US OPEN (2)

Kisa u New Yorku je pokvarila planove svima nama koji smo u nedjelju poslijepodne cekali finale US Open-a, Nadal – Djokovic. Nije prestajala, i time je dala Djokovicu neophodni dan odmora, nakon teskog i iscrpljujuceg meca sa Federerom. Odgledao sam taj mec od pocetka do kraja. Nevjerovatno je sa koliko snage i preciznosti ti vrhunski svjetski igraci mogu dekati po jadnoj teniskoj loptici. Zato se valjda i koristi vise loptica u jednom mecu, a ne jedna kao u ostalim sportovima. Po prvi put sam vidio Federera da prigovara sudiji na odluku. I to, bez razloga. Taj covjek kao da prije meca navuce masku na lice i ne skida je do kraja. Tokom cijelog meca – ista faca. Ne vidis mu na licu da li gubi ili dobija, da li se raduje ili tuguje. Izvana, leden. Iznutra – to samo on zna... Na drugoj strani nas Nole – sav u emocijama. Pokazuje ih, stisava, dijeli radost i ljutnju s publikom, roditeljima, trenerom. Po izrazu lica i gestovima znas tacno sta se s njim desava. Pocesto ga te emocije kostaju meca ili simpatija publike. Ovog puta, ni jedno, ni drugo. Kontrolisao se. Cak ni jedan reket nije slomio. Iako sam vec godinama, jos iz vremena kada Nole nije bio u svjetskom vrhu,  Federerov navijac, ovog puta sam navijao za Noleta.  Igrao je odlicno, borio se, ponasao sportski, a i nase gore je list. Tokom cijelog meca bio je bar ravnopravan, a na  kraju pokazao da moze dobiti i izgubljeni mec, i da moze naceti stamenog i na oko hladnog Federera. Uzitak mi je pomalo kvario reziser precestim pokazivanjem Djokoviceve loze i oca sa onom smijesnom majicom sa likom sina mu, ukomponovanog sa nekom grabljivom pticom, orlom, sokolom sta li je.... Sto bi Djole Balasevic rekao: „Parada pijanstva i kica...“ Mamino ljubljenje krsta na kraju meca je sigurno pomoglo Noletu. Da nije bilo toga, Federer bi se radovao, i njegova ljepsa polovina ne bi se na kraju nervozno lupkala prstima  po napucenim usnama. Mozda i jucerasnja kisa ima veze sa maminim odnosom sa krstom. Nikad se ne zna... I na kraju, kad sam se radovao Noletovoj pobjedi i ponasanju, morao je on da mi to malo pomuti sa, istina kratkim, dizanjem ruku i tri prsta, teatralnim krstenjem, ljubljenjem terena, nepotrebnom predstavom. Ali mora mu se oprostiti. Velika je to pobjeda i tesko je bilo zaustaviti emocije. Samo licilo mi je to na pomalo pripremljenu predstavu. Istina kratku, ali ipak... Ili ja to nalazim  dlaku u jajetu...

A onda finale, Nadal - Djokovic. Umjesto u nedjelju, igrano u ponedjeljak. Prvi set Nadal dosta glatko dobija. U drugom Djokovic nadomak pobjede, a onda opet kisa. Prekid duzi od dva sata. Pa nastavak. Nole dobija drugi set, ali u preostala dva Nadal je ipak pokazao da je najbolji igrac na svijetu i prilicno glatko pobijedio. Njegov prvi osvojeni US Open, dopunjen cekom od milion dolara. I pored poraza Djokovic je dokazao da pripada samom vrhu svjetskog tenisa. Igrati u finalu ovakvog turnira, pa makar ga i izgubiti, uspjeh je koji se pamti citavog zivota.

Ovih dana je zavrsilo i nekoliko znacajnih svjetskih i evropskih prvenstava u kojima su nasi igrali znacajne uloge.
Hrvatska pobijedila na Evropskom prvenstvu u vatrpolu. Srbija treca, Crna Gora peta, Makedonija dvanaesta.

Hrvatska - Evropski sampion

Tri prsta za trece mjesto

Svjetsko kosarkasko prvenstvo: Amerikanci ubjedljivo prvi. Domacin Turska, koju vodi Bosa Tanjevic, zasluzeno druga. Srbija cetvrta, Slovenija sedma, Hrvatska cetrnaesta...
Zanimljivo je da je pobjeda Turske nad Srbijom u polufinalu prvenstva proslavljena u Novom Pazaru (Srbija)  uz uzvike "Ovo je Turska". Zvuci poznato. Podsjeca na Banjaluku, Sarajevo, Mostar... Nije problem navijati za koga ti srce hoce, ali proglasavati odmah to teritorijom drzave koje ti srce zeli, nema veze sa sportom a ni mnogo cime drugim... Dokle samo...

Ovakvi uspjesi bivsih jugoslovenskih republika u sportu navode na zakljucak da smo mi toliko talentovani za sport i da je Jugoslavija bila sportski tijesan okvir, jer svi ti silni talenti nisu mogli dobili sansu da se iskazu. Nakon sto se raspala bivsa nam, mnogi su iskoristili sansu koju ranije ne bi imali. Evo konacno i jedna korisna posljedica raspada Jugoslavije. 
Naravno, sa mnom se mnogi nece sloziti iz raznoraznih razloga ali...

******************

P.S. Pogledajte i ovo, na istu temu, upravo objavljeno u e-Novinama:
Sin svog oca - e-Novine