tag:blogger.com,1999:blog-5551197809700429131.post8006301697580173686..comments2024-03-24T17:40:09.882-04:00Comments on PARKIC: JEDANAESTI JULIPredrag Canakhttp://www.blogger.com/profile/05639993597871739606noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-5551197809700429131.post-42375427177241869392010-07-29T16:45:30.107-04:002010-07-29T16:45:30.107-04:00Prolazi još jedan juli, mjesec koji će zauvijek os...Prolazi još jedan juli, mjesec koji će zauvijek ostati podebljan u našim dušama. Mjesec ožiljak. Ustvari uvijek će juli biti mjesec koji boli. Predrag i Nataša iskazali su iskreno ono što mnogima ne polazi za rukom.<br />U nadi da će pobijediti pamet i ljubav, <br />pozdrav od Ljilje M.Ljilja M.noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-5551197809700429131.post-66641543943282294822010-07-12T10:52:44.669-04:002010-07-12T10:52:44.669-04:00Krenula sinoc na kazalisnu predstavu u kulu Kamerl...Krenula sinoc na kazalisnu predstavu u kulu Kamerlengo, otvorena scena, toplo, noc puna zvijezada. Grad vrvi ljudima, svi kafici puni, svuda stavljeni LCD ekrani, prati se finalna utakmica svjetskog nogometnog prvenstva. Zene s djecom i djevojke setkaju kamenim ulicicama i trgovima Trogira i svako malo navracaju do svojih supruga i mladica; provjeravaju stanje na terenu.<br />Grad ugrijan, sto od prevruceg suncanog dana sto od ljudi, disem kao riba na suhom.<br /><br />Davala se predstava glumacke druzine Histrion - Djeca sa CNNa. Ne znam nista o predstavi, mislim nekakva nova ljetna humoristicka predstava, koje Histrioni redovito pripremaju iz godine u godinu i koje redovito pratim u Zagrebu na Opatovini.<br />Ostajem zatecena. <br />Bila je to prica o dvoje mladih ljudi, Dini i Dori, koji ce zauvijek nositi komadic djetinjstva u sebi, ali ne djetinjstva u kojima pamtimo radost igre, majcinog dodira i ocevog osmijeha. To je djetinjstvo s okusom rata, s okusom iskustva smrti. Postali su lica sa CNN-a, on djecak kojem je general Mladic dijelio komadic cokolade u Srebrenici, a ona djevojcica sa crvenim salom u koloni izbjeglica iz Vukovara, sada, on cistac zagrebackih ulica, a ona pomalo studira, i izdrzava majku i sestru prodavajuci sebe u hotelu, kojeg je kupio ruski tajkun. Potresna je to prica o dvoje mladih, koji su prezivjeli strahote Srebrenice i Vukovara, oboje ostali bez brata, oca, uspjeli su prezivjeti i ostati normalni. Slucajno su se sreli, sudbina, zblizili se, zblizila ih tragedija koju su prezivjeli i koja ih nadalje prati, ali odlucni da od svega ovoga sto ih okruzuje pobjegnu negdje daleko, daleko, ..sto dalje, gdje ih nitko ne poznaje i oni nikoga ne poznaju. <br />Potresna prica, dobar tekst Amira Bukvica, dobra gluma. Suze su mi se lijevale niz lice.<br />Prica je ispricana, jucer u Trogiru, na petnaestu godisnjicu zlocina u Srebrenici.<br /> <br />Upalise se svjetla, tisina, mozes cuti komarce, ali samo niz moje lice liju suze, placem zbog svega sto se dogodilo, bombardiraju me slike s TV ekrana, kojih ni ja nikada necu zaboraviti, ali placem i od zalosti sto je u kuli u kojoj moze stati 500 dusa, predstavu gledalo samo nas petnaest zena, a glumci su kao da je puno gledaliste odigrali krajnje profesionalno svoje uloge. <br />Gledam tu publiku, tih nekoliko mladjih zena, Dalmatinki, svjesna da one tesko da mogu shvatiti dubinu tragedije to dvoje mladih ljudi. Pitam samu sebe zar ih nije moglo vise doci na predstavu, da li bi ih bilo vise da se nije igrala finalna utakmica? Sigurna sam, da je pjevao Miso Kovac da bi ih bilo vise. Pitam se da li bih i ja isla na predstavu da sam znala kakva je? Mozda i ne bih. Mozda vise ne mogu podnijeti podsjecanje na sve te strahote. Previse ih je bilo i jos je mnogo nepravde, previse za jedan zivot. Mene potresa evo vec dva dana, a oni koji su sav taj uzas uzrokovali i koji i dalje poticu na mrznju, nekaznjeno setaju ovim prostorima.<br /> <br />Izlazeci iz prostora kule Kamerlengo, kao da sam usla u drugi svijet, svijet veselja, smijeha, sarenila, mladosti, cuju se jezici sa svih strana svijeta, puna obala privezanih jahti, upravo Spanjolci zadali pobjedonosni gol, vesele se ljudi, kao da je Hrvatska pobijedila. <br />Ne mogu im zamjeriti, neka se raduju zivotu.<br /> <br />NatasaNatasanoreply@blogger.com