“PRESS”-25.februar 2011.
Andrijana PisarevicPROMASIO SAM PROFESIJU !
…“Lijepo je biti novinar u pravim vremenima.Nazalost,ja sam iskusio i ona losa i to me je odvelo na drugu stranu”…
**************
Želimir Šarić,nekadašnji voditelj na Televiziji Sarajevo i Radiju Banjaluka,kaže da mu je bilo dovoljno dvadesetak godina da se zasiti novinarstva i jednom za svagda otrgne i posveti svojoj najvećoj ljubavi – moru,brodovima i jedrima !
Legendarni voditelj nedjeljnog TV Dnevnika JRT (iz sarajevskog studija) kaže da nikada nije bio srećniji kao onda kada je shvatio da su dani nerviranja i stresa iza njega i da može slobodno da se otisne na pučinu i uživa u beskrajnom plavetnilu.
- Nije mi žao sto sam mikrofon i kameru zamijenio jedrima i tako drastično promijenio svoj način života.Bio sam voditelj i novinar u najljepše i u najgore vrijeme.U medjuvremenu je nestala jedina zemlja koju volim i poznajem,a u ovom vremenu poslije,ja ne želim da budem ni na čijoj strani,niti da budem ičiji poslušnik.Smatram da sam tada promašio profesiju.
* Kako se desio taj «promašaj»?
- Nekoliko dana po povratku iz JNA,1967.godine,krenuo sam šetnjom prema gradu,da vidim staru «raju»,kad-ispred zgrade Radio-Banjaluke-stoji DUŠKO OLJAČA.Ne znam ni sam kako,ali očas me je nagovorio da uđem i pojavim se pred Komisijom,jer - tražili su spikera-voditelja.Nisam znao ni da znam da pričam,a kamoli da radim kao spiker i voditelj.Za nekoliko minuta je odlučeno da sutra treba da se pojavim na poslu.I -ostao sam 11 godina...
* Šta Vas je zadržalo toliko?
- Ljubav prema lijepoj riječi i novinarstvu.Taj posao je toliko «opak» da čovjek stvarno mora da ga voli da bi u njemu opstao godinama.Sjećam se kako smo upravo Duško i ja,sedam dana spavali pod šatorom ispred Radija,kada je bio zemljotres,1969.Tada je Radio-Banjaluka bila jedini izvor informacija gradjanima,a mi smo neumorno dežurali dan i noć.Ja sam taj poziv stvarno volio,ali on nije uvijek dobar prema onome ko ga radi.
* Za Televiziju Sarajevo takođe postoji interesantna priča...
- Kad mi je dosadilo prvi put,odem u trgovačke putnike.Jednog dana,1986.godine,prodavao sam za «Domiteks» posteljinu ispred zgrade TV Sarajevo i...pojavljuje se - JASMINKA ŠIPKA.Riječ po riječ,malo šale i - ubrzo sam se našao na televiziji,uz istu tu Jasminku i uz Duška,Zrinku,Radinku,Midhata,Ljiljanu...Sa Televizije Sarajevo su me nacionalisti,kao «nepodobnog», izbacili na ulicu,februara 1992.godine.
Poslije toga sam vodio emisiju «Na braniku Krajine» i kasnije bio moderator nekoliko kurseva za mlade novinare.Onda sam stavio tačku i zauvijek završio sa novinarstvom...
* Da li je moguće biti novinar,a ostati neutralan?
- Jeste,ali zato «platiš glavom»! Da sam ostao na TV Sarajevo,ubio bi me neko! Lijepo je biti novinar u pravim vremenima,ali ja sam-nažalost-iskusio ona loša i to me definitivno odvelo na drugu stranu.Jedrenje me je spasilo...Na brodu sam kao po ravnom...Ljulja mi se tlo kad sam na kopnu !
Prejedrio sam cijeli Mediteran i Atlantik,a nagrada koju sam dobio je neprocjenjiva...Taj mir,kakav pruža otvoreno more,nigdje ne postoji.Ne plašim se da bi moglo da me proguta i ne mislim o tome da je ispod mene četiri kilometra dubine ! Novinarstvo se ne može nositi sa tim !
*******************
Bilo bi zanimljivo da Željo napiše neku anegdotu iz prvih dana Vandala. Zar on nije njihov prvi vokal?
ReplyDeletePozdrav!
Želimire, pretpostavljam da u osami plovidbe Atlantskim oceanom pišete Dnevnik. Bilo bi mi drago da nam pošaljete neki svoj zapis koji bi nam približio plovidbu prostranstvom oceana. Često razmišljam o tom vašem putovanju, a zahvaljujući Brujinom blogu pratim vaš put, vidim kad ste uključeni i gdje ste. Hoćete li posjetiti Kongo? Na momente vam zavidim na tom iskustvu, ali kad se udubim u sve s čime se pretpostavljam susrećete i nosite, uplašim se. Ne bih mogla zaboravljati da je ispod mene dubina od najmanje 4km, oko mene kilometri i kilometri vode. Pitam se jeste li potpuno sami, ili ipak imate nekoga uz vas? Što se radi s brodom kad spavate, na tom prostranstvu nema dna da se možete usidriti, niti možete ostaviti brod da pluta, kako se okupati u oceanu, a da brod ne «odluta», a što ako se dogodi tsunami, a što ako pored broda pliva golem morski pas, a što za vrijeme nevremena, koliki su valovi na oceanu? ...i još bezbroj pitanja nadolazi i uhvati me panika iako sjedim u svom stanu pored računala.
ReplyDeleteVidim da ja nisam za takav sport, ali željela bih ga upoznati.
Kako to izgeda biti potpuno sam. More, nebo i oblaci, ni galeba u vidokrugu.
Može li se čovjek tada osjetiti dijelom Univerzuma, koliko je u tom trenutku blizak Njemu i sebi?
U mojim snovima nisam išla dalje od najudaljenijih svjetionika, tu sve imam, beskrajnu «masu» mora, mir, a čvrsto sam na zemlji.
Kao što vidite, i ja žudim za mirom, biti što dalje od ljudskih gluposti, i sigurna sam da nismo jedini, samo netko svoj san ostvari, a netko na žalost ne.
Bila bih vam zahvalna kad biste se javili s nekim odgovorima, ako već ne želite nekom vašom pričom. Ne tražim puno, zar ne?
Sretno vam more!
Želimire, pretpostavljam da u osami plovidbe Atlantskim oceanom pišete Dnevnik. Bilo bi mi drago da nam pošaljete neki svoj zapis koji bi nam približio plovidbu prostranstvom oceana. Često razmišljam o tom vašem putovanju, a zahvaljujući Brujinom blogu pratim vaš put, vidim kad ste uključeni i gdje ste. Hoćete li posjetiti Kongo? Na momente vam zavidim na tom iskustvu, ali kad se udubim u sve s čime se pretpostavljam susrećete i nosite, uplašim se. Ne bih mogla zaboravljati da je ispod mene dubina od najmanje 4km, oko mene kilometri i kilometri vode. Pitam se jeste li potpuno sami, ili ipak imate nekoga uz vas? Što se radi s brodom kad spavate, na tom prostranstvu nema dna da se možete usidriti, niti možete ostaviti brod da pluta, kako se okupati u oceanu, a da brod ne «odluta», a što ako se dogodi tsunami, a što ako pored broda pliva golem morski pas, a što za vrijeme nevremena, koliki su valovi na oceanu? ...i još bezbroj pitanja nadolazi i uhvati me panika iako sjedim u svom stanu pored računala.
ReplyDeleteVidim da ja nisam za takav sport, ali željela bih ga upoznati.
Kako to izgeda biti potpuno sam. More, nebo i oblaci, ni galeba u vidokrugu.
Može li se čovjek tada osjetiti dijelom Univerzuma, koliko je u tom trenutku blizak Njemu i sebi?
U mojim snovima nisam išla dalje od najudaljenijih svjetionika, tu sve imam, beskrajnu «masu» mora, mir, a čvrsto sam na zemlji.
Kao što vidite, i ja žudim za mirom, biti što dalje od ljudskih gluposti, i sigurna sam da nismo jedini, samo netko svoj san ostvari, a netko na žalost ne.
Bila bih vam zahvalna kad biste se javili s nekim odgovorima, ako već ne želite nekom vašom pričom. Ne tražim puno, zar ne?
Sretno vam more!
Draga Natasa "ote" mi sva pitanja. Volio bih tako nesto procitati. Natasa okeanske dubine nisu plave kao Jadran nego "tamno, tamno crne", a sta sve skrivaju to niko nece saznati.
ReplyDeleteAli ima jedna ljubav, a zove se posmatranje, pa i kad se "nista" ne dogadja covjek vidi i najmamanje detalje.
Zelim Zelimiru nasem Banjaluckom moreplovcu, sretno putovanje i mirno more, naravno dobro zdravlje prije svega.