Pages

Saturday, April 23, 2011

Moze jedan osmijeh?!

Nekako su nas okruzile teske teme. Valjda teska vremena. Ali nije sve bas tako tesko.
Evo, mene slika moje Mie (promijenio sam joj nadimak na Mia, jer izgleda da Mila nikome od ovih mojih ovdje nije bas po volji).
Sjecam se dobro mog prvog posla u Cajavecu i obavezne jutarnje kave. I price uz tu kavu. Izludjivale su me te price o djeci. Sve iste. "Je li piskio? Kako se pokakila? Sisa li jos ili na flasicu? Spava li, koliko sati? Vakcina?" I tako svako jutro. Onda malo o sinocnjem TV programu. U to eto i pauze...
Rano sam prestao piti jutarnju kavu.
ALI. Uvijek ima ALI.
Docekalo i mene. Stigla moja Mia! Danas je komunikacija drugacija. Jelena nam skoro svako jutro posalje poneku njenu sliku. Iako smo udaljeni samo desetak kilometara, ja svoju Miu uglavnom vidim samo jednom nedjeljno.
I svaka ta slika izazove osmijeh koji me drzi tog dana.
Nastojim da ne budem p...a. Jer zaboga ja sam balkanac. Uz to jos i bosanceros. Ne ide njeznost uz nas.
Slike unucadi slati okolo. Ne ide to...
Ali, recite vi sta god hocete. Recite da sam i to, p...... Mozete slobodno.
Ja vama postaljam danasnju slicicu moje Mie.
Ako njen osmijeh ne izazove osmijeh na vasem licu - idite odmah doktoru!
Moze li jos jedna?!



A ovaj osmijeh dole poklanja samo kad ugleda svog dedu:


5 comments:

  1. Canci moj,
    Mozes ti pisati sta hoces iz "Cajevca" oko piskenja i kakanja ali ova tvoja unuka je pljunuti ti.
    Tvoje oci,celo nesto nevjerovatno,pogotovo ova prva slika,na trenutak sam pozvao Mladenku da pogleda sliku,u trenutku
    rece da je tvoje unuce(rekao sam joj da sam na tvojoj stranici).
    Pozdrav,
    tvoj Penso

    ReplyDelete
  2. Osmijeh je ozario moje lice jutros rano i ne napušta ga, jedino se na zadnjoj sličici pretvorio u simpatičan smijeh, zamislivši te razočaranog što nisi dobio onaj prvi slatki osmijeh. A da obriješ brkove?
    Ne brini deda, šalim se ja s tim brkovima, pojavit će se taj preslatki osmijeh, neće biti veće ljubavi do one između unuke i dede, u to sam sigurna.
    Prekrasna vam je unučica, a tek oči. Mogu zamisliti Biljaninu i tvoju radost, roditeljsku neću ni spominjati. Pokazala fotografiju Miljenku, a njegovo se lice ozari osmijehom uz pitanje – Čija je ova preslatka beba?
    Kako je život lijep.
    Šaljem pusicu na oba slatka obraščića.
    Nasmijala sam se od srca crtici o čajavečkim jutarnjim kavama i pričama uz nju. Kao da je bilo jučer.

    ReplyDelete
  3. Slažem se sa tvojim prijateljem u vezi slićnosti.Unućica je preslatka i ljudi govore da se unuci vole više nego djeca.Bake i dede im se više posvećuju,jer imaju više vremena.Ne treba se stiditi tih najljepših osjećaja,nježnosti.Očito da će Mia biti okružena pažnjom i ljubavi i ja vam svima želim svako dobro.Uz pozdrave Niskana

    ReplyDelete
  4. ma eto nek' nisam samo ja tog misljenja...
    sto je starija sve vise je Canak nego Nero...posebno ova ti zadnja sto se smije na dedu....!!:))
    lj.

    ReplyDelete
  5. Nek je ona ziva i zdrava i vesela i nek se raduje i baki i deki jednako.

    ReplyDelete