Pages

Saturday, March 20, 2010

RANKO: MOJI INTERNACIONALNI PRIJATELJI

Pametni kazu da cak i najmilije jelo dosadi…zato ja, kad mi dosade pite, baklave i vicevi o Husi I Hasi, odem kod moje prijateljice Rozario, Spanjolke koja pravi najbolju “paelu”, teniskog partnera, Japanca Takua, na domaci susi ili na casicu razgovora kod mog “coffee partnera” njemackog Jevreja, Dr. Kifera, koji ima najbolju “schprehu” na svijetu.

Rozario znam od prvih dana u Australiji. Radi kao sekretarica u Spanskom Konzulatu u Melbournu. Jedan od konzula je krajem devedesetih dobio premjestaj za Bosnu, pa me pozvala, kao jedinog Bosanca koga zna, da malo popricam sa njim. Covjek je bio sav isprepadan, kako i ne bi poslije onoga sto se tamo desavalo. Jedini koristan savjet, koji je mogao dobiti od mene, je bio da treba da se pripazi cevapa, zbog holesterola i sarajevskog smoga. Poslije mi je porucio da su moji savjeti bili u redu, jedino sam zaboravio da ga upozorim da kad Bosanci dodju u posjetu, nikad da odu. To mi je promaklo.

Dr. Kifera sam upoznao na veceri sa putopiscem Billom Brysonom, jos 1990-te. Nas dvojica smo bili jedini Jevreji na toj veceri; on pravi a ja po izgledu koji cak I najortodoksnijeg Jevreja prevari. Kad je cuo da sam Bosanac toliko se obradovao da mu je Bill bio manje vazan, a meni bilo malo nelagodno. Kad sam mu jos rekao da sam rodjen u Sarajevu, poceo je da me grlii i prica kako on “nas” i nasu zrtvu strahovito cijeni.
To mi je sve izgledalo sumnjivo dok kroz pricu nisam shvatio da on misli da sam ja jedan od potomaka spanskih Jevreja (Sefarda) koji su se nakon protjerivanja iz Spanije naselili u Bosni i sa sobom donjeli jevrejsku svetu knjigu “Hagadu” koja se tada cuvala u Sarajevu (Pitam se jeli jos tamo). Kad je napokon, ne te veceri nego za nekoliko mjeseci, saznao da nisam Jevrej, malo se razocarao ali smo ostali dobri prijatelji do danas.


Takua sam upoznao na teniskom terenu, prije dvadeset godina i uskoro smo postali partneri u dublu. Iako moj vrsnjak, “sijacu” instructor, Takuo je vec tada imao dovoljno da nije morao da radi nego je svaki dan igrao tennis I brinuo se za beskucnike, pjance i drogere.
Drugim rijecima moj drug je japanska verzija Majke Tereze. Kad je prvi put dosao mojoj kuci zena mu je dala da ponese cokoladu sa rizom, koju je kupila u jednoj od nasih radnji. Poceo je da zagleda crveni omot i tekst ispisan imitacijom japanskog pisma. Na kraju je otvorio i nije mogao da vjeruje, riza i cokolada, koja kombinacija.
Jos cudnije mu je bilo sto Jugo izum ima sliku Japanke i zove se “Mikado”. Kod Takua odem povremeno na domaci susi koji on umace u soja sos I “nesto” bijelo, lici na kiselo mlijeko, a dobiva se samo od muskih kitova. Ako je vjerovati Davidu Attenborou poneki “daju” do 350 litara. Ja obicno ne umacem u to dok me “saki” ne uhvati. Takuo mi je otkrio da Japanci nisu jeli kitove do 1945, a tada ih je nedostatak brodova i glad natjerala da jedu kitove koji su se nasukali na obalu.

10 comments:

  1. E Predraze, Predraze

    Htjede u jednom momentu ovdje negdje nesto napisati oko tih ‘nasih‘ jezika i nerazumjevanja. Pogotovo nerazumjevanja. Mene niko nikad (a mozda ni tad) nije razumio; ni roditelji, ni uciteljica, ni bivsa (ona pogotovo); ni ...; a sumnjam da me i blogeri sada razumiju. Razumice za dan- dva. Bitno je da me ti razumijes.

    Trebao si nam reci da je ova tvoja vrtoglavica virusnog tipa (prelazna), jer evo i meni se ‘vrti’ blog (Toronto-BL) oko glave. Odem kod hecima i on mi na simptome dade terapiju: “Pusti ga (blog) da odlezi”.

    ReplyDelete
  2. Ovom Vjeki nista ne promice. Ako ovako nastavi ja cu moci otputiti Kerbera. I tako mi stalno pisa po tastaturi.
    Sta se desilo? U gluvo doba, kad svi cestiti ovdje i u Evropi spavaju, ja postavim temu o jezicima. Cim sam je pustio, dobih Rankovu temu o njegovim prijateljima. Ja onu svoju, brze-bolje skinem, mislim temu, misleci da to niko nece vidjeti, a Vjeko-Kengur to sve gleda i smjeska se.
    E, Vjeko, Vjeko...

    ReplyDelete
  3. Sarajevska Hagada je svo vrijeme bila u Sarajevu i kao što je na 'filmski' način bila spašena u II sv. ratu i devedesetih se pokazalo da ima ljudi koji za prave stvari stavljaju glavu u torbu. Vrijedna knjiga je spašena zahvaljujući hrabrim pojedincima. Izdavačka kuća Rabic je nedavno objavila faksimiliranu Sarajevsku Hagadu. A zašto je tiraž ovog vrijednog reprinta baš 613 primjeraka sigurno zna Rankov prijatelj dr Kifer.

    ReplyDelete
  4. Dragi moj prijatelju. Ranko ti je covjek koji zivi ispred vremena pa stoga ocekuj njegove priloge uvjek sutra.

    ReplyDelete
  5. Ranko je covjek... E ne znam kakav je Ranko covjek, nisam ga poznavala. Ono sto znam je da uporno preskace jedan dio svog zivota, onaj kad su se cesce zaposjedale klupe ispod neke lipe ili kestena, u okrilju mraka. Intima, vjerovatno ce odgovoriti, ali nesto se ipak moze napisati, a znajuci za njegov dar pisanja, jedva cekam.
    Ljubica

    ReplyDelete
  6. A sto je ova TETA Ljubica nestasna!

    ReplyDelete
  7. Ma ne da je nestasna nego i malo "goropadna". Cuc ba, sad bi trebalo pricati,o intimnim situacijama.
    Ajd priznaj Ljubice da bi i Ti nama mogla ispricati neku situaciju.
    Kolko ja znam Keca, a znam ga poprilicno, zbog njegove skromnosti, sigurno neces izvuci neku pikanteriju. Nije njegov stil, a kod finih muskaraca zakon je: "Cuvaj damin obraz,kao zjenicu oka svog"

    ReplyDelete
  8. Evo danas sam poslao uredniku pricu, specijalno za Ljubicu. Sigurno ce ovih dana izaci.
    Necu da idem u detalje, prica je za sladokusce i Ljubice ako volis secer…!?

    Mario, ovako meni Dr. Kifer kaze, tj prenosi rijeci Rabina Dovida Gutnicka:
    “Da je Hagada u sarajevskom muzeju je jednako tacno kao sto je Mona Liza izlozena u Luvru!?”
    Moje misljenje:
    Recimo da imas nesto, sto je za druge vrijedno vise milijardi dolara, a za tebe neprocjenjivo. Da li bi ti to pohranio negdje na sigurno mjesto ili bi dao nekoj porodici, koji su doduse prijatelji ali zive nekako neslozno, da ne kazem tuku se, a istovremeno pocinju ozbiljno da se druze sa tvojim komsijama koji bi sve ucinili da ti naude?

    ReplyDelete
  9. Ranko
    Kutijicu lila boje sam pripremila, i satensku vrpcu.
    Ljubica

    ReplyDelete
  10. O da, Mona Liza, čitao sam. To je iz onog feljtona gdje piše da je Tito Rus i da su vidjeli Hitlera u Buenos Airesu... U svakom slučaju, slažem se da je Elvis živ! Pozdrav dr Kiferu i Ranku,
    Mario

    ReplyDelete