smijat' tebi jaranice! A bradavica ti bas nekako dobro stoji! Eto te ista k'i one indijke sto to isto nose ... al' na celu! Sta fali?"

"Ja tebi jaranica, jelde ... a hapila mi mog Panteliju!? Onakog co'jeka!"

"Ja? Ja!? Cista laz Djuko, laze Narod, laze Pantelija, evo ti Maticarke, ona je organ za spajanje, nek' ona istinu kaze! Jesam li ja udata za Panteliju ili nisam, ali' iskreno!?"

"Neeema teorije, Pantelija te munta i pravi ljubomornom!" napucila usne Maticarka pa joj se i brkovi nekako zaokruzili pa sve skupa licilo na ... prkno !

"Kakvom?"

"Ljubommmornom, blento jedna!"

"E to nemere, ja se Bogu ne mijenjam, nek' to radi svojim Komitetlijama!"

"Naravno, stari komunisticki Pas! Svi su isti! Sjedi ti sa nama da pinemo i mi po koju!" rece Maticarka.

"Ma ne pijem ja alkohol ... samo rakiju!" 

E, eee, zato ja rekoh za zenski par treba tri zene ... kad bi se samo sjetile Drugarice Djuke pa da se upare! Onda je zenama zivot neuporedivo laksi! A i ona je pomalo brkata! 

Zivot je cudo ... uparen, zivot je lijep! 

Covjek sam je samo snazan u svom ocaju kojim samog sebe mocno rastura! Mora se ici i zivjeti u paru ... makar par, taj par, bio raspar! 

Nazdravise tri brkate, glavate zene ... oci im uprte jedna u drugu! Pridje im Ujak Jovan, naguzi se zavodnicki i prozbori: "Ima li neka od vas dama slobodna veceras za ples ... ili ne daj Boze za okretne igre u kasne sate ... da se na vreme rezervise!?"

"Bjez' bolan Jovane, nismo ti mi kurvetine, vidis da pricamo ozbiljne stvari ... nije nam do jebe!"

Ujak Jovan to dozivi k'o jos jedan nevidjen samar, ovaj put jaci od onog najjaceg sto je gore u tekstu dobio, ali se onako zbunjen okrenu i naglas upita: "Ljudi da nije video neko Usorku i Suardu, negde, bre!? ili u prevodu sa srbijanskog srpskog na nesto blize nama ... "Ljudi da nije vidio neko Usorku i Suardu, negdje, bolan!?"

"O'sle s vojnicima! Bre!" doviknu neko.

"Il' s Milc'onerima! Ba!" rece neko drugi na cistom bosanskom jeziku!

"I one?" rastuzi se Ujak Jovan.

"O majko moja, kako su zene prevrtljive i pokvarene!" 

Iz ulice Mose Pijade dodje inzinjer Jovo sa svojom malom barabom a sa bijelom masnicom u kosi! Naravno, nosio ju je na ramenima! Culi i oni dreku a i muziku. Pozdravlja se inzinjer Jovo sa drugom Kaporom, a drug Popovic trci i nudi mu stolicu! Ja jadan jedva cekam da onu malu sa masnicom na glavi spusti na zemlju! Eh, kad bi ona mogla hodati zemljom ... mozda bi me i vidjela!? Nije ni tacna ona Njegoseva da onaj na brdu bolje vidi neg' onaj pod brdom!

Covjek se najbolje vidi kad se gleda ravno u oci!

I gledamo se tako! Gleda i ona u mene al' u prazno, k'o onda kad sam citao onog Petra Slemila i kad sam pomislio da sam nevidljiv pa tamo gdje ja mislim da stojim je ustvari prazno! Kao da opet ne postojim! Ne znam misli li ista slicno kao ja ... ili samo onako, bleha! Meni se jezik svez'o! A i da i nije, ne znam sta bi' rek'o! 

U ledja me spuca Mirjam i vrisnu: "Ti ganjas!"

One se uz ciku razletise ... ja bi' ih ganj'o al' ne znam dje cu! Jedna odletila tamo, jadna na drugu stranu! One malene, pa se zacas izgubise izmedju stolova i stolica ... ljudi okolo!

Pozelih da je uhvatim ... iako nisam znao sta bih poslije sa njom!

A ni ona sa mnom!

Nakon par koraka ugledah na zemlji bijelu masnicu! Na brzinu je strpah u dzep a od ganjanja odustadoh. Ganj'o ne ganj'o ... to se ne moze uhvatiti! Uvijek ce biti neko ... i brzi!

Masnica je ... dovoljno za sjecanje! 

Noc se otegla ... do dva tri dana a mozda i duze, tek tako negdje pred zoru jednom, Hadzihafizbegovicka pogleda u Micuna i nekako puna neke nove mudrosti prozbori:

"E moj Micune, zivot je cudo,  sada si ti posto Muhamedanac a ja Pravoslavka, al' sto rece Zora nema sekiracije, harmonija braka nije narusena, ost'o je isti odnos snaga u nasem braku, 50% Muslimani a 50% Srbi! Pametna mi je jaranica! Vidi se nasa, ovaj ... srpska pamet!"

 

"Ne valja ti ta matematika Zeno vise, ni ja ne prelijecem ponovo iz vjere u vjeru! Nisam ja preletac! Malo Musliman, malo Srbin pa ponovo Musliman! Dosta je bilo tug guzanja! Ostajem Micun Jovanovic i tacka a dje ovo moje srce ... samo ja znam ... Surdulice mi!" 

"Opa, Muzu moj udarilo ti srpstvo u glavu ... a znas li ti kolika je to obaveza i odgovornost biti Srbin? O's li ti to moci!?"  

"Ne znam, eto ti tebe, ti znas!"

Culo se samo mljackanje onih koji punih usta jos nisu sve prozvakali a klopa dobra pa trpaju dok ima,  i jos i pricaju kojesta!

I naravno i glas, Profesora Ive koji je u jadnoj komsinici Hanki nasao nesto sto samo on zna, pa joj sapce na uho nesto carobno, ili se samo udvara ili samo vjezba ako neka bolja naleti!  Teta Zdenku ni da pogleda! Izgleda skros naskros je izgustir'o!? Oce to tako sa ljudima! Sve se vremenom ...potrosi!

Poznat po svom gromoglasnom bas baritonu jadnoj Hanki to doslo k'o melem na njeno gluho uvo. A i on gluh po malo, pa se der'o kad prica! Prirodno! Jedino, sad jebajiga, nije mogla razumjeti sve te carobne rijeci ... jer se za to trebalo ici u skolu! Ili barem imati istancan zenski instinkt! Onda ne treba nikakva skola ... zene sve razumiju! Pa stoga i sama dragovoljno pristade da joj Profesor Ive, uvece poslije napornih casova u Gimnaziji ... dobrovoljno daje casove latinskog jezika!

Qout linguas tales, tot capitis ... vales!" ... rece Hanka Majci!

"Uf! Jebo vas vas ... taj americki!" obrecnu se Majka.

"Mislis ti da ne kontam, sta si mi lanula, Hanka!?" 

"A sta je sta se sada ti stiso?" pogleda me zabrinuto! Pa Malta je osigurana! Idemo u bolji zivot ... ovaj u neki drugi zivot!" rece Majka.

Pusti to, mili moj, nemoj da places!"

"Placem jer sam joj uhvatio samo masnicu! Nje nema!"

"Bit ce jos djevojcica na tvom putu. Pa nisi joj ni ime znao! Ne placi, ludice ... mi moramo sad ici iz ovog Grada.

Mi tu vise ne pripadamo!"

"Sto ne pripadamo!? Ko to odlucuje!?" 

"Ne znam, niko ne zna! Novi Svjetski poredak, valjda!

Ali, eto ti Mirjam! Vracaju se i njeni na Maltu! Tamo se mozete druziti do mile volje! To ti ostrvo pa ne moze nigdje pobjeci!

Sta njoj fali?" 

"Sve!" 

"Ma mozda se jednom i vratimo!? Ali bogati! Sta mislis o tome!?"

"Kako cemo biti bogati kad ovo izgubimo!? Ne postaje se bogat kad se gubi! Kako da se vratimo, kad tu vise ne pripadamo!?" 

"Bit ce neko sokocalo, kao kod Tarabica ...pas' sam vidjet! Nemoj stalno handriti mene s tim najtezim pitanjima!

Pitaj nesto i Staroga! Vidi, Mili, neka pitanja, Sine moj nemaju odgovor! Smisljena su samo zato da im se ne moze odgovoriti!" 

"Ali to tvoje mozda kaze da ovo nece biti vise ovaj isti Grad? Rekla si da se sve mijenja!" 

"Mozda sam te slagala!?" 

"Lazes da si slagala ... jer, rekla si sto puta da Majke nikad ne lazu!" 

"Ne lazu ... naravno, nikad ne lazu, al' nekad moraju ... malooo!

"A sto moraju ... malo da lazu!?

"Zato sto to druge ljude moze da ucini sretnim ... eto zato! 

"Ocu li i ja od sada "malo" lagati?"

"Nemoj ti, ti ne znas tehniku ... ti to neces dobro znati!" 

"E, jebajiga ... onda!" bas sam i ja neki.

 "I ona ce porasti pa je ja jadan necu prepoznati. A i ako je prepoznam, ona ce biti druga djevojcica. Ja necu tu drugu! Ja hocu ovu malu djevojcicu da zadrzim!"

"Pa to je onda lako ... zadrzi je u mislima! Eto!

Eh, sad bi ti i vrijeme da zaustavis, ma to ne moze ... zato imamo uspomene!

Tu zaustavljamo vrijeme! Ja imam jedno rjesenje za tebe sreco, zapisi sve sto osjecas u neku debelu, debelu  svesku, cuvaj blizu srca i nikome nikad ne daj da zaviri u nju. Tako ces sacuvati sve sto si ikad volio, nepromijenjeno i samo tvoje. I sto je najljepse ... vjecno! Ma ja cu ti nabaviti jednu takvu svesku sa tvrdim koricama! Ocu, materemi! 

Samo pazi, nikad nista nemoj upisivati u nekakav blesavi, glupi  englesko-srpski Rijecnik, ili slicno, ono sa strane ili izmedju redova! 

Glosse marginalis i glosse interlinearis ... k'o ludi Rimljani! Voli planut'!

Pa nestane!

Ja sam tako u jedan svasta upisivala, racunajuci da niko nikad nece otvarati Rijecnik. Ko bi tu ista cit'o? Rijecnik se kupi da se ima ... i za ukras!" 

"Ti ne mozes usuti u casu od dva decilitra litru necega! Zato covjek nikad ne moze spoznati pravo znanje. Fali mu prostora u glavi, od jos osam decilitra da bi upio sve sto treba! U dva decilitra ... staje samo toliko ... dva decilitra! Ni znanje kao ni voda, ne mogu se sabiti u male sudove!

Stane, kol'ko ... stane!

Ostalo ...prekipi, pa hapi neko drugi!"

"Blagis onom drugom, Majko!"

"Sipak, blagis drugome! Tom drugome vazda fali sto je upio onaj prvi! 

A sto idemo dalje u buducnost, ljudima dodjeljuju sve manje case pa u njih i sve manje stane. Na kraju ce ostati i bez njih a mudrost ce im biti na dohvat ruke, samo oni to nece vidjeti, jer nema u sta da smjeste tu mudrost! Gledat ce u to, k'o mi danas u Vede, najstarije pisane zapise,  a oni su ti na Sanskritu a to ti je isto sto i srpski, hrvatski ili bosanski jezik, samo papci zaboravili!

Eh, jebo sirotinju, da sam ja jadna ikad imala Globus Bosne i Hercegovine ... nikad se ne bi zajebala ... ovol'ko u pogledu lokacija!

A sva ljepota ti je samo o dobrim ljudima, pa ma kako oni ruzni bili!" 

"Ti si najpametnija a meni ni Crvenkapicu nisi nikad ispricala do kraja a sva djeca to znaju napamet!"

"Nisam? Pa naravno, zato sto te stedim i cuvam ... kad budes imao ti svoju djecu i unuke ... Crvenkapica ce ti se popeti na vrha glave! Zato, sreco moja! Cuvam te, cuvam mili moj!" 

Pakuju se stvari... Stara prebire po knjigama sta za ponijeti, sta za baciti!

"Jebo Kapital Karla Marksa to neka ostane u Jugoslaviji, trebace im! ... taman posla, jos da nas uhapse tamo!"

Samo prvu pomoc, to ce i na Malti trebati ... a vidi i ove kupusare? Fuj!

Vidi ove debele sto je propala, kud ja ne bacih ovo smece u vatru zimus!

Znas sta, necemo nositi nikakave knjige, ja cu samo ovu staru ... em je jedina na cirilici, em ima mi nekako miris moje mladosti!" 

Pa zanijemi, ni ne dise! Ustvari, tako se samo kaze, ali ona se jadna sva uspuhala, pa nikako doci do vazduha! Gleda Majka debelu knjigu kupusaru i ne mrda! Ukocila se! Htjela bi da je otvori ali ju uhvatio neki strah jaci od svih ostalih strahova, pa samo njezno drhtavom desnom rukom prelazi preko zatvorene knjige. 

"Vratio Tiiito! Vratio moj rijecnik ... jos onda u Drvaru!" sapce!

A onda, kao da se to nje nista vise ne tice, puna snage ... naglo otvori Rijecnik i zabi prst na slovo T ... i okrenu stranicu!

Na mjestu slova T, T kao Teodora, nedirnuti jos uvijek, stoje filmovi  koje je razvio Foto Lazic u Beogradu i koje je ona samo dan prije bombardovanja Beograda podigla i tu smjestila da se ne krive i guzvaju. 

"Idi Sine, kod Foto Boska, leti, leti i nek' ovu sliku napravi ... i nek' urami u zlatni ram! I stavi pod staklo!" Vice za mnom!

"Koju, Majo da urami!?"

"Pa ovu, najljepsu ... Teodorinu! I daj mu ovo na papiricu nek' napise ispod slike."

 

Filmovi su bili spojeni spajalicom, koju do duse ona nikad nije tu stavila al' je dobra ideja ko god ju je smislio, da se filmovi ne raspu pa izgube i jos k tome, jedna mala prikacena ceduljica plus jedna stara fotografija!

"Satari, vidi Tito mi posl'o i nasu zajednicku fotografiju! Mi Borci ... samo najuzi krug!"

"Lazes! Daj da vidim! Koja si ti!?"

"Evo ova do Kardelja!"

"Koja, koja ...daj da vidim tacno!?"

"Ma ova sa crvenom ruzom u kosi!"

"Otkud tebi crvena ruza u kosi na crno-bijeloj fotografiji!?"

"Nadje se uvijek jedna takva! Uostalom, ruze su crvene, tajne su skrivene! Znas valjda onu pjesmu?"

"Ha, a otkud Titu Ozujsko pivo sa sahovnicom u ruci?"

"Sta otkud, pa jel' Hrvat ili nije! Nece valjda banjalucki Nektar reklamirati!?"

"A dje su ti tvoje naocale, niko te nece bez njih prepoznati!" 

"Oce, oce ... ja samo opet skinem naocale, vidi kad skinem  ... ista k'o na sliki! A skinila ja inace, da bude ljepsa slika ... i zbog snajpera!"
"Kakvih bolan snajpera Stara?" zacudi se Stari.

"Pa njemackih snajpera! Znas li ti kako naocale ferceraju svjetlost? Odma' bi nas Njemci uocili! Jos sam mogla i poginit jadna na toj slici a ti nista! Samo postavljas glupa pitanja!" 

 Na ceduljici je pisalo: "Zahvaljujem se mladoj drugarici Zori, od sveg srca, Rijecnik nas je bas oraspolozio, posto smo svi slabo stali sa cirilicom tj. azbukom ... pa je trebalo tri puta duze dok se nadje potrebna rijec! Sreca Drug Kardelj, znao skoro potpuno cirilicu. Sto ti je slovenski ucitelj ... nauce sve, za svaki slucaj! Zlu ne trebalo! Bas je bilo veselo! Licno bih ti vratio Rijecnik ali sad moram hitno bjezati sa Borcima i engleskom Delegacijom, na otok Vis, zbog ovog desanta na Drvar, da nas Njemci ne pobiju zajedno sa vama, a ti ako prezivis, moj ce ti ovo kurir vratiti! Smrt fasizmu, sloboda narodu!"

U potpisu ... JBT! 

Majka ostala otvorenih usta! Valjala bi joj koja kaplja vode, ali i onako, suhih usta rece: "Stas ti meni JBT,  jbt ... ja tebi ... i mater i sve ostalo ... supak jedan, ma koji bio!?"

Tek sto to rece, presabra se, pogleda ponovo razrogacenih ociju u potpis JBT!

"Pa ovo meni licno nas voljeni i dragi Drug Josip Broz Tiiito, konspirativno zahvaljuje! Majko moja mila, da smo sad neka fukara i sirotinja sad bi' mogla kakvu penziju izganjati ovim potpisom, jebote ... licna zahvala ... Stari, Stari ... vidi sta mi je nas Tiiito napis'o!"

Stari cita ceduljicu! "Rekao bih ovo je autenticno!"

"A sta onada to znaci!?" radoznala je Majka.

"To znaci da ni Revolucija nije mogla proci bez tebe!" 

Majka se zadovoljno nasmija, ne mareci za sarkazam Staroga.

"Znaci da je moj Orden zasluzen!" 

"Sta se kliberis k'o tele na sarena vrata?" cudi se Stari. 

"Nista, samo onako ... posto sad vec imam tri autenticna dokumenta iz nase Revolucije, dva pismena traga i ovu fotografiju a da znas ... slika govori hiljadu rijeci! I to sve od samog Marsala! Mislim nesto, mozda bih mogla napisati kakve Memoare o svom ratnom pohodu, ovaj ...putu!? A da te pitam u povjerenju, osim onih laznih svjedoka imas li Ti jos kakvu potvrdu o ucescu u NOB!? Mislim, ovako pismenu, k'o ja!?

Bogami, meni Tiiito licno ... potpis'o! Jos onda, u sred nase Revolucije! Vidi! JBT!

Vidi ... JBT-e ... ja!

A kako mi stoji ovaj crveni Orden, tj. ova boracka "prava" Spomenica, ne k'o ona tvoja zeljezna, sto si dobio uz one svjedoke!? Al' iskreno!" 

"Prvo, da to jos jednom objasnim, nisam ja nikad trazio partizansku Spomenicu nego me neki ljudi naveli da sam ja njihov svjedok te da su bili u Ratu sa mnom ... i sta sam mogao da se ljudi ne ljute  ... nego posvjedocio i to ne dvojici nego cetvorici! A sta to znaci ... to znaci da su Drugovi iz Saveza Boraca sami izracunali ako ja kao bivsi Ministar BeHa svjedocim za njih da sam i sam morao biti u Ratu a da nisam trazio Spomenicu, cisto zbog svoje, ajmo reci ... skromnosti! Eto tako je bilo! Nisam ja nista sam radio, ni trazio! A sad sto se tice te tvoje Spomenice u crvenoj kutiji ... to je pocasna spomenica i Tito je daje svima koji mu se svidjaju il' da od njih dobije Njihov orden u zamjenu! Takva je diplomatska praksa! Ja tebi ovaj orden, ti meni onaj! Dobio je jedan takav, cak i Enver Hodza i Car Hajle Selasije!"

"Jelde, bas Enver Hodza i Car Hajle Selasije bili u Drvaru za Desanta i bas oni Titu pozajmili Rijecnik srpsko-engleski a na cirilici, dok je sve orilo i gorilo a zemlja u plamenu! I jos jedno da te pitam al' medu nama, a sto ti nisi vratio Titi Spomenicu i lijepo i iskreno rek'o sta si radio u Drvaru tih godina sa mnom!? Bilo ti malo neprijatno, jelde!? A sar'o si na sve strane! Znam ja i za one svabice iz drvarske Celuloze!"

"Joj, tebe ... sto bi mi bilo neprijatno!? I sama znas da smo tada bili k'o jedno ... naime nismo se razdvajali danima a narocito nocima! Znaci i ja sam u istoj prici! Ako ti igdje zatreba, ja to mogu uvijek posvjedociti jer smo u Ratu bili zajedno! A Stari, nas Drug Tiiito, zna to postovati! Nesto se mislim, mozda bih i ja trebao aplicirati za tu tvoju zvijezdu na crvenoj podlozi! Bas bi mi nekako dobro legla na ono moje crno ambasadorsko odijelo!" rece Stari.
"Supak, jednom ... supak vazda! Kad si skont'o sa kakvim ja drustvom dijelim Spomenicu ... i ti bi se prislep'o Enveru Hodzi i Caru Hajle Selasiju!? Covjece znas li ti kakve su to ljudske gramade!? Tvoji spomenicari, sve sami seljaci a ova Gospodja je u Carskom drustvu!" rece kratko Majka.

"A sta cu ja nosati jadna, na ambasadorskim zabavama!? Ne mislis valjda aluminijski bros sa banjalucke pijace od Tofke i Savke!? Ovaj se orden mora zasluziti i tacka! Nema za tebe!

Jedino da ti ga pozajmim, povremeno ... al' to kosta!" rece Majka vrlo autoritativno.

Stari na to nista ne rece! Samo uvuk'o glavu u ramena.

Poslije ovih njenih rijeci, djaba iko ista dalje ...srao!

Nema vise dijaloga! Stavila je Tacku na sve! 

Kako je sva ta gega sa Vjencanjem prosla, ostali samo oni cigisi u vojnickim satorima. Komsije se pocele pomalo zaliti okolo, jer im dim neprestalno suklja u kuce pa se sva roba nekako uscula na dim, usmrdila. A moralo biti dima jer je pocela i kisica stalno da rominja ... kakav je i red s jeseni u Banja Luci ... pa drva mokra i odozgo i odozdo! Zato Predsjednik Opstine odluci da Surdulicane smjesti na neku livadu blizu Klasnica, veselbregovcani se sami vratise na Veseli Brijeg a neke sklonije Islamu, prebaci tamo uz Suturliju.

Harambasa Sevap se pokupio sa svojim zenama pa nocnim Nis - Ekspresom spuc'o u Njemacku. Vec prije se dogovorio sa Majkom da je to najbolja varijanta jer se proculo u stampi da bi onaj Harambasin Ministar od koga je "pozajmio" Mercedes 770K a skoro nov, sada mogao postati Njemacki Kancelar.

"Idi tamo, povedi i Advokata onog iz Nirnberga i trazi od Ministra punu platu za cetrn'est godina sto si proveo sto u logoru, sto u Sudu, sto u hapsani! Zapamti, trazi mu i sve inflatorne zaostatke ... i naknadu za godisnji odmor, kao i tople obroke!"

"Vala bas dobro kazes, a kolk'o cu traziti od onog sto je zaostalo, Kumo!?"

"Kolk'o? ... ama sve, sve u marku mu trazi!"

"A s cim cu platiti onog Advokata, Kuma Zoro?" 

"Joj tebe budale, k'o da si ti od jucer ... plati kol'ko trazi, i dodaj deset posto, plati ga obecanjem! Kad lovu dobijes ti ... naguli!" 

Foto Bosko je napravio sve slike sa filma! Jednu ... najljepsu uokvirio u veliki zastakljen predivan zlatni okvir i jos dole, na dnu slike upis'o ime Zujovic - Banjac Teodora, pa u novi red i onaj datum sto sam mu donjeo na onoj Majkinoj ceduljici! Sesti April Hiljadudevetstocetrdeset i prva - Beograd a ispod toga sam od sebe docrt'o i ofarb'o rucno, crvenu ruzu! Slicno, k'o kad pise i crta na vojnickim slikama ono ... Uspomena iz JNA! 

"Uf, ovo je prelijepo, samo nesto nisam sigurna za ovu ruzu!?" rece Majka zbunjeno.

"Ma neka je ipak ... nekako daje svjezinu cijeloj fotografiji!" 

Jovana Druga je Mirjam i mene odvukla kod Sare i njegovog konja do fijakerske stanice! Ko biva da konju nesto da!

Maznula kocku secera iz nase kuce!

I mi ostali cijeli dan sa njima! Sve do mraka! 

Iz dubine ulice od strane Stanice Milicije cuju se korci, cuje se suskanje, ali posto dvije tri ulicne lampe ne rade, a cudo jedno niko nije pokr'o sijalice ... posto su visoko, nego one same od sebe riknule ...  

ne da se ni vidjeti sta suska i sta koraca.

A sta moze suskati Banjalukom? 

Na prvim svjetila Drzavnog Osiguravajuceg Zavoda, u narodu poznatog kao DOZ, prepoznao sam hod moje Majke! Ide sredinom ulice! I vuce jos dvije! Vec iz daljine vice na nas! "Pa dje ste se izgubili vas troje!? Satra se jadna vicici ko luda Marta sa balkona! 

"Joj! Najeb'o sam ... nacisto!" 

Hadzihafizbegovicka nije dala Majci ni da mi pridje a kamoli me sorne! 

Samo joj rekla: "De ne seri Kumo! Pusti djecu na miru!" 

Majci je to bilo dovoljno!

Ja osjetio miris krompiruse! Osjetio i Mitar! I on gladan, opet, tap'o cijelu prthodnu noc po svojim starim stazama gdje je nekad dezurao ... trazeci nesto sto ni sam nije skont'o! Valjda mu djavo ne da mira!? 

"Dolazite svi, stigla pita krompirusa! Hadzihafizbegovicka napravila, zadnju pocasnu!" veli Ingrid.

Svi sjeli u fijaker, pa i oko njega i copamo pitu!

Kako smo se prihvatili krompiruse, niko nit' govori, nit' romori ... samo se mljacka, jedu i zene a nije bilo predvidjeno!

Jebajiga, tak'a pita!

Ne moze se odolit'! 

"E sad mi reci Zoro sto si ondak obecala! Nasu tajnu!" zapoce razgovor Hadzija Hasan.

"Samo sam zbog toga i ost'o sa vama u Banjaljuci! Bas da cujem o kakvom se sranju radi!"

"Vidi Hadzija Hasane, duga je to prica pa bi ja to da skratim ... nisu ljudi punoglavci da se svake godine mrijeste u drugoj bari! Ljudi imaju svoj korijen, i samo se to pika! Tako je zapisato ... jebogati!" 

"Zapisato! A dje to?"

"U starim knjigama! Eto dje!"

"Jelde u onoj tvojoj Bilbiji!?"

"Prvo ne kaze se Bilbija vec Biblija, ali tu nije nista zapisano u svih cetrdeset - pedeset biblijskih knjiga! Sve ti pise na Sanskritu u Vedama!"

 

"Aha, znaci ti ne znas dje to zapisato i dje su te knjige pa da i ja procitam! Jelde? I sta cemo ondak, Zoro?" upita usplahireno Hadzija Hasan. 

"Nista, brate moj Hasane ... svaka se prica, ma kakva bila ... mora privesti svom kraju, na nacin kako nam se servira, ni konju ne mores reci da je magarac, ni magarcu da je konj! Uvrijedit ce se obadvojica! Svi sve svoje znaju, pa ti sad vidi! Sve pise u Tarabicima!" 

"A sta ce biti sa nama, Zoro ... ima li to u Trabicima?"

"Ima, pise sve ... podjele i podjele ... udari'ce svoj na svoga, ko sto su i nas stare Vende ili Vendete razdvojili i nazvali Slovenima ... a to znaci robovima, udarice ratovi pa i izmisljene bolestine ... i tako!

Cuj, ti budala ... mi roblje a dali Rimu sedamn'est rimskih careva! Ko je onda kome Sloven, odnosno taj ... Rob!? Plus najveceg cara Bizanta, Justinijana! Obnovio izgoreni Hram Teodosija Drugog i sazid'o u Carigaradu Svetu, Mudru Sofiju 532. godine na tom mjestu!

E, a dosla s Turcima druga vjera 1204. godine da to laganice ... spicka!

Tako ti je sve i krenulo! Izgleda i uspjelo im!

Doslo doba da se kriminal ubaci u svake Vlasti i doslo doba da se mi sagnemo do zemlje a oni da nas handere i gaze!

Zajeb je sto oni bez nas ne mogu ... a mi bez njih ... moremo! Moj Hadzi Hasane, kazu Tarabici, svijet ce nestati u jednom danu il' u dva, a ostat ce neki u dalekim zemljama, sad jel' u Amazonsikim il' Australijskim zemljama, Mitar Tarabic rece ... nije mi to kazato!

I pojavit ce se neki Crvenokosi co'jek k'o onaj Zivadin iz nase Poste, al' nece on bas, taj Zivadin, a i supak je, nego jedan jaci igrac! Tarabici kazu da ce to biti sam Arhangel Mihail! Onaj sto ga i vi Muslimani i Zidovi i svi drugi ... postuju! Alah je rek'o, k'o mene postuje ... stovat ce i Mihaila! Sveti Mihail! Andjeo, Bog ce ga ponovo poslati da pokoka ... govna! E taj ce povuci sve postene za sobom u bolji svijet ... i kazu Tarabici ... rata vise nikad nece biti! Samo znam ... puno mazdrmana ce nedje nestati!

I poslije ce Crvenoglavi sva preostala govna pofatati, te i nase te mucitelje surovo pobiti! Neme zajebancije sa samim Bogom! K'o u Sodomi i Gomori i ljude razdvojiti da svaki svoju vjeru ispovijeda kako mu drago i svaki svoju rasu cuva ... i ide svojim putem, da se drugim, drugi  put ne namece ... jer to je od Boga, tako! K'o kod zivotinja!

I jos jednu da ti kazem, moj Hadzija Hasane ... nikad ne vjeruj u ono sto ti kazu da si ... misli kako se osjecas, ili ti se cini! E onda si ti taj i svoj! 

Rekoh ti, ni konju ne mores reci da je magarac, ni magarcu da je konj ... svak' svoje zna ... djaba se upinjati u suprotno! 

A Co'jek je tesko biti! A moze se! Lako!" 

"A kad je zivio taj tvoj pametni Tarabic?" 

"Mitar Tarabic je zivio oko 1876. godine, tad' to i pric'o! A sto pitas?" 

"Pitam, zato sto je daleko dobacio ... eto! Pa ti svasta znas za jednu zenu, cudo jedno!"

 "Sta je to cudo Hadzi Hasane, eto ti Hanumice, pa zena ti zna cak i arapski!"

"Ma jebo te arapski" ... to zna svako dijete medju Arapima! 

"A sta je ondak ta Religija, Zoro?" 

"Rekoh ti ... to ti je ono da se snadjes ... za oko kuce! Za po kuci ... tacnije! 

Nema! Jedan je Bog! Jedna je vjera ... i samo u Boga! 

Ako smo na ovom svijetu dvanast hiljada godina koliko smo onda to mi vjera izmijenjali? Eto mi Kriscani smo u ovoj vjeri jedva skoro dve hiljade godina a vi Muslimani jedva hiljadu cetristo! Religija ti je kako te ubijede! Za koga navijas! Religija ti je opijum za narod, rek'o Marks!"

"A sta je to Narod?" uplete se u pricu, radoznalo Harambasa.

"Nista! Narod je nista!" dreknu Hadzija Hasan!

"I suti , hajvanu, onaj jedan!" dodade jos ljuce.

"Sta je nista Hasane?" trznu se  Majka.

"Nista nije, nista! Sta je religija?! Pricaj!" 

"Ova danasnja mislis!? To je upristojena varijanta da nam se duse otmu! Zauzdaju!

Biznis, eto to! Reket, deset posto i vise, od sveg tvog prihoda za debeloguzane, pa ti vidi, os se krstit' ili klanjati il' udarat' glavom o zid! Volja ti po Starom Zavjetu, volja ti po Novom Zavjetu, volja ti po Kuranu volja ti po Talmudu ... jebe se njiha!

Ti samo ... plati!

Tajna je u nasim genima zapisana, u onim nasim mali klikerima u nama, a geni su ti pravednost, Bogom upisan put u tebi i u meni ... i da do njega dodjes ... ako hoces! Mislim, ako nisi toliki supak pa nista ne kontas! A te gene je lako i provjeriti kad se jednom covjeku dusa rasprostre k'o cilim! Al' u njih se ne smije dirati ... to je samo Bogu dato ... to je bogovsko! Jer mi smo svi ista ... bogovska bica! 

Mi smo svi stari Vendeti ili Vendi! A najstariji pisani zapisi na Svijetu su Vede! Ima li to u tebi kakvih misli!? Vede ... a mi Vendi!? Vede pisane na Sanskritu, naucnici cijelog svijeta tu tajnu ne mogu da odgonetnu ... a svaki prosjecan balkanac moze dobro sve da razumije! A dje su pisane Vede nadjene? Pa u Indiji na jugoistoku! A ko tamo danas zivi? Pa nasi preci pomjesani sa Dravidima! Zato su Dravidi plavoki. Oni sto su nagulili od velikog potopa kad su se lednjaci iz sjeverne Evrope gore iznad Beograda posli topiti. Ima tamo nasih preko sto miliona. Oni nas jos bolje razumiju kad mi pricamo nego mi njih! A sta znaci Dravid tj. Drav u njihovom imenu? Voda! Drav je voda ili ono sto je uz vodu, a dje rijeka Drava, znas li!?" 

"Znam, sigurno u  Indiji?" rece Hadzija Hasan.

"Pa naravno!

Vendi, smo, starosjedioci Balkana! Niotkuda mi nismo dosli na nas Hum!

Mi smo autohtoni!

A Balkan je turska rijec za Hum ... a Hum, znaci brdovit! Nama se istorija racuna od Turaka naovamo a Turci Seldjuci dosli u Malu Aziju tek u desetom vijeku! Od Aja Sofije napravili, Dzamiju! Ne valja im taj pos'o!

Oteto ... prokleto, moj Hadzija Hasane. A i protiv dragog Kurana! 

Izmigoljila se od plemenitih Venda, plemena Rusa, Bjelorusa, Poljaka, Srba, Hrvata, Bosnjaka, Slovenaca Slovaka i tako dalje  ... od Vikinga do Perzije pa i u Pakistanu! Sve plemeniti Vendi! Sve palvo ...oko!

Pa vidi nam jezika, najsavrseniji na Svijetu, sedam padeza k'o stari Latini, jedino nas jebe onaj Sanskrit ... ima devet padeza! Kada je u sestom vijeku zamro latinski jezik mi zadrzali nasu gramatiku. Njemci, cetri  padeza, engtlezi nula padeza! Jel' sad vidis!

Sa tim supcima mi nikad necemo naci zajednicki jezik niti se razumjeti! Nemaju temelja, slab im korijen! Fali im znanja!" 

"Jebo ja sve svoje, pra'o me nekako Zoro to sramota ...  ja jedan ni jedan padez na znam! I nikad cuo za ote ... padeze!" prozbori  Hadzija Hasan.

"Imas li ti Zoro kakav dokaz za to!?" ozbiljno upita Hadzija Hasan. 

"Imam tonu, prvo taj jezik Sanskrit je prepun nasih rijece, bas ovakvih kakve ti i ja sada izgovaramo, drugo u arheoloskim iskopinama u Vinci i Lepenskom viru nadjeni su znakovi "Svastike" tj. onog Kukastog krsta, sto je Hitler mazno za svoje potrebe al' okren'o naopako ... i zato mu je sav pos'o bio naopak! I dje su jos nadjene svastike ... pa na steccima po cijeloj Bosni i naravno u Hindu kulturi tj. tamo u Pakistanu i Iranu, dje su oni nasi preci  danas! A sta znaci "svastika" ... pa na Sanskritu znaci ... dobrobit i to ti je jos jedan dokaz nase miroljubivosti. Imas li ti zeninu sestru? Svastiku!?"

"Imam dvije, te svastike!" zin'o Hadzija Hasan u Majku.

"I kakve su ti one!?"

"Bome, obe jako dobre!"

"Eto vidis ... dobre ... a svastika na sanskritu znaci ... dobra!"

"Pazi dalje, mi Vendi tj. Sloveni nikad nismo porobljavali druge narode i drzali robove. Kod nas nije bilo ni mracnog srednjeg vijeka u istoriji ni spaljivanja vjestica, Inkvizicije i tako to! Znas li zasto? Zato sto su Vendi pravedni, miroljubivi i gajili kult zene i obozavali zene! Takav narod nikad nije nasilan!" 

"Joj, nemoj vise nijedne laprdati matereti ... i nikad mi ne spomeni vise Slovene i ostale robove! O Vendima jos i moremo ... ionako si mi sav mozak popila i preokrenila. Cuj sranja, jos i da mi zena gazduje!

Nego jel' ostalo jos sta od krompiruse?

Pa da vidi ti mene i glupa pitanja, dok sam se ja sav u uho pretvorio vi smastrafili svu krompirusu!" rece ko za sebe Hadzija Hasan. 

"Ocemo li onda Raja na po jedno pice za oprostaj!?" pita Sare.

"More, komotno!" rekose u glas.

"Pocerajde Ingrid Putkasa ... tebe nesto voli, pa te slusa." 

"Ocu, ocu ... de mu onda ti reci dje cemo." kaze Ingrid: "Ovako je malo glupo!"

"Jebajiga, nek' Putak ide sam ... zna on dje cemo!" rece Sare. 

"Ja bi tamo, sta radi ... Aleksinac ili tako!" rece Ingrid. 

"Joj, dobre ideje! Kud se sam ne sjetih toga!?" rece Sare svoju uobicajenu zajebanciju! 

"Aj ti konje sam, vozi nas k'o i prosli put ... tamo!" ponosno naredi Ingrid. 

Aron se prestravio ... Ingrid zna nemusti jezik! 

A i Putkas to nekako skonta pa i krenu ... krenu duz ulice Brace Lastrica, a Jovana tabana, drzi ga za uzengije ... ne da ga vodi, nego da je uz njega!

Ionako, konj sam zna, dje ce!

Onda skrenuse u ulicu Marije Bursac, tamo prema Hotel Palasu te udarismo na Titovu! Putkas odluci da ide Titovom, pa kroz Gospodsku, valjda da ne naleti na aftobus Nagib! 

U Aleksincu je bilo sve zatvoreno i u mraku ... kao i obicno u kasne sate.

Kasim, barmen se vec narok'o a struju ne koristi u vecernje sate i inace, il' zbog strednje il' sto ima gradska rasvjeta u blizini, il' sto ne vidi ... da ne vidi!

Ingrid opuca nogom u vrata! 

"Sta ce sad biti Ingrid?" prenerazi se Ujak Jovan.

"Sta sta ce biti moj Jovane ... otvorit ce nam vrata neko od zaostalih dragih gostiju! Il' neki ... glumac. Ako se koji  ... probudi!

Tako i bi! 

Jebavalo ih sve ... sto nisu imali Radenske a vino odavno prokislo a Drina zatvorila jos u sest! 

Ujak Jovan je pomag'o Ingrid i Aronu da ubace kofere u Mercedes 770K.

Mirjam se vec uvalila na zadnje sjediste i nos zaljepila za staklo, pa mi isplazila jezicinu! I, Fuj!

A mene nesto stislo k'o kad izgubis nesto na sto si navik'o ... a ipak mi nekako i drago da necu nikad vise vidjeti to malo govno! 

Dosta je bilo i njenog terora i mojih razlupanih cjevanica! 

"Jovane, dodji popni se na cas u kucu, trebam te nesto!" zovnu ga Majka sa naseg balkona. 

"Jel' bre sad o glavu Sele? Vidis bre da se pakujemo." rece Ujak Jovan.

Majka na to nista ne rece, samo se tiho povuce u kucu i zatvori balkonska vrata.

"Eto te kakva si! Odmah se duris! Rekoh ti da zurimo za Beograd!"

"Znam, znam!"

"A sta si me trebala?"

"Eno ti vidi tamo u nasoj spavacoj sobi, na krevetu si nesto ... izgleda mi ... zaboravio!" rece sva puna staha.

"I nista me ne pitaj! Mozda jednom kad navratis na Maltu, kako si obecao  Ingrid, ako se naravno opet ne zaboravis ili predomislis ... sve cu ti ispricati!"

Sav u cudu, Ujak Jovan bojazljivo otvari vrata spavace sobe mojih Roditelja, sve u strahu k'o da ce ga neko iza tih vrata zaskociti.

A onda nije izlazio dugo - dugo! 

Mi se svi zabrinuli! 

"Majko, da nije zasp'o!?" upitah.

"Nije! Zasp'o sigurno ... nije!" 

I izasao je iz spavace sobe kad mu se izlazilo, vidno rascupan i crvenih ociju! Ovlas rukom popravi kosu, Majku poljubi u celo i rece: "Hvala ti! I hvala sto upisa i nase Prezime! Bas si se dobro setila!" 

Ostadose za njim otvorena vrata! 

"Majka, mazn'o nam Ujak Jovan jastuk!" vrisnuh naposlijetku izdajnicki. 

"Neka, neka ... ima u njemu nesto stakleno, pa da se ne razbije do Beograda. A ni nama nece vise trabati ti nasi stari jastuci!" 

Ingrid i Aron se izljubise sa Starim i Majkom i svima ostalim sto su se tu nasli. Pola Raje zbog nekih emotivnih razloga ne izadjise na oprostaj!

Nikom i nije do suza! 

Falices mi kucko stara tamo na Malti!" rece Hadzihafizbegovicki. 

"Nemoj dvaput reci, mogli bi i mi tamo za vama ... zapucati!" 

"Onda Kumovi, vidimo se u Valeti, cim sredimo papire u Beogradu! Nacicu vas ja vec tamo!" rece Ingrid. 

Mercedes 770K, trubnu zestoko te polagano krenu napustajuci nase dvoriste. Prste kamencici pod tockovima! Odose zauvijek iz naseg Grada, na prvi pogled, dvije izgubljene zenske duse! 

Nije ovo dobro gore napisano "izgubljene duse" ... treba ... dva srca!

I ne treba ono "izgubljena"! A da odose ... to moze ostati ...jer odose! 

Hiljade je glava sakrivenih iza zavjesa svojih zamagljenih prozora pogledima ispracala Ingrid i malu Mirjam. Svako na svoj nacin. U tisini! U svojim hladnim i mracnim stanovima, a ne proviruju! Da se ne blamiraju! 

Sutradan i mi bili spremni za put. A kisa je rominjala! I kisnulo se! 

"Nista, ondak slusaj ... Jovana moja mala, od sad si ti mlada Hadzihafizbegovicka, a Maja je stara Hadzihafizbegovicka! Na nju ce ici i dalje njemacka pemzija a Boro Granap nek' tebe vodi na nase rezervno porodicno ime Hadzihafizbegovica! Zapamti jedno, nikad ne sjedaj u njegovog Ficu!"

"Ti nas Sejo u sekundi prebaci u Muslemane!"

"Cuj tebe budale ... u sekundi! Sta fali tome!? Ti's uv'jek biti ista k'o sto si i bila! To se ne da imenom izm'jeniti! Valjalo je za to Sejo vremena i vremena da se covjek preokrene! Drzi se ti dobro, svake dobre vjere pa ma koja bila! Uh, jos i ako je njemacke pamzije ... ma puna kapa! 

Jednom nedeljno, u gradskom Parku obavezno da odes na Groblje i posjetis spomenik nasem strikanu i dedi Petru Kocicu! Ne daj da se na nasem Groblju u Parku, oko Petrovog kipa skupljaju drinceri, dzabalebarosi i pederi!  Nek svi vide od kakve si ti loze potekla! 

Mitar ce vas redovno obilaziti i cuvati, onako kako je oduvijek cuvao nasu Banja Luku! Sare je tu ako nesto ozbiljnije zapne, za bolnice ili doktora ... a evo ti i moja zdravstvena knjizica, nek se nadje! Eto vam i komsija!

Ujutro prebacite od Zore svu bijelu tehniku i naftaru sa staklenim prozorom u nas stan. I samo se pazite one ... struje, to je u onim rupicama u zidu ... to ne dirajte! Ima Milan, onaj sto stanuje ispod Zore,  sve da vam spoji! 

I dvaput zakljucajte Zorinu kucu! More bena pozeljeti opet da se vrati! 

Mitar i Sare ce vam pokazati kako se sa tim radi ... uglavnom ne trpajte drva u naftaru!

I cuvaj nam Majku i Oca. Taji reci da ima pun podrum Viskina i cigara pa nek' ne kupuje i pusi ova nasa govna,  a ako zafali ima u podrumu kod Zore ... jos!

Javljam se iz Trsta cim se nadjemo sa postarom Ostojom!" 

Stari, majka, Hadzihafizbegovicka i Micun se utrpase u zlatni Dzagi sa diplomatskim tablicama.

Nas djecu smjestise sa izmecarkom Stojom u nekakav stari kombi i jos rekose: "Vi polako za nama!" 

A brze od polako ... ne bi ni mogli! 

Tako je i bilo! 

U Trstu nas svecano doceka nas konzularni predstavnik! Bio je posebno srdacan prema Ocu i Majci, odlikovanim prvoborcima, Spomenicarima a narocito mu je bilo zadovoljstvo da Staroga uputi u neke diplomatske finte, tamo na Malti.

"A ko je velika lijepa Gospoja i onaj debeli sa njom?" 

"Nasi vjencani Kumovi, krenuli na bracno putovanje kod prijatelja Ostoje, ovde u Trst!"

"Nije valjda kod postara Ostoje!?"
"E bas kod njega!" rece Stari.

"Naseg Ostoje ... postara!?" zacudi se konzularni predstavnik.

"Otkad je pa sad ... Ostoja vas!?" cudi se Stari.

"Ima par mjeseci, radi za Vladu, ovaj ... Drzavnu Bezbjednost k'o neposredni operativac na terenu, tacnije radi na Ponte Rosu. Uzeli smo ga u sluzbu jer je nekako, druzeljubiv, prava Raja a jos zna sa narodom! Do duse, im'o neke velike dugove tamo u Zemlji, pa odma' rado prist'o! Bilo mu to draze, nego u zatvor!" 

"Zar on ne prodaje farmerke sa Giovanijem?"

"Prodaje, prodaje ... to mu je dzeparac mimo plate, al' glavni zadatak je prikupljanje informacija za DB, ono da sazna na licu mjesta sta k'o nas kupuje, kol'ko kupuje i sta se prica protiv Drzave! Sta zene politicara kupuju ... i tako.

Joj, ma neki dan snimio jednog naseg uvazenog Druga, kadar iz Crne Gore sa ljubavnicom, moz' si mislit'!? A ovaj rek'o Titu da ide na neki Kongres Crnogoraca o Njegosu u Veneciju!

Kupio deset pari farmeraka! Plus osam kila kafe ... one najbolje! 

Ostoja je vrlo, vrlo dobar kadar a kolk'o nasi dolaze u sverc-komerc ture, trebalo bi nam jos ljudi!" rece Konzularni predstavnik. 

"He, he, he ... ovi moji Kumovi su ti dusu dali za to, jelde Hadzihafizbegovicka!?" 

"A ti rece "Konzile" da se dobije i plata za to!?" gleda ga lukavo Hadzihafizbegovicka.

"Ma ja i svoj stand na Ponte Rosu i platu ... samo treba svake nedelje da napises izvjestaj ko je sta pric'o, kupov'o i tako! Uskoro cemo nabaviti i male foto aparatice svima, pa i da se uslikuje koja!"

"A sta mi da prodajemo na standu ... jel' isto farmerke!?"

"Sta vam je volja ... mi sve obezbjedjujemo po nabavnim cijenama i malo ispod!"

"Mi bi se radje orijentisali na tehniku ... satove, zlato ... nakit uposte!" rece Kunzularnom prdstavniku Hadzihafizbegovicka.

"Uh, jos bolje ... pa mi bas trazimo takve ljude! Ima da vam postavimo natkriveni stand bas ispred nase Pravoslavne Crkve na Ponte Rosu, samo iz sigurnosnih razloga ... ako nesto iznedada nepredvidjeno naleti, da se sakirijete... recimo puvucete u pozadinu, il'  pa'ne recimo ... kisa ili tako, da se morete sakriti!"

"Bil' ja mogla samo ispitivati i uslikavati a Micun nek' zapisuje ... posto je meni rukopis onako k'o doktorski ... nekako necitak?"

"More, more ... mi cijenimo timski rad!" 

Eto i to bi dogovoreno! 

Prvi radni dan, vec s jutra Micun je prodao svoju veliku Trubu nekom nasem seljaku!

"A sta cu ja jadan sa tolikom trubom!?" zabri'o se seljak.

"Sta sta ces ... prodas je lako na Skadarliji ili Guci za duplo, plus zamisli kol'ko kila kafe mores u njoj prosvercovati!" Seljaka se vise nije trebalo ubjedjivati.

"Sta cemo mi bez nase trube Micune?" zabrinu se Hadzihafizbegovicka. 

"Nece nam ovde vise trebati! Ja se vise iz Evrope ne vracam medju one hajvane a uostalom imam malu trubu ako bas dodje, stani - pani! Ucim od danas Jazz!" 

Moji sjedose u zlatnog Dzagija pa ce se spustiti dole prema jugu Italije a onda na nekakav brod- trajekat ili sta li, pa za Maltu. Mi opet u stari kombi sa Izmecarkom Stojom, onom ozgo iz nekog sela, nedje od Slatine. Stoja u Italiji postade Guvernanta, u sekundi! Tako zovu izmecarke na Zapadu, pa i mi moramo! Takav je i red ovdje na zapadu!

Onda i nas poslase za njima! Pa kad stignemo!

Jos nam u glas vicu: "Cekacemo vas dole na Malti, djeco nasa! U nasoj novoj kuci!" 

"Aha, 'ocete, 'ocete ... ako ikad preplivamo!" 

"Ciao Bambina!" vice Majka iz zlatnog Dzagija. 

"Cao Bela! Cao Karo mio!" dovikuje Hadzihafizbegovicka mojima! 

"Opa, cuj to, Karo mio? Ko je ovde medju nama to Karooo!?" 

Stari joj na brzinu prevede sta to znaci na talijanskom i da to nije prosto kao kod nas! 

"Nije svaka kara - kara, neka je i draga ... kao kod Talijana, kontas li!?" 

"Znam da je Kara ... Draga, al' nisam mislila da je i kod Italijana ... tako draga!" rece Majka k'o za sebe. 

"A, Bela znam i sama da znaci ... ljepotica! Jeldeee!?" izusti sigurna i puna ponosa. 

"Men' se ipak cini da je to skraceno od De-bela!" prosapta Stari. 

"To ce i biti sto ti kazes Stari!

Debela!

Naravno, a vidi njoj guzica se zaokruglila k'o Globus Bosne i Hercegovine!"

Pa izviri jos jednom, glavom kroz prozor auta vicuci: "M'rs ... mater ti 'ebem onu prostacku! Gusko ona jedna banjalucka! I kurvetino ... ona! 

Jedna!" 

"Ha, ha ha ha!" u daljini nestaje  glas Hadzihafizbegovicke! 

Izgubi se polagano i taj smijeh, k'o kad neko sanja ... a ne! 

Sve utihnu! 

K'o kad nikad nista nije ni bilo! A meni se bas nesto otelo! 

Jebajiga!

Djaba, ovolika prica!