Pages

Wednesday, February 16, 2011

MRENA


Vec nekoliko godina imam odredjenih problema sa vidom. U redu, ono standardno da su mi ruke okracale smatram prednostima koje donosi iskustvo (kako starost ovdje zovu. Ustvari ne zovu je; sama dodje).

Dodatno, mene muci lijevo oko. Ponekad vidim kao kroz izmaglicu, zulja me kao da je zrno pijeska tu negdje izmedju oka i kapka. Ali ne zulja uvijek i nije mutno uvijek. Elem, pomalo iznerviran, jer problemi sa ocima obicno idu zajedno sa dolaskom iskustva zatrazim od mog doktora da mi zakaze sastanak sa nekim ocnim ljekarom. On sav ponosan, rece da zna dobrog doktora Markowicha i da ce mi zakazati kod njega. I zaista nakon par dana javi se sekretarica i izdekalamova dan i vrijeme kad mogu kod Dr. Markowicha. Sve ovo se zbilo prosle godine u aprilu. Odem na taj zakazani termin, nije daleko od kuce. Cekam. Cekaonica velika, zracna, prilicno puna. Tri sekretarice. Nije lose.

Jos prije dolaska imao sam u glavi sliku doktora kome idem. Stariji, procelavi covjek, bivsi Rus, pa jos Jevrej. Otkud mi sve to, nemam pojma ali tako sam ja to sebi naslikao.

Citam da mi vrijeme brze prodje i iznenada me prenu prozivanje mog imena i prezimena. Doktor! Ni procelav, ni iskusan , vec stasiti vrlo mladi Kinez. Sve sto sam unaprijed naslikao obrisa se i doktor me uvede u ordinaciju. Pristojno i profesionalno. Sjedam na stolicu, i nadam se da ce moj procelavi Ruski emigrant otvoriti vrata i pogledati me, a da je ovaj mladic samo njegov asistent.

Nista od toga. U slijedecih 4-5 minuta mladi doktor me pregleda i dade diagnozu. Suve oci i pocetak mrene na lijevom oku. Terapija. Zalijevati oci kapima za oci. Za mrenu treba pricekati. Dovidjenja. Profesionalno i kratko. Slijedeci!

Od tog aprila do ovih dana moji problemi sa vidom su se povecali. Sve cesce vidim sa sjenom. Sve cesce sam zbog toga nervozan. Za ovo poslednje se ide drugim doktorima , ali nije dotle doslo. Odem opet kod svog doktora i sada trazim da mi zakaze ali kod pravog dr. Markowicha a ne njegovog mladog kolege.
Tako i bi. Prije par dana sam bio kod mog procelavog ruskog emigranta, Jevreja dr. Markowicha.
Onakav kakavog sam ga j u svojoj masti naslikao. Isti! Prepoznao sam ga na prvi pogled.

Pregleda on moje oci i kaze, lijevo ti je slabije i zato imas, kao sjenu, suve oci.
Pitam ga ja sta je sa onom kineskom mrenom na mom lijevom oku. Kaze kratko, nema mrene.

Od sad ce mi oci uvijek pregledati ovaj procelavi  bivsi Rus.
A mozda on ni nije bivsi Rus.

No comments:

Post a Comment