Split je grad koji zauzima posebno mjesto u mojim sjecanjima. Godinama su Bacvice i Firule bile nase plaze. Godiama smo odsjedali kod barba Jere Burtine u Splitu. Godinama, rano ujutro, sa svim rekvizitima odlazili u obliznji restorancic na krofne, pa zatim na plazu. Valjalo je poraniti da bi se zauzelo mjesto u hladu. Navece setnje rivom i Dioklecijanovom platom. Mnogo kasnije, u studenskim danima Biljana i ja smo isli kod Amira i Sonje u jednosobni stancic Sonjinog oca i tu se druzili s njima i Jazom, Sarajlijom ciji roditelji su preselili u Split, i koga sam par godina ranije upoznao na Elekrijadama.
Nakon toga, pola godine vojske sam proveo u Splitu i setao istim onim uglancanim kamenom po Dioklecijanovoj palati.
I zato pogledajte ove Natasine slike Splita danas.
 |
| Uglacani kamen u Dioklecijanovoj palati |
 |
| Peristil |
 |
| Dioklecijanova palata |
 |
| Riva I |
 |
| Riva II |
 |
| "Piva klapa..." |
 |
| Sa Splitske trznice |
Trebam li ja išta reći o Splitu?
ReplyDeleteZaljubljena sam u njega, a zaljubljenoj ženi može li se vjerovati? Gledam ga, osjećam ga svim svojim bićem i volim ga, beskrajno, dajem mu se potpuno, trebam li, jesam li slijepa? Sigurno jesam, osjećam negdje u dubini sebe da nije onakav kako ga doživljavam, ali ne želim taj osjećaj i tu sliku mijenjati. Nitko nije savršen, pa ni on, prihvaćam ga takvog kakav je, i takav će ostati u mome srcu dok živim.
Evo još malo o njemu, pa prosudite sami:
http://www.google.com/search?q=images+of+Split&hl=en&client=safari&rls=en&prmd=ivns&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=j_b6TY3BEJDesgb58pzADw&ved=0CBkQsAQ&biw=1175&bih=612