Poslije izvjesnog vremena kroz staklena vrata naziremo nešto maleno... miče se... Sjetih se da sam u djeliću sekunde tačno iznad glave ugledala raširena krila ZMAJA i njegovu ogromnu sjenku na plafonu... Sigurni smo da nam je u goste zalutao šišmiš, ili čak više njih.
I dalje smo na bezbjednom mjestu, u predsoblju. Moje muško razvija temu o mogućoj dezorjentaciji slijepog miša... kao loveći insekte šišmiš se zanio i usljed inercije udario u zid sobe pri čemu mu je otkazao radarski sistem(!). Teoretizira, ali ne stupa u akciju... Nije bilo jednostavno 'namoliti' gosta da se vrati svom jatu. Bilo je ono ...hajd' ti sad, a ja ću se dokazati kad dođe pravi zmaj... muško k'o muško...
Od tada se vrata lođe uveče redovno zatvaraju.
Elem, kad smo se malo sabrali otvorimo staru Bremovu knjigu, 'Život životinja' gdje sve fino piše:
Prije nego što zađe sunce, za vrijeme lijepih ljetnjih dana, počinje život životinja ovog neobičnog reda u klasi sisara... Jug im je otadžbina. Kad nastupi veče, napušta skloništa, ne stotine, već hiljade jedinki i lepršanjem ispunjavaju vazduh. Iz svake kuće, stare građevine i šupljine u stijeni izlijeću i ispunjavaju u sumraku skoro cio horizont...
Zato je vrlo prijatno i privlačno u predvečerje da se sjedi pred vratima u nekom većem gradu na Istoku...
Svuda vidimo živost: između drveća u vrtu, u lugovima i šumama, lepršaju preko polja sad više, sad niže, lete kroz gradske ulice, dvorišta, pa čak i sobe...
Idilično, nema šta, zaključujem s uzdahom... Brem nastavlja:
Hrane se plodovima i insekatima, što ih čini veoma korisnim...
I dok dobre duhove ljudi prikazuju sa krilima goluba, demone slikaju sa krilima slijepog miša. Aždaja i zmaj, sve strašne slike mašte, imaju krila kao i slijepi miševi, a još i danas đavole predstavljaju sa krilima slijepog miša. Ovakve slike djeluju kod svijeta koji je sklon praznovjericama te izazivaju odvratnost i mržnju prema ovim korisnim životinjama koje bi trebalo zaštititi. Ljudi sa predrasudama preziru i progone nevinu životinjicu, umjesto da je njeguju...
Shvatam ja tu ekologiju, lance ishrane, al' kad zaluta u sobu raširenih krila on je nekako STRAŠAN, mada je Brem uticao da se strah počinje miješati sa simpatijom.
Mnogo toga o šišmišu se može pročitati iz knjiga ali ne i pravilo da iz skloništa po pravilu izlijeće ulijevo... tj. ka našoj lođi!
Počesto gledam kroz zavjesu kako beščujno leprša oko visokih grančica drveća, skerćući sad tamo, sad amo, u isprekidanim linijama u lovu na nekog insekta... Ljepotan naš.
Chiroptera, latinsko mu ime.
Lijepo mu je kod nas, pogoduju mu i naša sparna klima i ugašena industrija.
Ljilja M.
Ljiljo, bas je lijepa i simpaticna ova prica, podsjeca me na moje susrete sa sismisima, ali ne javljam se zbog njih, nego sam se slatko nasmijala, jer sam tako zorno dozivjela Maria i njegovo objasnjenje dogadjaja. Vratile mi se slike onih 20g zajednickog rada.
ReplyDeletePozdrav oboma, Natasa
Lijepo dozivljeno i napisano,a podsjetilo me i na moju Enciklopediju od Brema.
ReplyDeletePonekad mislim da su neke knjige za djecu kupovane radi nas, roditelja.
Sjecam se i mame kad me zvala telefonom na posao da mi kaze da je slijepi mis u rukavu kucne haljine i da ne zna sta da radi, a ja se pocela smijati, a isto tako i moji drugari.
Moja komsinica u Kanadi je pustala po noci svoje morsko prase da malo protegne missice, ali prase kao i svako prase je odlazilo i malo u komsiluk.
Par noci nisam znala sta se dogadja, nesto je hodalo u kuhinjici i odlazilo, dok na kraju nisam sama zatvorila praznine oko cijevi za vodu sa aluminijskim tanjuricima, a komsinica je u liftu ispricala da je prase 'nestajalo' povremeno.
Kidam na lijevo, K.