UHAPSEN MILORAD KOMADIC

Ocijenite sami moze li lice sa ove slike biti zlocinac

Milorad Komadic je do juce bio obican gradjanin nase zemlje. Komsija, nevinog lica, pomalo bolesljiv, usporenih pokreta i tihog glasa. Pri susretima, javljao se uz pokusaj osmijeha kojim je pobjedjivao bol koji ga je pratio, pitao za zdravlje, porodicu... U selo je prije nekoliko godina doselio iz Bosne ili Like. Zivio u kuci rodjaka. Cesto je izbivao; iznenada nestajao. Isao na lijecenje. Bolesljiv je bio. Tih, miran, mrava ne bi zgazio... Nije volio seoska prepricavanja i traceve. To ga nije interesovalo. Komsija kakav se samo pozeljeti moze!

I onda iznenada cusmo da je uhapsen. Osumnjicen za najstrasnije zlocine.
Ne, to nije istina. Ne moze biti. Nas Milorad, nas komsija, mrava ne bi zgazio. Takav je to covjek. Valjda mi to znamo. To je neka zabuna.
Kazu sada da je cak i general. Kakav general!? Nas Milorad je blagi covjek, plavih ociju, ciji glas se jedva cuje. Generalski glasovi odzvanjaju. Generali naredjuju. Nas Milorad nikada! Iz generalskih ociju bljuje vatra. Iz ociju naseg Milorada samo blagost, rekao bih sjeta...

Kazu da je Milorad zlocinac koga trazi cijeli svijet.

Kako zlocinac moze biti covjek koga smo svakodnevno sretali, pitali se za zdravlje, covjek koji se sa svima rukovao, ciji savjeti su bili ocinski... Covjek, kao i svi mi. Isti. Ni po cemu se ne razlikuje.

Ne, nije to nas Milorad! To je sigurno neka greska. Uostalom, nije zlocinac sve dok se ne dokaze i osudi i to pravosnazno.  I to od suda naseg naroda. Kakav Medjunarodni sud!? Kakav Hag?! Sve su to lopovi koji imaju nesto protiv naseg naroda i koji rade po necijem diktatu. Neka taj sud sudi pravim, gotovim zlocincima, sa one strane granice. Kod nas nema zlocinaca! Neka ih traze tamo gdje ih ima!

Ne, Milorad to nije i nikada nece biti, pa makar ga osudio najvisi svjetski sud!
Ne!...