URAGAN EARL

Cudna je klima u Sjevernoj Americi. Mi, novodosli ( i poslije sedamnaest godina - novodosli) iz pitome Evrope, tesko se privikavamo na hladnocu, led, vrucinu, vlagu, uragane i sta sve jos ne.
Na Americkoj istocnoj obali, Floridi, Azurima, u redovnim vremenski intervalima smjenjuju se uragani. Tacno se zna podrucje gdje su oni najcesci, vrijeme kad koji nailazi. Svi imaju i svoja krstena imena i nekrstene nadimke. Najjeftinije kuce su u podrucjima gdje su uragani najcesci i najzesci. 

Ljudi u tim podrucjima su vec navikli na njih. Prikupe namirnice za vise dana, zakuju prozore, igraju drustvene i one druge igre. Da nije uragana natalitet bi bio na zabrinjavajucoj razini. Uz njih, a i uz imigrante, broj se nekako odrzava, a ako su nepogode cesce, bogami i povecava.
Napredak tehnologije ucinio je da se sve te nepogode predvide po nekoliko nedjelja unaprijed. Tih nedjelja, svi mediji obavjestavaju o svakom detalju, brzini, kad ce uragan i gdje doci, sa kolikom jacinom.

Kako je nekada, bez svih tih tehnoloskih pomagala bilo, ne mogu ni zamisliti.
Evo, iz ovih slika se vidi tacan put uragana Earl, koji ovih dana hara istocnom obalom USA i predvidja se da ce krajem nedjelje zavrsiti u Kanadi. Cak se ocekuje da ce se osjetiti i u New Yorku i poremetiti planirane meceve US opena u tenisu. Mi, u Torontu smo na srecu prilicno daleko, ali i pored toga osjeticemo dio tog veselja. Umjesto, do prije par nedjelja,  prognoziranog toplog i suncanog vremena, imacemo zahladjenje, kisu i vjetar. Nista od poslednjeg ovogodisnjeg kupanja u nekom od jezera.