MARIO: GDJE JE NESTAO VASO?

Prve spoznaje o Vasi sam dobio kao dječak. Shvatio sam da epitet ‘veliki prosvjetitelj’ dobija onaj ko podučava sve naše učiteljice. A to je nekada bila odgovorna uloga. Kada mu je vidio poprsje na mramornom postamentu, dječaku je velika brada bila posebno impresivna.
Kasnije su nam te učiteljice mnogo pričale o Vasi.
Postoje ljudi kojima su i dva života malo da naprave sve što su zamislili. Vaso je mnogo toga napravio, reklo bi se: imao je bogatu biografiju. Učio je da bi prenostio znanje, radio je da bi davao primjer, putovao je (i svojom i tuđom voljom) mnogo, pisao još više ... I nije se štedio. Propagirao je slobodarske i socijalističke ideje. Preteča bio. Sudili mu Turci, sudili mu Austrijanci, sudili mu Srbi... Progonili ga, zatvarali, smještali u ludnicu... U Banjaluci je pokrenuo biblioteku i čitaonicu, unaprijedio prosvjetu... Prije pedesetak godina u gradu, u parkiću prekoputa Pedagoške, otkrili Vasi bistu. Takav bio red.

Desetak godina kasnije morao se Vaso pomaknuti i ustupiti mjesto Zenitu. Ništa manje nije bio markantan ni na novoj poziciji u parku kod Pere. Prvog maja ispod bronze bi stavili zeleni vjenčić jer Vaso je organizovao proslave Dana rada još u XIX stoljeću. Običnim danima kraj njega bi zastao pokoji penzioner. I tako je bilo sve do rekonstrukcije parka. Ustupio je Vaso mjesto muzičkom paviljonu i nestao. Gdje je Vaso? Nema ga, povukao se u depo?
Vaso je bio plodan i čitan pisac. Pisao je o zdravlju, o BiH, o socijalizmu; njegovi spisi su autobiografski, ali i antireligiozni. Da možda Vaso nije postao nepodoban?