NATAŠA: SUBOTNJE PUTOVANJE, GRAZ

Jaslice od leda

Razmišljamo nas tri prijateljice kako osvježiti Novembar, kako pobjeći od njegovog mrtvila i sivila? Odlučismo otići na kavu negdje izvan Zagreba, u najbliže inozemstvo. Gdje drugdje nego u Graz, samo tri sata vožnje od Zagreba. Srećom, što njega izabrasmo, jer alternativa je bila Ljubljana, a ona u snijegu i magli. Snijeg koji je počeo padati u petak poslije podne zabrinuo nas je, pratio nas je sve do ulaska u Austriju. Graz nas je dočekao okupan jutarnjih hladnim suncem, temperatura dva stupnja iznad nule, bez daška vjetra, idealno za razgledavanje znamenitosti grada. Puno puta sam bila u Grazu, ali je to uvijek bilo na brzinu, uglavnom u shopingu.

Ovaj put se odlučismo na drugačiji izlet.
Graz lijep, podsjeća na Zagreb, ali i Ljubljanu.
Znam da ste mnogi bili u njemu, ali pretpostavljam da kao i ja malo o njemu znate, pa evo prilike da se upoznate:

 Wikipedia: Graz

Imali smo odličnog vodića, puno toga smo doznale, ali nema potrebe ponavljati ono što se može naći na internetu.
Ovih mojih nekoliko izabranih fotografija približit će vam jučerašnji, subotnji ugođaj.

Odlazak u inozemstvo nije više ono što je nekad bio, ako se odluči ići u gradove ili nedaj Bože u shoping. Svugdje ista roba, osim «pravih» suvenira i specifičnih prodavaonica umjetnina i hrane. Kakvo olakšanje, izbjegnuto nepotrebno zamaranje glupostima.

Sjedimo tako nas tri u kafiću i zaključujemo da naši premalo cijene, premalo čuvaju i pogotovo premalo reklamiraju ono što imamo. Istina, manji smo, siromašniji, ali imamo itekako puno za pokazati, što ni naši, a kamo li stranci ne znaju. I svaki put kad odem izvan svoje državice vratim se s ljubavlju i ponosom na nju. To mi se dogodilo čak i nakon povratka iz Firence i Toskane. Ne mislim tu na djela najvećih svjetskih umjetnika, graditelja, govorim o općem dojmu viđenog. I ne govorim o ljepotama prirode, običajima i specifičnostima naroda, jer se to ne uspoređuje.

Vraćamo se mi tako autobusom kući, na granici nitko nema ništa za carinjenje, kad će moja prijateljica krajnje ozbiljno – Nećete vjerovati, nedostaje mi onaj strah od carinika.
Sjetismo se mi tako naše mladosti, pa Dr Luiđija i Bepine i sve u smijeh.
Pa neka je ovo osvrt na putovanje u Graz, ali ne mogu ne spomenuti ono s čime se trebate upoznati, iako vam je nešto od toga vjerovatno i poznato, ali nisam sigurna da vam je poznato da pripada svjetskoj kulturnoj baštini.
Pa iako Hrvatska nije po putovnicama vaša domovina, ona to jeste sve dok je nas koji vas smatramo svojima i vas koji ju smatrate vašom.
Radujmo se i ponosimo se ovim zajedno, mi domaći i vi naši ambasadori.
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6241
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5220
http://www.youtube.com/watch?v=fjm9QXUVYLA