Pages

Monday, January 31, 2011

"Ova gubi – ova dobija" u Nju Jorku


" Ova gubi - ova dobija" u sred Nju Jorka

Jos samo jedna malo slicica Nju Jorka, prije nego li zatvorim radnju ili prije nego sto vi pomislite, koliko bi se on raspricao da je, ne daj boze, bio u Nju Jorku malo duze od cetiri dana.

Probijajuci se kroz bujicu turista Brodvej ulicom prema Times Square (kao ovo napisati fonetski: Vremenski trg? Trg vremena?) covjek sretne i ponekog domaceg. To su uglavnom „turisticki radnici“, bilo oni koji rade u prodavnicama, restoranima, pozoristima, ili na ulici. A na ulicama Nu Jorka moze se sresti i kupiti svasta. Najcesce, „originalne“ torbe i torbice. Kako je ovaj posao organizovan. Posto je to naravno zabranjeno onda se ovi pokretni trgovci premijestaju sa jednog mjesta na drugo. U velikoj crnoj plasticnoj kesi nose robu koju prodaju, najcesce umotanu u plahtu. Organizovani su tako sto nekolicina njih imaju pratnju i zastitu, koja samo posmatra i u toj guzvi pokusava prepoznati policajci. Cim vide ili osjete nesto sumnjivo, zvizde, sto je znak pokretnom trbovcu da na brzinu pakuje svoju robu, prvo prikupi u plahtu a onda plahtu potrpa u veliku crnu kesu za smeci, prebaci preko ledja i ide na novu lokaciju. Sve se to odvija kao na filmskoj traci. Mene je to interesovalo i poceo sam snimati. Prvo su mi Bojana i Biljana pozirale "trgujuci". Poslije je bilo tesko odvojiti se od trgovaca.


I tako snimajuci nasumice naletim i na ono sto sam mislio da necu sresti bas na Times Square u sred Nju Jorka. Sibicari. Sitni kriminalci koji su nekada "operisali" na stanicama i svim mjestima gdje se okuplja vise ljudi,  i u Banjaluci i svim nasim gradovima. Isti sistem. Na kartonskoj kutiji valjaju umjesto sibica , male plasticne poklopcice ili karte. „Ova dobija – ova ne!“ Oko njih naivni kojih svugdje ima, kao i oni koji potpaljuju naivne, a i cuvari koji paze na policiju.  Sjetih se tada kako su ovi prevaranti opeljesili jednom nas, tada ginazijalce , na klupi ispred pravoslavne crkve u Aleji JNA. Svi smo izgubili sicu koju smo imali u dzepovima a moj drug Drasko Grbic i suncane naocale. Od tada nikad vise nisam prilazio ovim lopovima.
Slikajuci tako ove  prevarante u Nju Jorku upao sam i u malu nevolju. Jedan od onih koji stite vjeste ruke i prste, prisao mi je i poceo galamiti. Zasto ih slikam. Da oni mogu zaglaviti u zatvoru zbog mog slikanja . Da ja ne smijem slikati. Sve tako nekako pokusavajuci da me preplasi, isto vrijeme gledajuci oko sebe da se ne pojavi neki policajac. To njegovu nedoumicu iskoristila je Bojana, koja mu je vrlo brzo ocitala lekciju o ljudskim pravima i slobodama u USA, tako da je ovaj kriminalac ocijenio da je bolje da ne pravi guzvu jer to steti poslu , sto sam ja iskoristio da ga jos jednom uslikam. 
Kriminalac (u zutom) odlazi

1 comment:

  1. Prohladna pariska noc kasnih sedamdesetih. Setamo Pigalom sa zanimanjem prateci polusvjet po cijem se carstvu krecemo. Jedva se uspijevamo odhrvati zagrljaju onih koji nas zele uvuci u sex shop_ove. Odjednom cujemo glasno: 'A u p...u lepe materine i drzava i porezi...'
    Sa smijeskom konstatiramo da su to nasi. Bili su to ljudi koji su posteno pokusavali zaraditi za zivot pekuci kesten, ali ih je drzava gusila porezima. Iz tih godina datira prica o Titovom obracunu s kriminalom. Kazu, pohvatali bi ih, urucili im pasose i sikter preko grane, uz prijetnju, ako se vrate, ne gine im zatvor. Po meni, vrlo djelotvorno i jeftino.

    ReplyDelete