Pages

Sunday, July 18, 2010

VJEKO: VIRTUALNI "PARKIC" ILI "ZARIVAC" ('KO ME TO ZARIVA')

Zadnjih dana poceo sam da se brinem za sebe ili se, zbog “Parkica”, virtualnog.
Prvo iza kestena me neko (sumnjivo lice) prozva; ni trznuo nisam kad mi Made dodade loptu. Primim je i taman da je... kad se gazda konobe sa vrata osmjehuje: “Ceka te vino na sanku, caste te.... "
Made izvini, vino je vino, gazda je gazda, pa lopta ce da saceka. Ne dugo. Idemo.

Slika 1: Ana i Igor 2002. kada je ujko zadnji put svratio

Slika 2: I danas ovo dvoje odozgo sa profesoricom i razrednicom Ljiljom
Kad ne moze ujko, moze…

"Dragi Vjeko,
Dogodilo se tako da smo bili na vikendici tvojih Curica. Znas vec da ti je rodjakinjica Ana upisala zeljeni fax, da je u kratkim pripremama ucestvovala i Ljilja, a znas i da ja volim vino. E, posto sve znas, i posto si inteligentan MOMAK (ovo je vjeko podebljĺo), mogao si ocekivati da se te cinjenice mogu udruziti u ugodno druzenje (ne bih sada matematicki filozofirao kao: simetrale povucene kroz tacke prethodnih dogadjanja presjecaju se bas u ugodnoj hladovini).

Dakle, po nas su dosli mladi Curici, Ana i Igor. Pozvani smo bili na ‘laksi rucak’, nesto kao ljetnji podnevni objed ‘ mislimo ‘ kad tamo nas doceka sto prepun raznih djakonija (pomislim da je to tvoje maslo, tj. da si me predstavio kao dzombu). Vesna se predstavila kao vrhunska domacica, a ni Tomo nije zaostajao sa nudjenjem vina (on je vec znao da ja volim vino, dok on pijucka pivo). Da nije bilo mene tamo kojim slucajem vino bi se upotrijebilo u jednini (korculanski Posip), ali ja sam prevagnuo pa je Tomo sa zadovoljstvom otvorio jos jednu butelju (slovenacko bijelo - znas da ja nisam ogranicen usko, ni regionalno, ni nacionalno). U stalnom pokretu je bio tvoj zet, jer poslije svakog tocenja je vracao bocu u frizider (sve na vrhunskom nivou). Sve u svemu, kompletna porodica je bila u pogonu (naime, i Ana se istakla serviranjem stola), svi su doprinijeli u stvaranju zaista ugodne atmosfere tako da ih evo pominjemo sada uz jutarnju kafu. Vesna je predvidjela da se i rucak odvija lagano, uz opusteni razgovor (bez srkleta). Uopste, oni su jedna neobicno draga familija.
Obisli smo vocnjak, cijelu parcelu, i sada mi je jasno zasto je tvoj otac tamo provodio vise vremena nego u kuci.
Uspio sam napraviti i jedan snimak, a kad je za ujku moze i to.
Pominjali smo i Andreja, ne samo ujku...
Pozdravljamo vas dvojicu a cujemo se po povratku s naseg mora,

Ljilja i Mario"

Slika 3: Ana nekad

Slika 4 : Ana sad - miss generacije gimnazije - 'da se zna da su Banjalucanke jos uvjek najljepse’

Slika 5 : Medo, tornjak
Prigovore na objavu fotki, maila, autorska prava itd., molim proslijedite njemu, on je i onako sve zakuhao, a Mario (sad se u moru brcka i smjeska) kaze da se za vrijeme njihove posjete sasvim pristojno ponasao. Pa, bujrum.

PS. Da i ja nesto dodam. Da li ste primjetili da je Mario veliki gentlemen. On se predstavlja kao protivnik monotonije na stolu, ali na fotkama kraj astala je uvijek Ljilja.

PPS. I pice za prisutne. Da ne pijem sam. Jedan song za onu sto nas je zaboravila

Bisera Veletanlic - Ja i Bobby McGee (1971)

2 comments:

  1. Ma pusti loptu Vjeko, ako je vino u pitanju. Ja sam je dobacio da testiram sebe. Mozda nisam u pravu. Ali kako cu znati ako ne popricham sa nekim o tome.
    I moram priznati da me fascinira Mario, uvijek se nalazi u blizini "laganih" trpeza, pastrmki pod sachem. Gdje li je pronasao taj GPS koji ga bez greske vodi na prava mjesta. ;)

    ReplyDelete
  2. Pozdrav... Ljubica

    ReplyDelete