Ljeto 1962
Juna 1962 godine, Čile je bio organizator SP u fudbalu. Brazil, najbolji, najatraktivniji i prvak svjeta, sa Peleom, Garinčom, Zagalom, Didom, Vavom i kompanijom. Samo mjesec dana poslije, opijeni fudbalom i četvrtim mjestom Jugoslavije, na tom SP, u julu 1962 godine u Banjaluci je organizovan turnir u malom fudbalu.
Spektakl je održan, na rukometnom stadionu Borca, na crnoj šljaci i pred prepunim trebinama, koje su mogle da prime možda negdje oko tri hiljade gledaoca. Kad kažem spektakl, onda moram napomenuti, da je turnir trajao nekih petnestak dana, jer je bilo prijavljeno dosta ekipa, a poneke i sa čudnim i smješnim imenima, šege radi. "Alibaba i četres hajduka", "Udri pa bježi",itd. Bilo je i nekih ekipa, koje su se htjele prošvercati pod čudnim imenima, "Cimtespr" ili "Rimti tuki za hou", al to nije prošlo, jer je organizator angažovao najbolje svjetske lingviste, koje su to odmah spriječili.
Prijavila se i ekipa po imenu "Brazil". Skupljena i sastavljena s brda s dola, od svih Roma tadešnjeg "Veselog brijega", svojom pojavom i ponašanjem u mnogome su i potsjećali na tamnopute brazilce. Nošeni, bodrenjem publike, i uz malu pomoć sudija, Brazil je dogurao do finala.
Finalna utakmica je odigrana pred prepunim stadionom, rukometnog stadiona Borac. Ambijent paklen, pravi juznoamerički, a igra se "totalni fudbal", što bi rekao mudri Miljan Miljanić, totalni fudbal, mnogo godina ranije, prije nego se pojavio Ajaks. Sjevale su varnice, sa svih strana. Napadački fudbal, bez kalkulisanja, pa kome opanci, kome obojci. Brazilci nedisciplinovani, a svi u priglavcima. Niko nikog ne sljivi, pa ni trenera, svi bi da igraju, pa u jednom trenutku utakmicu igraju sa jednim ili dva igrača viška. Niko neće da izadje i da bude zamjenjen. Piblika urla od smjeha. Smješnih momenata na pretek. Fudbalska komedija. Publika je došla na svoje. Balkoni obližnjih zgrada pretrpani,okićeni kao grozdovi, a mašinovodja lokomotive voza koji ulazi u željezničku stanicu piskom pozdravlja spektakl. Nezaboravno banjalučko predvečerje.
Brazil je pobjedio, ne sjećam se razultata, al se sjećam da se taj dogadjaj danima prepričavao u Banjaluci. Ostala je ljepa tradicija i turnir koji je ostao za pamćenje.
Eto tako se Banjaluka zabavljala kad sam ja bio mali dečkic i tek u školu išao.
Evo i bonus:
http://www.youtube.com/watch?v=DrBLqp-s__o
Bravo Bruja!
ReplyDeleteSkoro u 'bobu'... samo nije bila baš ta godina i nije bila šljaka nego betonske plohe (kasnije i asfalt!) - Prvi turnir na Stadionu je organizovan 1959 (tad jeste bila „cigla“ teren), ali nije potrajao - došlo je do prekida da bi se u punom kapacitetu obnovio 1966. kad je prijavljeno bilo čak 128 ekipa!
Tih godina je "Brazil" bio hit i magnet za publiku, pa su ih sudije (i žrijeb - pok. Braco Stanivukovic) "gurali" barem do polufinala, pa i do pobjednika tih nekad veličanstvenih malonogometnih turnira.... To je bila totalna 'navlakuša' da uzmu prvo mjesto, jer je to raja trazila - i dobila!
A za "Brazil" nastupalo 7 braće Mujkića, plus 'ostatak' Veselog brijega, a najstariji na golu sa štakom bez pola desne noge!
A nije da nisu znali igrati... i 2-3 godine su najvise publike privlačili' na stadion.
Kad se prešlo u Borik bilo je zanimljivo prvih godina, a onda je izgubilo svoju draž...i nikad Borik nije bio krcat kao nekad Stadion....