Pages

Tuesday, December 21, 2010

IZMEĐU PALASA I BOSNE, Dušan Mutić

Kažu, a tako i sam osjećam da ne smijemo zaboraviti naše sugrađane koji su od grada pravili Grad. Ne smatram se najbolje odabranim da uspješno portretiram jednog od njih, Dušana Mutića, ali zamoljen sam od urednika...
Dušan Mutić, manje poznat kao profesor, više kao boem, bio je pjesnik i mislilac. Pjesnik Banjaluke je bio, rekao bih: bio je pjesnik grada između Palasa i Bosne. Pisao je šarmantno, bio je idol i bio je neshvaćen. Na kraju upisan u legende.
Čuo sam za pjesnika koji prodaje svoje stihove, a u prvim kafanskim danima sam ga i upoznao: ''Mladiću, imaš čast da mi pozoveš konjačić.'' Zbunjen, nenaviknut na kafanski direktnu komunikaciju, pomalo zbunjen, poručim za susjedni stol ... ''Mladiću, za nagradu dobijaš Vembli!'' I tako u bašti hotela Bosna dobijem odštampanu pjesmu:
''....
Narandžastom kao vatra loptom, kao iskra genija
- Šut kao đule, grom i pakao – stativa
Pa opet zadnji tren – egal
Sunašce, to je divno – to nema kraja – znači produžetak
Strašan meč, spiker na ekranu nađe pravu riječ
....''

Mutić je objavljivao u vlastitom izdanju pjesme i plakete. U jednoj se predstavio:
''Ja sam sin Erihtera
Iz Banje Luke
Autor pjesmice
Od četiri reda''

Ipak najpoznatiji je često citiran haiku:
CIPELICE
Kupio sam cipelice
Boje prepelice
U džepu ih nosim

I pomenom odgađamo zaborav.

Mario

5 comments:

  1. Lijep pomen na sugrađanina.

    Dodajem ovaj haiku.


    JUTRO

    Tišina

    Bljesak od istoka

    Odgovor mora

    Kliktaj galeba

    Drhtaj srca

    ReplyDelete
  2. SJEĆAM SE D.MUTIĆA,BOEMA U SVJETLOM ODJELU I ŠEŠIRU.PUNO SE PRIĆALO O NJEMU I JA SE ČESTO SJETIM "cipelice boje prepelice,u džepu ih nosim"TADA MI JE ZVUĆALO ČUDNO,A KAKO JE VRIJEME PROLAZILO NAVIKLA SAM SE I NJOME UVESELJAVALA POZNATE.NAŠ POZNATI KNJIŽEVNIK A.ĆOSIĆ SA NOSTALGIJOM PIŠE O BANJALUČKIM LEGENDAMA I KAŽE:"DA SU JOŠ ŽIVI MANJE BI NAS MUĆILA ČAMOTINJA ŽIVOTA"Pozdrav Niskana

    ReplyDelete
  3. Nataša, haiku kratak, jezgrovit, slikovit. Minimalistički lijep! Meni je nepoznat, da nije tvoj?
    Čestitam.

    Pozdrav,
    Mario

    ReplyDelete
  4. Hvala Mario, da moj je.
    Duboko doživljeno, nije mi teško opisati, teže je bilo podijeliti ga s drugima; svoj sam najstrožiji kritičar.
    Iznenadila samu sebe, prvo kad sam ga ljetos napisala, pa sada kad sam ga poslala.
    Ni prvo ni zadnje čime sam sebe iznenadila.
    Iznenadila i tebe?
    Pozdrav, Nataša

    ReplyDelete
  5. Evo još malo o Mutiću iz prićeA.Ćosića"Velmože učene neozbiljnosti":Eno ga,izranja iz magle kao duhHamletovig oca,marcijalan profil Duška Mutića,koji nije volio da ga zovu"Dušanče" i koji je imao kuraže da i u provinciji živi izvan konvencije.Nakon odlaska ovog suptilnog levente ostadoše "cipelice boje prepelice" i sentenca koju nekad citiraju beogradski i zagrebački novinari:"Ako hoćeš upoznati patnju,povedi đake na zagrebački velesajam"Pozdrav Niskana

    ReplyDelete