Pages

Monday, November 08, 2010

NATASA: ZAGREB DANAS

Ispred ulaza u Kamenita vrata
 Vjerovatno ce vas iznenaditi moj danasnji prilog. Iako pisem o gradu, u kojem zivim, u kojem sam odrastala, kojeg volim i o kojem je za ocekivati, s obzirom o cemu sam do sada pisala, da cu pisati o lijepom, ovaj put tako nece biti.
Od kad sam se vratila iz Dalmacije, a bit ce tomu za koji dan punih mjesec dana, tesko se privikavam na ono sto me je docekalo.
Dalmacija obasjana suncem, u plavetnilu neba i mora, u kliktanju galebova, puna turista, sva u bojama ljeta, vesela, bucna od razgovora na raznim jezicima svijeta, tesko se zaboravlja.
 Zagreb u magli u jutarnjim satima, u kisi, u bojama jeseni, koje svakim danom nestaju. Pa iako je vec nekoliko dana predivno vrijeme, suncano, temperatura blizu 20C, slabo pomaze da se ne uocava ono sto me ispunjava brigom, uznemirenoscu i ljutnjom.


Izlasci na Sljeme srecom spasavaju, daju snagu i unose radost u srce.
A Zagreb, moj dragi i do nedavno lijep grad podsjeca me na ostarjelu prostitutku, lica namazanog u svim bojama, obucenu u staru, iznosenu neurednu odjecu, mrzovoljnu, potrosenu, umornu od zivota, koja je izgubila svaku nadu da ce joj biti bolje. Ima li igdje i od ikoga pomoci, zar sam bas toliko zgrijesila, kao da se pita? Sama nema vise snage da si pomogne.



Vozeci se tramvajem od Maksimira do remize na Ljubljanici ili do Crnomerca, prolazim kroz strogi centar grada, gledam a ne vjerujem da to vidim. Cini mi se da tako nije bilo ni za vrijeme Domovinskog rata. Svaka je treca prodavaonica zatvorena, napustene, prljavih izloga, a unutra razbacani ostaci polomljenog namjestaja. One koje nisu zatvorene, s malobrojnim kupcima, prodaja gotovo da je zamrla. Pitam se sto se dogadja? Shoping centri nicu na periferiji, ima ih na desetine, zar su oni uzrok tomu? Ne, nisam sigurna, jer sam ih danas nekoliko posjetila, subota je, pravi dan za shoping, ali i tamo je malo ljudi, rijetki kupuju.
A tek ulice? Nema ni malo slobodnog zida, rasvjetnog stupa, reklamnih panoa, prometnih tabli da nisu isarane grafitima u svim bojama. Nove, lijepe nadstresnice na tramvajskim stanicama takodjer isarane. To ne samo da me uzasava, to izaziva u meni buru ljutnje, cini mi se da kad bih ugledala te slikopisce da se ne bih mogla suzdrzati od reakcije, sto god mi ona donijela, a dobro sigurno ne bi, mozda i noz u trbuh ili ledja. Koliko je samo frustracije u tim mladim ljudima i ravnodusnosti odgovornih i drustva nad unistavanjem opceg dobra?
Od kud taj negativan rusilacki naboj?
Recesija je zahvatila Hrvatsku u svom maksimumu, na svim poljima – politickom, ekonomskom pa slijedivo tomu i moralnom.
Frustrirana mladost, frustriran narod. Ne sluti na dobro. Oni koji su odgovorni za trazenje puta iz krize, jos su uvijek zabavljeni sobom.
Iako se puno napravilo, nije dovoljno, premalo u ekonomiji, previse je nezaposlenih.
Ide zima. Kazu, bit ce ostra.
Nije tako moralo biti, jer rijetko koja drzava ima toliko potencijala na svim poljima, kao sto ih ima Hrvatska. Izlaz iz tunela jos se ne nazire, ni nece uskoro ako se ne okrenemo ekonomiji.
Ovo su samo slicice iz svakodnevice, koje svakom koji kroci u «metropolu» bez ikakve dvojbe pokazuju kakav je zivot u njoj. Ne mogu ga zamagliti, pogotovo ne sakriti nikakvi politicki demagozi.
Sigurna sam da informacije o politickom zivotu u Hrvatskoj znate iz sredstava informiranja, pa vam o tome necu pisati. Nista bez interneta.

Sto se dogadja u drzavama u kojima vi zivite?
Jeli recesija iza vas?
*********************
Da nije sve tako sumorno kako to Natasi danas izgleda, dobili smo i sliku istog onog Konjanika ispred ulaza u Kamenitih vrata, slikanu u neko ljepse godisnje doba i u ljepsem raspolozenju

1 comment:

  1. Dragi Predraze, bila ja lijepog ili loseg raspolozenja, zatvorene prodavaonice i grafiti ostaju, kao i svi problemi koji u sadasnjosti pritiscu Hrvatsku. Tesko da nece izazvati zabrinutost i ljutnju.
    Srecom, a napisala sam i to, ja imam svoj nacin kako ostati u lijepom raspolozenju i to svakodnevno cinim.
    Izabrati lijepo i dobro.
    A to je biti sto cesce u prirodi, putovati, biti s prijateljima i uz dobru knjigu, predstavu, izlozbu, koncert, film, yogu i zumbu.
    Upravo to isto rece jucer u emisiji Aleksandra Stankovica – Nedjeljom u dva, (izvanredan razgovor), njegov gost, srbijanski publicist i kriticar, Teofil Pancic na njegov upit, kako mu je bilo u Beogradu za onih teskih, mracnih godina iz nedavne proslosti.
    Sto cesce sam trazio lijepo i dobro da ne poludim, kao sto je ludila vecina oko mene.

    http://www.google.com/search?client=safari&rls=en&q=teofil+pancic&ie=UTF-8&oe=UTF-8

    ReplyDelete