Prof. dr Radoje Pajović: Cinjenice protiv politike (Pobjeda)

Zivot tece dalje! Dogadjaji i teme se ne osvrcu. Tuga smjenjuje radost, sunce - kisu... Jedino sto je izvjesno je da starimo. Jedina pravda - svi!
Ova tema sigurno odudara od sretnih dogadjanja u nasoj porodici. Ali ipak,  zbog aktuelnosti ne mogu a da ne postavim ovaj clanak bas danas, na dan kada se u Visem sudu u Beogradu odlucuje o
rehabilitaciji djenerala Draze Mihajlovica.
Kako to prokomentarisati?
Draza je u tom sudjenju samo simbol. Sudjenje se pokrece zbog zivih, danasnjih i buducih, da im doda ili oduzme snagu za danasnje ili sutrasnje djelovanje. Nastavak borbe unutar podijeljenog naroda. Nastavak preispitivanja i prekrajanja istorije.
Mozda je najbolje pustiti da autor clanaka, u ime svih antifasista kaze sta misli o tom sudjenju.

*******************************
U Višem sudu u Beogradu, za 16. septembar 2010. godine, zakazano je drugo ročište u postupku rehabilitacije četničkog generala Dragoljuba Draže Mihailovića, načelnika štaba Vrhovne komande četničke Jugoslovenske vojske u otadžbini u Drugom svjetskom ratu.

Ako bi se kojim slučajem desilo da Viši sud u Beogradu donese presudu o rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihailovića, to bi bila neoprostiva greška i podvala, jer je opštepoznato da su Draža Mihailović i njegov pokret sarađivali sa njemačkim okupatorom od novembra 1941. godine do završetka Drugog svjetskog rata, da su bili „produžena ruka“ Osovine, da su se borili navodno protiv komunista, a u stvari, protiv partizanskih snaga Jugoslavije, da je četnički pokret Draže Mihailovića počinio velike zločine prema pripadnicima antifašističkih snaga Srbije i svih jugoslovenskih naroda, da su izvršili genocid nad Muslimanima u Crnoj Gori, Sandžaku, Bosni i Hercegovini i da su u svom programu imali zacrtano etničko čišćenje Albanaca i Hrvata koji su živjeli na prostorima gdje je živio srpski živalj.

U početku rata, vodeće sile Antifašističke koalicije (Velike Britanije, SAD i Sovjetskog Saveza) podržale su četnički pokret Draža Mihailovića, zbog lažne četničke propagande. Kada su se uvjerili da su četnici saradnici Sile Osovine, promijenili su odluku, odbacili ih i prihvatili partizane kao jedine borce protiv okupatora na tlu Jugoslavije. Čak je 12. septembra 1944. godine i kralj Petar II Karađorđević pozvao četnike da priđu partizanima maršala Tita, upozoravajući ih da „svi oni koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa vlastitog naroda i njegove budućnosti, a koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspjeti da se oslobode izdajničkog žiga ni pred narodom, ni pred istorijom.“ (Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 4, str. 1041.)

Zbog borbe protiv oslobodičkog pokreta Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, saradnje sa okupatorom i ratnih zločina koje je počinio protiv naroda Jugoslavije, nadležni sud Nove Jugoslavije proglasio je Dražu Mihailovića za ratnog zločinca i osudio ga na smrt.

Četnički pokret Draže Mihailovića u Crnoj Gori je od formiranja svojih prvih organizacija sarađivao sa okupatorom - italijanskim, a zatim njemačkim. Dražini četnici su u Crnoj Gori izvršili nezapamćene zločine protiv partizana u Barama Kraljskim i Lubnicama, zatim prilikom uništavanja partizanske „gerile“ u Durmitorskom, Nikšićkom, Beranskom, Andrijevičkom, Pljevaljskom srezu i drugim krajevima Crne Gore. Zapamćena su četnička stratišta na Grotulji, Brezi, Trebjesi, pod Ljubovićem, na Zabjelu, Lazinama. Zajedničkim okupatorsko - četničkim stratištima, zatvorima i logorima bila je prekrivena sva Crna Gora. Po zlu je bio posebno poznat četnički zatvor u Kolašinu. Brojne zarobljene partizane i druge rodoljube četnici su masovno strijeljali, a mnoge predali okupatoru da ih on strijelja ili internira. Mnogi rodoljubi su ostavili svoje kosti u koncentracionim logorima.

Teške zločine ravne genocidu crnogorski i njima susjedni ražini četnici izvršili su u Foči (u nekoliko navrata), u Pljevaljskoj Bukovici (u dva navrata), u Bihoru (januaru 1943) i Čajniču (februar 1943).

Zločini nad Muslimanima u navedenim mjestima posebna su priča. Prema četničkim podacima ubijeno je oko 13.000 neboračkog, a to znači nevinog muslimanskog stanovništva.

I danas ima živih svjedoka četničkih zločina. Postoje i brojna pisana svjedočanstva u koja spadaju i dokumenta koja je objavila Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača. To su dokumenata o izdajstvu Draže Mihailovića, Izdajnik i ratni zločinac Draža Mihailović pred sudom, dokumenta sa suđenja Ravnogorskom pokretu od 10. juna do 15. jula 1946. godine, koje je za štampu priredio prof. Miodrag Zečević, nekoliko desetina knjiga zbornika građe o NOR-u, četiri knjige četničkih dokumenata, četiri knjige njemačkih dokumenata, tri knjige italijanskih dokumenata, zatim četiri knjige Arhiva Jugoslavije o ratnim zločinama. Postoje i brojne studije savremenih jugoslovenskih istoričara i publicista - Miloša Minića, Jovana Marjanovića, Joza Tomaševića, Radoja Pajovića, Branka Latasa, Fikrete Butić - Jelić, Đura Stanisavljevića, Milana Borkovića, Mladena Stefanovića, Dušana Živkovića, Vladimira Dedijera, Antuna Miletića, Nikole Milovanovića i brojnih drugih.

Rehabilitacija vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića bila bi neoprostiva uvreda za ogromne žrtve četničkog pokreta i njihove porodice, za narodnooslobodilački pokret naroda Jugoslavije, za sve preživjele borce, za sve bivše i današnje antifašiste jugoslovenskog prostora i mnogo šire - za sve antifašiste svijeta i pripadnike Antifašistike koalicije iz Drugog svjetskog rata.

Poznato je da ratni zločini ne zastarijevaju. Osim toga, bilo bi krajnje neprihvatljivo da neko prekraja istorija. Bila bi to sramotna poruka za sve buduće generacije.

(Autor je penzionisani profesor, istoriograf Drugog svjetskog rata)