Najcesci mi je izgovor bio to sto ribari ustaju rano, jer tada riba „radi“, a ja sam od ustajanja rano uvijek imao traume i radio to samo ako sam bas morao. To je jedan razlog, ali ima i drugih koji i nisu toliko vazni, ali se ipak pikaju. Jedan od njih je sto nisam imao vremena od drugih hobija, koji su mi ocito bili vazniji. I jos jedan: kazu da ribari ne mare za zene, odu u ribu i ostave kod kuce zenu samu i usamljenu. I, pricaju, kako strast prema ribi raste, tako strast prema zeni opada. A to, nije lijepo. Pa onda, opet kazu, da se te zene ribara pocnu druziti sa onima sto ne mare za ribu, i tako to... Tako kazu. Ja to bas i ne vjerujem, ali ne lezi vraze... Eto, valjda su to dovoljni razlozi zasto sve do prosle godine nikada nisam isao u ribu. Ustvari, lazem; jesam jednom u Crkvenoj, jos dok nije bila pokrivena, uhvatio jednu ribicu rukom i jos jednom u kampu Ciovo kraj Trogira uhvatio malu ribicu i to mi je bilo veliko zadovoljstvo. Ta borba sa tom ribicom, njeno k'o biva opiranje, i moje pustanje da se opire, pa njeno pustanje i trzanje, pa povlacenje i izvlacenje... Sve me to podjestilo na Hemingveja i njegovog starca ribara. Znate sta pricam...
I tako, a da ni sam nisam bio svjestan, prosle godine, objavim ja svom drustvu ovdje da se predajem, da obzirom na moje godine, pristajem na sve price koje idu uz ribare i da postajem ribar. Pa kud puklo da puklo. Ljubav prema prirodi pobijedice podsmjeh, sve price i zezanja.
Spakujemo se Matt, Bojanin momak, i ja i odmah odemo tamo. Na ulazu, prilazi nam zena da naplati ulaz. Meni bas nije jasno, ali platim i udjemo. Pa onda tabla gdje pise, da oni i ciste uhvacene ribe. Cuj i to! Odlicno! Prodaju i gliste i to zive. Jos bolje!
(Bice, kad-tad)
Poslije toga sam, sa svojim profesorom pecanja Zutim isao na rijeke i jezera gdje nije kao kod ove zene, kod koje vjerovatno neki ronilac ( iz RK Buk) kaci ribe na udicu. E tu je brajko moj malo teze. Do sada sam samo jednom donio ribu kuci. Zuti je upecao, ali sam ja slagao Biljani da sam ja. Biljana voli ribu, pa da joj bude jos sladja. A i jeb'o ribara koji ne laze. Tu sam lekciju odmah naucio.
Uskoro ce sezona ribolova ovdje u Kanadi i USA. U mejduvremenu, dobio sam za rodjendan ribarsko odijelo. Specijalno, teflonsko, lagano, a vodu ne propusta. Stap dugacak 4m, da se ne sramotim vise medju pravim ribarima sa onim jeftinim i kratkim. Kratki ne valja. Kazu. Imam skoro sve. Sad cekam da malo otopli, da me Zuti zovne. I idemo. Vec sam sav pribor dva puta slagao i preslagivao.
Ma to vam je prava groznica. Mislim to ribarenje.
Ako bude ribe pricacu. Ako ne bude lagacu...
Jer ja sam samo ribar pripravnik.
*********
(Neke slike sam dodao naknadno)
Svaka cast za ovu pricu, koja je prvo ljepa, a onda docarava sve "ospice" koje prozivljavaju zaljubljenici ribarenja. I ja sam kao klinjo u Crkvenoj pokusao da uhvatim ribicu rukom i najlon kesom, kod onog mostica na trznici, dakako kad je bila jos otkrivena i smrdila ko tvor, al mi nije uspjelo.
ReplyDeleteOcito nisam jos bio zreo za ribara.
Pricaju dva ribara, na obali rijeke.
ReplyDelete-Zasto mi uvjek idemo na ljevu obalu, mogli bi i na desnu, ponekad?- zapita jedan
-Zato sto nam stoji na ljevoj strani,-odgovori drugi,- onim tamo preko stoji na desnoj strani i zato su oni na desnoj obali.
Pa kako onda oni kod kojih stoji pravo?- opet zapita prvi.
-E vidis ti ne idu u ribu, jer imaju pametnijeg posla kod kuce,-dgovori mu opet kolega.
Kao sudbina. Ova prica vec ranije bila programirana za jutros i jutros isao po prvi put ove godinie u ribu. Sa Zutim. Jos sinoc, cim je Zuti zvao, spremio sve detalje. Rijeka nije daleko. Slicna Vrbanji. Brzaci. Mi zagazili. Nasih kolega svuda okolo. Predivno. Mirno. Rezultat 2:0 za ribu. Ali nema veze! Vazno je ucestvovati.
ReplyDeleteBruja ovaj se uklapa!
bogam' nabavite vi jos dva stapa
ReplyDeleteza gospodje , gadno vas je krenula ...riba....zagrizli na prvo sunce...
bistro vam
Kad ste vas dvojica (Bruja i Canak) lovili ribu u Crkveni, da li se sjecate koliko ste platili ulaz, nasoj raji iz Palate?
ReplyDeleteEvo i jedne istinite ribarske price. Cetvorica prijatelja, Mujo, Haso, Lala i Djetic (prava imena ne smijem spominjati zbog licne sigurnosti) iznajmili camac i otisnuli se da love ribu u melburnskom zaljevu. Dok su trojica ribara bezuspjesno zabacivali onaj cetvrti, ribar pripravnik, ih je zafrkavoao. U jednom momentu odluci on da ispere protezu u slanoj vodi i ona mu ispadne u more. Snuzdio se nas ribar pripravnik, a kao sto to obicno biva, kad se jednom smrkne drugome svane, pocese ona trojica da izvlace podobre zubatce. Cisteci ribu, jednome od one trojice sinu ideja, neprimjetno izvadi svoju protezu i zavika:
“Ej rajo, pogledajte sta sam nasao u ovome!”
Obradovan vijescu ribar pripravnik pridje, pogleda protezu, ote je ribaru iz ruke, stavi usta, izvadi i prije nego su ona trojica “a “ uspjela reci, baci je u more uz obrazlozenje:
“Nije moja, ne pase.”
To popodne je dvojicu ribara bolio stomak, od smjeha, jednome je bila muka i osjecao se da bi nekoga ubio, a cetvrti se osjecao malo bolje nego to jutro.
Ranko , do suza me zasmijala ova tvoja ribarska prica.
ReplyDeleteA raju iz Palate nismo zarezivali. Djoko King bio s nama!
Znate li da je Djoko King isao u Braca Pavlic skolu i da je igrao folklor? On vodio, jer je bio najvisi. S njim igrala zgodna Seje Frlje sestra (zaboravio sam joj ime). Ja bio kec (najnizi u folkloru). Peti ili sesti osnovne.
Evo jos jedne ribarske, kazu da je istinita, a dogodila se prije dvije godine.
ReplyDeleteNekoliko nasih iz moje firme otislo na sjever, da pecaju ribu i da provedu nekoliko dana zajedno,te izrentase vikendicu i motorne camce.
Jedan dan nema jednog koji je poranio ranije od sviju. Uzeo camac i isplovio. Nema njega da se vrati vec bogami cjeli dan.
Ovi ostali se zabrinuli, te nakon dobrog dumanja, odlucise da pozovu policiju. Angazovana cjela potjera, helikopteri, avioni te ga nakon izvjesnog vremena ipak pronadjose, ali nekih 90km dalje od mjesta gdje je trebalo da bude.
Sta se desilo?
Pri povratku nazad paleci cigaru, a vjetar mu stalno smetao da je pripali, on se zagrnuo i sakrio plamen da se ne ugasi, a dok je to radio, matica rijeke je okrenula camac u suprotnom smjeru, a on nista ne primjetivsi dade gas i nastavi dalje.
Vidim Canak da si pratio sta se desavalo u prijasnjoj kafani. Znam da je Djoko King igrao folklor u Maslesi. E sada ovdje ulazimo u oblast koja Ljubica interesuje.
ReplyDeleteTu u Maslesi smo Djoko i ja imali istu curu k’o “predmet” interesovanja. Da bi je odbio od mene Djoko je pricao da sam ja “upisanko”, a ja sam tvrdio da je on ronio u Crkveni. Kako je Crkvena krajem sedamdesetih bila pojam smrada i prljavstine to se
cura, znatno mladja od nas pa se nije sjecala Crkvene iz zlatnih dana, opredjelila za “upisanka”.
Ne Ranko, o Djoki Kingu ja ne trebam da citam. Taj detalj mi je poznat iz mog iskustva. Nisam ni znao da je igrao u Maslesi. Ovo, o cemu pricam je bio folklorni sastav Braca Pavlic skole. I sjetio sam se, zgodna Sejina sestra, koja je Djoki bila par, se zvala Zinka. Od tada , pa nadalje, Djoko je bio zastitni znak, ma gdje da sam se nasao.
ReplyDeleteMa kazem ti ja. Camac je rijesenje, oMA bacajacaj stap i kupuj camac.
ReplyDeletehttp://youtu.be/F37GA8I3gBQ