Pages

Friday, June 25, 2010

MARIO: BIJEG


Morao sam nešto promijeniti, jer...
... mi je monotoni ritam svakodnevne kiše uporno pojačavao nervozu. Tijelo mi se lako umara, pritišću usidreni obalaci. Bezvoljnost i lica bez osmijeha...
...nameću bijeg na jug kao jedino moguće rješenje.
Nudi mi se Hercegovina. A sama pomisao na nju budi sjećanja na vrijeme radosti. Putovanje prati strah da bi duboki ožiljci rata mogli pomutiti očekivanja. Prihvatam izazov, ali osjećam da mi Bregava i Neretva nikada nisu bile udaljenije. U takvom raspoloženju...
... zagazim na uglačanu kaldrmu.
Udahnem, pluća se šire, osjetim Mediteran. Zobam ašlame, a pogledi mi lutaju.
Osjećaji još uvijek pomiješani: iščekivanje nečeg neugodnog gubi se u bujici lijepih uspomena. Slučajnosti nema, poželim – dobijem, opušteni prijateljski razgovor. Okupljanje prema vokaciji, a ne prema naciji podsjeti na ona vremena prirodne ravnoteže.
Sunce grije kosti...
...ali je najljepše kada se pod raspuknutim oblacima razbaškari u čaši vina. Čaše ugodno zvone.
Vratih se kući s nekim zadovoljstvom i sjećanjem na...
...slikara i pjesnika Vladu Puljića.
S pokojnim umjetnikom i hedonistom davno me povezala Vinska mušica:

Uvijek prije mene kuša moje vino
Ta zera otpala od Ništa,
Kao trun u oko zaleti se silno
Da u mojoj suzi nađe utočišta.

Kada bi znao za moj bijeg u zavičaj žilavke i blatine, ...
...Vlado bi se hedonistički pridružio:

Hercegovina
od vina
i duhana,
od buđi
i mehana,
Prijatelju uđi.
.........................
Napunili smo mješine
u Posušju posnom
i razišli se –
netko Hercegovinom,
a netko Bosnom.

Mario

2 comments: