Pages

Saturday, November 06, 2010

SAIMA: LIJEK ZA VOJKINE PREDRASUDE

"COVJEK JE POTPUNO SLOBODAN KAD SE OSLOBODI PREDRASUDA"
M. KRLEZA
********************
Nakon dugo godina poznanstva i druzenja sa mojim komsijama u Sibeniku, Slovencima, Vojkom i Tonetom uspjedoh ih ubijediti da podju sa nama u Sarajevo ljeta gospodnjeg 2010 - septembra mjeseca.
Oboje udovci, poznavali se u mladosti i zapoceli "novu" ljubav pod stare dane. On po mom "vanzemaljac" profesor prakticnog rada u zanatskoj skoli, (svi poslovi koji postoje za njega nisu nepoznati), ona bivsa radnica tvornice 'Iskra - Kranj" terenska radnica na tel.centralama. Bila u Sarajevu prije 43 god na montazi centrale TAS Vogosca. On prije 56 god. u vojsci selo Stupe kod Ilijasa. Njene diskusije o Bosni i Bosancima pune predrasuda. Ne voli ih u Sloveniji ni vidjeti i ne krije to. On tolerantan, razuman, strpljiv.

 Posjeta Sarajevu i Banja Luci ih je oborila s nogu. Vojka se raspametila.
 Jablanica restoran "Zdrava voda"

 TAKMICENJE PARAGLAJDERA NA BJELASNICI. SVE NAGRADE ODNIJELI SLOVENCI

VOJKA (73 god) FRISKO FRIZIRANA U BL. SA "IZLETNICKIM" DORUCKOM PRED POLAZAK

Bascarsija , Vrelo Bosne, Titova ulica, novi BBI centar, i sta sve ne. U Banja Luci  Kastel ,Vrbas , moja basta, pijaca , aleja i zelenilo. Na kraju kcerka moje snahe je frizirala i na oprastanju i polasku za Sloveniju ja kazem."Vidis Vojka sve, nemoj vise da u Sloveniji gledas Bosance kao gradjane "sestog " reda."
Ona oborila pogled prema zemlji i kaze samo "Tacno".

Obecah joj da cu ovo staviti na blog i pokazati joj kad ponovo dodjemo u Sibenik. Nema nikakvog kontakta sa kompjuterom ni internetom, pa ce iznenadjenje biti veliko. Pisat cu o tome.

Pozdrav Saima

1 comment:

  1. Pred uvodjenje 'IB Diploma Programme' u nasoj gimnaziji imala sam priliku da cujem neka slovenacka iskustva. Otputovala sama, niko od mojih kolega se nije otimao za taj put kako je to inace uobicajeno. Ugodna tri dana, susretljiv prijem, korektne, prijazne i nadasve profesionalne kolege... Koleginica Zdenka, hemicarka se posebno potrudila, provele smo i jedno 2-3 sata neobaveznog razgovora uz rucak negdje na izmaku Maribora, prema austrijskoj granici. Zanimala se za Bosnu, za sve u vezi nas i sa vidnim saosjecanjem poslusala neke moje price, one ratne, na kojima je insistirala. Sutradan njihovim ‘intercity’ vozom poranih u Ljubljanu. Tamo slicna prica, lijep prijem i puno dragocjenih informacija u vezi te internacionalne skole.
    I vratim se u moju gimnaziju, u zbornici primjetna tisina, a onda iz coska uzvik sa prizvukom: ”Pa na kom si jeziku pricala s ‘janezima’?”
    „Na cistom srpskohrvatskom”, odgovorih, jer tako je i bilo.
    Stereotip o ‘hladnoci Slovenaca‘ kod vecine je ostao nepromijenjen, znam, ali muk poslije mog odgovora trajao je cak do zvona za pocetak novog casa.
    Draga Saima, jako cijenim Vase iskrene priloge. Kao sto vidite predrasude, kao i ljudska glupost bezgranicne su i osciluju u svim pravcima.
    Pozdravljam Vas i sve u kaficu, Ljilja M.

    ReplyDelete